Kad brđani siđu na cestu

Danas je u planu bio pohod na Bohor u Sloveniji, planinu sa najvišim vrhom od 1024 mnv.

Stoga su se jučer kupile 1.9 semislick gume da ne idem sa onim svojim traktorušama. :)

Polazak je bio sa podsusedskog mosta u 7:45. Pojavili su se Goran, Jackie i Branko Tomičić. Oko 8 smo krenuli prema Brežicama. Iza 9 smo već bili kod Aleša, naplaćivali davek. :) Gledala se neka roba, ali nije bilo pravih veličina pa se nije ništa kupilo. Ovaj put je Aleš nama plaćao. :)

Oko 10 sati je trebalo krenuti dalje. Branko i Jackie odustaju, svaki iz svojih razloga. Ostajemo Goran i ja. Ispred nas je gomila kilometara i uspon jednak onom sljemenskom. Aleš nam daje posljednje upute i krećemo. :) Na putu mašemo elektrani u Krškom.

Bohor se nalazi sjeverozapadno od Krškog. Do podnožja stižemo bez problema. Uspon je u početku po makadamu, a kasnije prelazi u asfaltiranu cestu. Nagib je nešto jači nego sljemenska cesta, ali ništa strašno. Samo, trebalo nam je oko 60 km da dođemo do tog uspona pa on ipak ima svoju težinu. :)

Oko 13 sati stižemo do planinarske koče na Bohorju (925 mnv). Tu sjedamo na pivu/čaj, mozgamo i odlučujemo da nećemo ići na Veliki Javornik. Em što se trebamo biti u stanju vratiti u Zagreb, em što nam je Aleš rekao da je na tom vrhu svud okolo šuma i da pogled nije nikakav. Stoga odlazimo putićem na Veliki Koprivnik (982 mnv). Tu se malo vozi a malo i nosi/gura jer je put do gore jako strm. Gore uživamo u pogledu i čudimo se gdje je nestao pečat. :) Goran si mjeri temperaturu: 37.1. Blago 'in heat'. :)

Onda krećemo polako natrag. Goranu se buši guma praktično čim smo krenuli pa je to trebalo sanirati. Sput i put do Krškog prolazi bez problema. Od Krškog do Brežica je podnošljivo. U Brežicama sjedamo na pivo/čaj još jednom. Tu odlučujemo da nećemo natrag na Breganu već ćemo ići preko Dobove. Taj put je manje brdovit. Manje je brdovit, ali je više vjetrovit. Već osjećamo kilometre u nogama. 100 km i uspon na planinu veličine Medvednice se osjete. :) A vjetar nas dere u prsa cijelo vrijeme. Nije previše jak, ali umor čini svoje i dosta ga osjetimo.

Od graničnog prelaza do Zagreba se taljigamo usporeno. Sve nešto gledam na GPS-u koliko još zračne linije do kuće. Ajd, bar je zabavno odbrojavati kilometre kad si umoran ko pas. :)

Kod podsusedskog mosta se rastajemo i svaki kreće kući svojoj gajbi pive. ;) U stan stižem oko 18:30.

Na kraju se nabrala pristoja kilometreža i visinka razlika:

Duljina puta: 147 km

Vrijeme vožnje: 6:50 sati

Prosječna brzina: 22 km/h

Ukupno uspona: 1350 mnv

Najviša točka: 982 mnv

Fotografije možete pogledati ovdje, a GPS tracklog je ovdje.

Q: što se dogodi kad brđani siđu na cestu?

A: vrlo brzo nađu neko brdo za popeti se da ne bude dosadno. :)