Iako je „main event“ produženog vikenda 8-10.2.2008 bio MTB-O (za neupućene: MTB orijentacija), Vođica se potrudio da imamo 3 dana veselja gdje se nijedan ne može izdvojiti kao zanimljiviji ili bitniji od drugog.

Domaćin na Cresu nam je bio Barakokula koji nas je tradicionalno ugostio u svojoj kućici u cvijeću u centru Cresa. Kuća nije grijana, ali uz neku mlaku pećicu koju smo uspjeli pripalit i puvalo koje je Bero donio, te par kapi stomaklije i becherovke, večeri nikako nisu bile hladne. :)

Na Cres smo stizali u dvije ture. U četvrtak navečer smo stigli Bero, Barakokula i ja, a u petak je Waldo došao sa Pukovnikom, Sandrom i Đurđicom.

S obzirom da je Bero bio spreman sa nekim čudnim trackovima koje smo kao planirali proći, a koji su na karti izgledali kao da se dijete igralo olovkom po karti, zabava je bila zagarantirana. Pitanje je samo bilo može li to naše srce da podnese. Kako smo se gonjali po ostrvu, pogledajte u nastavku. :)

1. 1. Krkačina po Vođici

U petak smo se spremili Barakokula, Bero i ja i odvezli autom do Osora gdje bio start. Dan je bio lijep i sunčan, ali to smo platili čisto pristojnom burom koja nas je odmah po izlasku iz auta pozdravila tako da sam htio pasti na dupe. Ali ima jedna prednost kad Bero vodi: vrlo brzo nestane cesti i otvorenih predjela i nastupi šikara i gromače, tako da smo većinu te rute bili zaklonjeni od bure. Međutim, od trnja, kamenja veličine dječje glave i vegetacije koja nas je pokušala skinuti do gola (a i kožu sa nas) nije bilo spasa. Već u prvih nekoliko kilometara je postalo jasno kakva će to vožnja biti i da će mnogo da nas boli. :)

Specifično za ovu vožnju je bilo to što je Bero išao po Pukovnikovom tracku kojeg mu je ovaj poslao kao track koji je on vozio. A mi smo se živi oderali pokušavajući ga slijediti. Track je bio dug 40 km, ali mi smo ga morali skratiti na oko 29 km, jer bismo u suprotnom vozili do ponedjeljka. :) Bero je naravno bio nezadovoljan učinjenim jer kako to da Pukovnik može to da vozi a mi ne možemo. Kasnije se ispostavilo da mu je Pukovnik omaškom (?) poslao krivi track, tj. poslao mu je track koji on nije vozio, ali ga je napikao na karti jer ga je htio probati. E to se zove nafukavanje iz druge ruke: Pukovnik nafuka Vođicu koji onda nafuka nas. :)

Na tom putu smo sreli ravno nula ljudi i jednu krepalu ovcu. Imali smo sreće da je Bero stao da je poslika jer bih je ja sasvim sigurno pregazio s obzirom da se kamuflirala u stari kamen na putu. A to bi onda bio cirkus! :)

Sve skupa smo prešli 28.8 km u 3:01h vožnje i pri tom napravili 465 mnv uspona. Nije loše za teren koji je po definiciji ravan ko tepsija. Prosječna brzina nam je bila 11.2 km/h što dosta govori o konstituciji i kvaliteti tla.

Ispod prilažem visinski profil.

U Osor smo stigli iza pola 4, taman da Bero i ja odemo još na Osorščicu. Vidjeli smo odozdo da su probili nekakav makadam, pa smo išli provjeriti ide li do vrha. Barakokula je mudro ostao u birtiji. Od Osora do vrha je oko 10.5 km i 637 mnv uspona. Sve skupa smo imali 21.7 km, 695 mnv uspona u 1:29h i glave natekle od bure koja nas je na dijelovima htjela baciti na bok. Doslovno nam je nosila prednji kotač  u stranu i trebalo se boriti s njom da se to može odvesti. Makadam ide skroz do odašiljača i po dijelovima je poprilično strm.

Visinski profil je ispod.

2. 2. Psihofizičke pripreme za MTB-O

Navečer stiže drugi kontingent opako naoružan sa raznim rakijama. Moram priznati da me rakija nikako ne ide ovih dana, tako da sam se zadovoljio gledanjem, ali ovi bome nisu. Na svu sreću im nitko nije prišao sa otvorenim plamenom inače bi Novi List imao o čemu pisati. :)

3. 3. MTB-O

Lokacija: Lošinj, Artatore. Dan sunčan, zaklonjeno od bure. Barakokula nam se uspio razboliti (od rakije ili bure, ostaje nejasno) pa je ostao u kući da dudla aspirine, a mi smo se potrpali u aute i pravac – Lošinj.

Ovo mi je bio drugi MTB-O u životu. Prvi je bio na Ponikvama 8.4.2006 godine i meni je bio poprilično gadan jer sam se uspio u onoj mreži putića tamo čisto pristojno izgubiti u samo 5 kontrolnih točaka. Kad sam čuo da će ovdje biti njih 15, fino sam se zabrinuo. Ali ovdje je teren bio puno lakši i, ako izuzmemo dvije kontrole u jednom gustišu, sve je prošlo bez incidenata. Čak sam to pristojno odvozio. Na kraju je Polar rekao 23.1 km, 355 mnv uspona u 1:47h vožnje.

Waldu je ovo bio prvi MTB-O i posebno mu se svidio, a zajednički zaključak je na kraju bio da je šteta što ovakvih manifestacija nema više jer su nevjerojatno zabavne! I da, doći ćemo ponovo!

Posebna pohvala Beri za treće mjesto i osvojene fine čokoladne bombončiće i drugarima Slovencima koji su ovaj MTB-O organizirali uz nula kuna kotizacije i maksimalni trud. Momci, skidam kapu!

4. 4. Lubenice

Dok smo mi jahali po Lošinju i tražili kontrole, cure smo iskipali uz cestu prema Lubenicama pa su se tamo malo prošetale i pješice vratie u Cres. Sve je prošlo bez iznenađenja osim što ih je bura napuhala pa to veče ni rakija ni piva nije išla kao noć prije. ;)

5. 5. Po sjeveru Cresa

Za nedjelju je Bero isplanirao vožnjicu koja je počela u Porozini peglanjem jedno 9 km asfalta. Gore smo se našli sa Petrom Strmečkim i još jednim tipom kojem ja naravno nisam uhvatio ime, pa je u ovom reportu ostao bezimen. Onda smo skrenuli sa asfalta i tu je Vođica došao do izražaja. 3:07h vožnje (realno je to bilo oko 5h ako se uzmu stajanja za provlačenje kroz šipražje :)), 30 km i 760 mnv uspona. Prosječna brzina nam je ponovo bila 11.2 km/h. Opet taj kvalitetni otočki teren. :) Gore smo jahali po zanimljivim livadicama i šumicama, a spust natrag u Porozinu je bio pravo šamaranje kamenja. Vrlo lijepo iskustvo za ovaj rani dio godine.

Visinski profil je ispod.

6. 6. Sis (639 mnv)

Dok smo mi zaklonjeni od bure ganjali kroz gustiš, cure smo ostavili na jednom cestovnom prijevoju odakle je išao put za vrh Sis. Bero im je dao upute i poslao ih tamo bez karte (ne treba ti karta kad Vođa daje upute) i objasnio imi kako trebaju ići samo po „hrbtiću“ i da će sigurno stići natrag u Porozinu. :)

Taman su stigle oko pola 4 kad i mi. Vođica ne samo da je sposoban napraviti duplo nafukavanje, nego još i dobro tempira vrijeme (osim kad fula pa se spava u šumi, ali to se već dugo nije desilo :)).

Jedan odličan MTB(-O) vikend je za nama. Ko je mogao doći a nije jer je bio lijen, može se iskupiti na Krk N Roll-u ove godine.

GPS trackovi su ovdje .
Google Earth kml file za raju je ovdje .