Ispraćaj ljeta (ili produženi vikend na Korčuli)

Originalno Darkova ideja – MTB vožnje po putićima na Korčuli. Darko je rodom iz Vele Luke i pozvao nas je da budemo njegovi gosti.

Poziv je poslan na 60+ ljudi,  a odazvala su se ravno dvojica: Bero i ja. Neki su imali valjan razog, neki samo izgovor, a većina se nije ni očitovala. Al nesmetaaaa! :) Put Korčule ipak nismo krenuli samo nas trojica nego su nam se pridružile Sandra i Mihaela koje nisu planirale ići na MTB vožnje s nama nego na šetnjice u vlastitoj režiji, a mi smo se dogovorili da svi skupa odemo na jedan planinarski uspon na Sv. Iliju na Pelješcu.

Kako je ovom prilikom bilo svega, i MTB-a, i planinarenja, i razgledanja dalmatinskih gradova i groblja, cijeli članak sam stavio pod biciklizam samo zato što je originalna ideja bila MTB po Korčuli, a ostalo ako se nađe vremena.

1. Putovanje

putovanje

Imali smo sreću i pogodili smo predivno vrijeme, pravi kraj ljeta. Krenuli smo u srijedu, a povratak je bio u nedjelju. Put preko Pelješca traje oko 8 sati čiste vožnje i ima skoro 700 km u jednom smjeru. Daleko, ali se definitivno isplatilo doživjeti mir Korčule u listopadu pod zadnjim zrakama još uvijek ljetnog sunca.

2. Prvi MTB: upoznavanje okolice Vele Luke

mtb 1

Darko, Bero i ja smo se provezli Darkovim putićima, dok su Sandra i Mihaela slične lokacije obilazili pješice. Darko se pokazao kao odličan domaćin i pravi poznavalac putića oko Vele Luke. Tako nas je kroz gustiš proveo kroz razne uvale gdje se kupao kao mali, pokazao nam špilju u kojoj danas stoluju samo kozje kosti, istražio s nama napušteni vojni objekat, te nam pokazao predivan pogled na Velu Luku sa brda Hum. Prava uživancija!

3. Sv. Ilija na Pelješcu (961 mnv)

 sv ilija

Drugi dan smo svi skupa išli na planinarenje na Sv. Iliju. Dva sata do gore jednim putićem i lagano skoro dva sata do dole drugim, dužim, ali blažim putem. Naravno uz mali Vođin dodatak – kraćenje pred sam vrh direktno po stijenama ko divokoze. :) Sva sreća da poskoci spavaju.

Sa Sv. Ilije puca predivan pogled, samo je šteta što vidljivost nije bila bolja. Dan je bio vedar i sunčan, ali je vidljivost ipak bila ograničena. Tako se Biokovo samo naziralo mutno u daljini.

4. Kapetansko groblje na Pelješcu

Kapetansko groblje (Pelješac)

U povratku smo navratili do kapetanskog groblja. Malo, ali vrlo lijepo, na stijeni se ogleda u moru.. Omorište nekih davnih pomorskih kapetana...

5. Grad Korčula

grad Korčula

Prije samog povratka u Velu Luku stali smo da prošetamo po samom gradu Korčuli. Stare dalmatinske gradove se može doživjeti jedino u svojoj mirnoći van turističke sezone, pa smo imali priliku uživati u Korčuli u miru. Na žalost, legendarna kuća Marka Pola je bila zatvorena radi restauracije, ali smo barem mogli malo naćiriti preko ograde.

Darko nas je odveo da probamo tradicionalne korčulanske kolače koji ne izgledaju spektakularno, ali kad sam ih probao... Jedni od najboljih kolača koje sam u životu jeo!

6. Drugi MTB: obilazak otoka Korčule

mtb 2

Polazak najavljen u 9 se odužio do pola 10, Bero je naloadao jedno 10 raznih trackova u GPS (klasična misionarska poza za nafuavanje ;)) i krenuli smo. Ideja je bila da napravimo jedan lijepi krug preko Smokvice pa uz obalu i natrag u Velu Luku i Tri Porte (gdje smo u biti bili stacionirani).

Naravno da smo malo skratili i naravno da nas je Vođica probao uvjeriti da ćemo stići sve prije mraka. Ovo je, naravno, bilo ekvivaletno situaciji kad sam ja Sandru nakon jedno 8 sati gonjanja po Medvednici uvjeravao da je relacija od Hunjke do Tomislavovog doma „nizbrdo“. Ona je bila obnevidjela od umora pa je popušila foru, ali mi nismo ovu Vođinu, pa smo ipak malo skratili. Nikako mi se nije vozilo po noći bez lampi i gologuz.

Inače na vrhu jednog brda iznad Smokvice sam se lijepo ispričao sa čičom domorocem. I to na jedno 20 metara udaljenosti. Mi se siti napričali nako vičući. I čiča mi objasnio kako ovdje ima malo kiše, kako samo masline uspijevaju, kako ima jedan otok Sušec koji je po pitanju kiše jedno 10 puta gori od Korčule... A onda je naišao i Bero. I pita nas čiča da nismo mi Slovenci. Slovenci?! Kako to da nas svi po otocima pitaju jesmo li Slovenci? :) Uto je naišao i Darko i tek onda je čiča skužio tko je on kad mu je rekao svoj otočki nadimak (kojeg sam ja, naravno, zaboravio u roku odmah). Po prezimenu se slabo mogu raspoznati, ali kombinacija nadimka i tko gdje ima zemlju je dovoljna da se raspoznaju do petog koljena. :)

Poučna lekcija iz lokalne prirode i društva i fino peglanje otočkih uzbrdica i putići uz obalu.

7. Ston

ston

Na povratku je Mihaela odlučila ostati sa Darkom i Berom na ručku kod Darkovih. Ja sam se večer prije oprostio od njih jer sam želio u nedjelju odmah ujutro krenuti put Zagreba. Dug put je bio pred nama. Osim toga, odlučili smo se na istu rutu kao i pri dolasku (preko Pelješca i Stona), dok su Bero, Darko i Mihaela odlučili ići direktno trajektom iz Vele Luke do Splita.

Na putu smo prvo zastali u Stonu. Lijep mali gradić  i poznata solana. I zidine grada Stona, naravno.

8. Šibenik

sibenik

Šibenik me iznenadio svojom starom jezgrom. Ma šta iznenadio! Očarao! Jako lijep grad! I šibenska katedrala. Sat i kusur za razgledavanje i četrdesetak minuta za pojesti nešto. Lijepa pauza na putu za Zagreb.

9. Staro groblje u Šibeniku

sibenik groblje

U samoj staroj jezgri malo groblje. Još jedan detaljčić u mozaiku grobljanske arhitekture. :)

 

U Zagreb smo stigli u smiraj dana. Upili smo posljednje ljetnje sunčeve zrake ovih par dana u Dalmaciji. To mi je postalo jasno pogotovo kad sam se drugo jutro probudio,  a vani magla da se prst pred nosom ne vidi. Onda sam pogledao slike sa Korčule i sjetio se onog blagog sunca, šuma mora i mirisa borovine... I mira koji se u ovo vrijeme može naći na otocima...