Make it "aero", number one! :)
It has to start sometime
What better place than here,
what better time than now?"
-- Rage Agains the Machine - Guerilla Radio
Syntace C3 aerobar mi stoji u ladici već godinu dana. Kupio sam ga jednom prilikom u Grazu iz znatiželje, ali ga u biti nikad nisam stvarno isprobao. Čekao je neka "bolja vremena". Kako sam s vremenom uvidio da ovako mogu čekati "do Neuma",jutros sam odlučio namontirati tu napravu na bicikl i napraviti test: izlazak iz grada, vožnja otvorenim cestama i naravno - brdo.
Svjestan da je jedina primjena aerobarova na otvorenim ravnjikavim cestama, nisam ni imao iluziju da ću se na njima navozati po gradu ili po Sljemenu, ali sam htio proći i takve terene s njima čisto da vidim da li i koliko smetaju.
Pa, krenimo redom...
Prvi put kad sam se spustio na to čudo iz prve ruke sam spoznao koliko je upravljivost smanjenja, a bome i ravnoteža. Glava isturena naprijed i ruke daleko od kočnica... Nikako nije nešto na čemu se isplati voziti po gradu. Doktori su danas skupi. :)
Kad sam se maknuo iz grada i našao na otvorenoj cesti, cilj je bio spustiti se na aerobarove i dići se s njih uz što manje vrludanja volana. Pa nakon toga promjena brzina... Jedna ruka na aerobaru, druga mijenja brzine... Pa povratak na aerobar... Išlo je to nekako. Nakon 15-tak km tamburanja po lokalnim cestama već sam se pristojno snalazio.
Što se udobnosti tiče, priznajem da sam očekivao krv, znoj i suze u tom položaju, ali stvar nije ni približno neudobna kako izgleda. Osjećaj u rukama je vrlo opušten i ništa ne žulja. Naravno, teško je sad dati bilo kakav sud o udobnosti. Kad provedem sat vremena u komadu na njima, onda će to biti pravi test. Danas je cilj bio stvar isprobati, dobiti osjećaj, osjetiti brzinu i bez pada se vratiti kući. :)
A kad smo kod brzine... Možda mi se samo čini, ali na aerobarovima idem cijelu jednu srčanu zonu niže na istoj brzini. Vjetar u prsa gotovo da i ne smeta. 40 km/h se ide bez većeg napora i uz dosta lagan puls. Dušu dalo za ravne dijelove. I naprosto zovu na jurcanje. Već pred kraj današnje vožnje sam počeo žaliti što nemam kompletan chrono volan da imam gore male šiftere za mijenjanje brzina. Mislim da to dovoljno govori. ;)
Ni za uspon na Sljeme mi nisu smetali. Bojao sam se da ću koljenima zapinjati za njih kod auszicanja, ali to nije bio slučaj. Na spustu mi dobro dođu kao nišan (aerobarovi, ne koljena :)), dok režem zavoje i škicam da mi se netko odozdo ne ukaže na putu.
80 km i jedno brdo kasnije, dojmovi su vrlo pozitivni. Mislim da sam si našao novu igračku za ranojutarnje treninge.;)
https://strsljen.org/biciklizam/240-make-it-qaeroq-number-one#sigProIdf3580c8bd4