Vodič kroz cestovni biciklizam za mountainbikere 2.0

1.  Umjesto uvoda

Prva verzija "Vodiča kroz cestovni biciklizam za mountainbikere" je nastala prije skoro četiri godine (24.5.2010) kao pokušaj da se na jednom mjestu odgovori na bitna pitanja za sve ljude koji dolaze sa MTB-a u cestovni svijet bez da ih se opelješi za par hiljada eura, unaprijed demotivira i etiketira kao luzere, šumare koji voze krampove i ljude bez ukusa. Od tada se proširila po forumima, društvenim mrežama i portalima.

Zadnja iteracija oe objavljena na portalu 3sporta u dva dijela pod nazivom "Kratki početnički vodič kroz cestovni biciklizam". Namjerno sam pustio da ode originalna verzija članka stara četiri godine. Htio sam pokazati da se u četiri godine ništa revolucionarno nije promijenilo osim da je i Shimano prigrlio 11 brzinske grupe. Svi savjeti, primjeri, koncepti i ideje su potpuno isti kao i 2010 godine. Dodatno, urednici su pomalo nespretno odabrali naslov, ali svatko tko ide čitati tekst će vrlo brzo uvidjeti kome je članak zapravo namijenjen.

Zašto nisam revidirao članak prije? Paaa.. Htio sam pokazati i da je dobar savjet dobar savjet, bez obzira na trgovačke floskule i "revoluciju" u biciklizmu iz godine u godinu.

Jedan moj jako dobar prijatelj je dio svog života vozio kao profesionalni biciklist. I na pitanje kakav bicikl ima obično je odgovarao sa "žuti". To je bilo dovoljno. Imao je dovoljno dobar bicikl koji mu je bio po mjeri i vozio je. Vozio je u jednoj sezoni koliko prosječni rekreativac sa 4000 eura vrijednim biciklom i sprintericama sa karbonskim đonom odveze u deset godina. Nazovimo mog prijatelja lažnim imenim Martin. Martin je vozio, jeo i spavao. Nije brojao grame na karbonskoj rami (ako se dobro sjećam, nije ni imao karbonsku ramu), nije znao čak ni poredati Campagnolo grupe od najjeftinije do najskuplje. Imao sam priliku vidjeti neke njegove treninge i mogu samo reći da bi čovjek koji je u stanju izdržati onaj volumen i onaj intenzitet mogao napisati knjigu o biciklizmu, ali jednostavno - nije imao vremena. Onaj tko vozi, ne palamudi. Onaj tko palamudi, ne vozi. Tako to obično biva.

S obzirom da ni nakon četiri godine, interes za ovim štivom ne jenjava, odlučio sam napraviti reviziju teksta i ambiciozno ga prozvati verzijom 2.0, ali, ruku na srce, malo toga se u četiri godine promijenilo. To je i najveća poanta verzije 2.0. Kotači su i dalje okrugli, lanci i dalje prenose snagu sa pedala preko kotača na podlogu, a vi ste i dalje najslabija karika u lancu bicikl-vozač.

Da ne duljim, pred vama je novo, revolucionarno, staro izdanje Vodiča kroz cestovni biciklizam za mountainbikere. Neka vam je gladak asfalt i vjetar u leđa.

. . .


. . .

2. Vodič kroz cestovni biciklizam za mountainbikere 2.0

Većina rekreativnih biciklista svoje upoznavanje sa biciklom počnu sa mountainbike-om. MTB je najrašireniji tip bicikla koji se kod nas može kupiti.

Nakon jedne ili više godina gonjanja MTB-a po šumama i gorama, mnogi se odluče isprobati cestovni bicikl i uglavnom im se odmah svidi pa počnu planirati kupovinu neke cestovne varijante. Na prvi pogled se radi o sličnim stvarima - obje vrste bicikla imaju dva kotača, pedale i lanac. Cestovnjaci nemaju disk kočnice i suspenzije, ali na prvi pogled, to je sve.

Na terenu se cestovni i brdski biciklizam konceptualno jako razlikuju. Sjećam se kad sam ja kupovao cestovni bicikl nakon godina žuljanja MTB-a. Otvorio mi se jedan potpuno drugačiji i dosta nepoznati svijet. I mnoge zamke u koje se lako upada zbog pukog neznanja.

Pa krenimo redom: vi ste jedan od onih koji iza sebe imaju više godina tjeranja MTB-a i sada vam je netko stavio bubu u uho i probali biste cestovni bicikl. Najprije treba naglasiti: svi koji su probali cestovni bicikl, svi odreda su se zarazili. Zato, ako vam je stalo da vozite samo MTB, cestovnjaka nemojte ni probati. Ali, s obzirom da ovo čitate, pretpostavljam da je već kasno za vas... :)

Odmah da eliminiramo jednu krivu pretpostavku koju MTB vozači imaju kad im netko spomene vožnju po asfaltu: "dosadno i monotono". Ovo je istina ako se po cesti vozite sa MTB-om, ali na cestovnom biciklu je ovo potpuno drugačiji osjećaj. Osobno bih prije pojeo vlastitu bradu nego se taljigao MTB-om 100+ km po cesti, ali na cestovnjaku to napravimo kao sasvim normalnu (ne predugu) vožnju i još se dobro zabavimo. "Seeing is believing". Kad probate, znat ćete o čemu pričam. :)

2.1. Odabir bicikla i opreme

bicikl2

Što se cestovnih rama tiče, vama treba klasična rama (nije bitno ima li slope ili ne). Nemojte se zeznuti pa kupiti TT (time trial) ramu jer je njena geometrija takva da pokriva uski spektar bavljenja cestovnim biciklizmom (npr. nećete se nauživati po brdima sa takvom ramom :)).

Možete ići na aluminijsku ramu sa karbonskom vilicom ili karbonsku ramu. Karbon slovi kao udobniji ali je skuplji od aluminija i lakše puca ako ga se optereti tamo gdje nije predviđeno. Karbonske rame mogu biti napravljene iz spojenih cijevi ili iz jednog komada (monocoque). Ove potonje su kruće, nude bolji prijenos snage na podlogu, ali su i neudobnije. Imajte u vidu da većina jeftinijih karbonskih rama dolazi u monocoque varijanti, a samim tim su i neudobnije od karbonskih rama sa spojenim cijevima. Ovo nikako ne znači da su sve monocoque rame jeftine. Postoje tehnološki razlozi zašto je to tako, ali ulazak preduboko u tehnologiju izrade karbonskih rama prelazi okvire ovog članka.

Bilo kako bilo, na vama je da se odlučite. Savjetujem da ne kupujete preskupu opremu zbog koje ćete bankrotirati. Isto tako, bilo bi poželjno isprobati bicikl prije kupovine. Možete ga voziti oko trgovine, ali ako imate nekog prijatelja sa sličnim biciklom, provezite ga malo (bicikl, ne prijatelja :)). Barem krug oko Jaruna.  Tako ćete puno bolje osjetiti kako vam to leži pod jajima (ako nemate jaja, ispričavam se na neuviđajnosti).

Isto tako, možete kupiti bicikl nekog razvikanijeg proivođača (Colnago, De Rosa...) sa lošijom grupom dijelova ili nekog manje razvikanog (Cube, Canyon...) sa boljom grupom dijelova za slične novce. Ubrzo ćete uočiti da manje razvikani vrlo brzo postaju razvikani, tako da proizvođači koji su slovili kao "best buy" 2010 godine, to više nisu u 2014. Imajući to u vidu, manje razvikane, a dobre proizvođače cestovnih bicikla ćete morati sami pronaći u trenutku kad budete tražili bicikl za sebe.

Za razliku od MTB-a, cestovni bicikl morate puno preciznije podesiti prema vašim fizičkim mjerama. Naime, na MTB-u se stalno nešto mrda, cijelo vrijeme ste u pokretu sa tijelom. Na cestovnom biciklu kad jednom sjednete na njega, često presjedite u pedaliranju nekoliko sati prije nego dignete dupe od sica na nekom usponu. Zbog toga je pravilan izbor veličine rame, duljine lulice, te visine i pozicije sica od ključne važnosti. Loše dimenzioniran bicikl će vam donijeti probleme sa koljenima, leđima, vratom, bolove u rukama... Određivanje idealne pozicije na cestovnom biciklu ide tako daleko da neki plaćaju skupa mjerenja i naručuju rame direktno od proizvođača koje su unikatno rađene po njihovim mjerama. Naravno da ovo nije potrebno da biste kupili svoj prvi cestovni bicikl i uspješno i ugodno ga vozili godinama.

Prije nego što se uputite u trgovine, pogledajte "Bike Fit Calculator" i njihov fit system. On će vas tražiti da napravite nekoliko mjerenja i da upišete brojke u web aplikaciju koja će vam kao rezultat dati precizne informacije o dimenzijama rame i svim ostalim parametrima potrebnim za kupovinu prvog cestovnog bicikla.

Iako na cestovnom biciklu dijelovi traju puno duže nego na MTB-u, ne vrijedi kupovati nešto što nećete moći zamijeniti ako otkaže (zbog cijene ili zato što ste kupili egzotiku koja se kod nas ne može naći). Na MTB-u sam jednom godišnje morao mijenjati kasetu i većinu lančanika, dok na cestovnom mijenjam samo gume i lance, a pakne na kočnicama mi nisu ni dopola potrošene nakon 25000 km. Ukoliko ne padate puno i ukoliko ne patite na nove sjajne dijelove, održavanje cestovnog bicikla je jeftinije od održavanja brdskog. Međutim, ukoliko se zaigrate, lako možete završiti u dužničkom ropstvu, zato oprez! :)

2.1.1. Klasičan pogon, kompakt ili tripple?

pogon

Klasičan cestovni pogon ima dvije šajbe od 53 (ponekad 52), odnosno 39 zuba. U usporedbi sa 44-32-22 na MTB-u, ovo izgleda kao leteći tanjur! Cestovne kasete su obično 10-brzinske 12-25, ali tu imate dosta izbora - od ravničarskih sa do 23 zuba, do "brdskih" sa 27 ili čak 29 zuba.

Kompakt pogon je nešto "nježniji" i ima dvije šajbe od 50 i 34 zuba (nekad manja šajba ima 36 zuba). Uz pravilan odabir kasete, kompakt pogon nije ništa inferioran u odnosu na klasični pogon, a imate mogućnost ugodnijeg pedaliranja na strmijim brdima.

Tripple pogon je, pogađate, pogon sa tri šajbe: 52-39-30 (nekad srednji lančanik ima 40 ili 42 zuba). Osim ako imate problema sa zdravljem, tripple pogon vam u načelu ne treba.

Vrlo brzo ćete skužiti da vam ni kompakt ne treba i da vam je klasični cestovni pogon čisto u redu. Uz pravilan izbor kasete otraga, moći ćete voziti sva brda koja ste naumili.

Ja sam originalno na biciklu dobio kompakt pogon koji ima dva šajbe: 50 i 34 zuba. Uz njega sam dobio 12-25 kasetu koja mi se vrlo brzo pokazala prelagana pa sam kupio jednu 11-23 i ona mi je uz kompakt pogon odlično sjela. Kad sam nakon Samsona kompakt pogon zamijenio sa klasičnim (53/39), zamijenio sam i kasetu sa 12-25. To je opcija koja mi odgovara za sve uvjete. Jedino sam za Dolomite posudio jednu 12-27 kasetu i ne mogu reći da mi je bilo lagano na onim strmim rampama. :)

Stvar je vrlo jednostavna: podijelite broj zuba naprijed sa brojem zuba otraga i dobit ćete decimalni broj za svaku kombinaciju brzina. Usporedbom tih brojeva i variranjem pogona i kaseta, lako ćete zaključiti što vam treba i što je lakše/teže od čega. Ako ste prosječan MTB mužjak, 53/39 pogon i 12-25 kaseta će vam biti dovoljni za sve osim najstrmijih brda kojih kod nas ionako nema, pa... :)

2.1.2. Oprema: Shimano i Campagnolo grupe

ultegra_grupa

Kao i oko svega drugog, i ovdje postoje navijački tabori: Shimano ili Campagnolo. Tu se šamara raznim argumentima: koji su dijelovi dugotrajniji, koji su precizniji kod mijenjanja brzina, mogućnost servisiranja ručica... Na kraju se sve svodi na to da kupite nešto što si možete priuštiti i da se vozite. :) Jedan prijatelj je sa  Shimano Ultegra grupom napravio 35000km bez ikakvog servisiranja. Samo je lance mijenjao. Jednako tako ćete istu kilometražu moći napraviti i sa adekvatnom Campagnolo grupom. Ovdje se jednostavno radi o osobnim afinitetima i navikama.

Campagnolo grupe (poredano od najslabije do najbolje): Xenon, Mirage, Veloce, Centaur, Athena, Chorus, Record, Super Record. Veloce ili bolje će zadovoljiti vaše potrebe.

Shimano grupe (poredano od najslabije do najbolje): 2200, Sora, Tiagra, 105, Ultegra, Dura-Ace. Sve od 105 pa nadalje je dovoljno dobro.

Donedavno je na cestovnjacima standard bila 10-brzinska kaseta i pripadajući lanac. Campagnolo je prvi krenuo sa 11 brzinskim kasetama na skupljim grupama. Shimano je zagrizao tek par sezona kasnije, ali danas polako 11-brzinske grupe postaju novi standard, mada ćete naći dosta 10-brzinskih grupa na jeftinijim modelima. Da li želite baš 11-brzinsku grupu ili ćete ostati na 10-brzinskoj ovisi samo o vašim afinitetima. Samo imajte u vidu da kod kupovine zamjenskih lanaca ili drugih kaseta morate paziti da li su za 10-brzinske ili 11-brzinske sustave. Da li je 10 brzina otraga dosta? Pa, dosta je. Da li je bilo dosta i 9? Pa, bilo je. :) Što je više brzina otraga, imate finije prijelaze između omjera prijenosa, ali i tanje lance i osjetljivije kasete (u prijevodu: lakše se potrgaju). Isto tako, očekujte više potencijalnih problema oko preciznog podešavanja zadnjeg mjenjača što više zupčanika ima vaša kaseta (manji rtazmaci između zupčanika, tanji lanci, manje tolerancije...). Sve je ovo logično i spada u osnove mehanike, samo vam to ne padne na pamet kad vas zabljesnu bojama, karbonom i "popustima".

isto tako, već nekoliko godina se nude vrhunske grupe u svojoj elektro verziji. Ovo znači da nema sajli i bužira. Vi brzine mijenjate kao i dosad, a elektromehanika ispod radi posao za vas. Ovdje se radi o vrlo skupim grupama i sumnjam da će biti predmet vaše požude, ali nikad se ne zna. Osobno, ne bih ih kupovao, primarno zbog cijene i kasnijih finnancijskih izdataka ako se postružete po asfaltu pa strada zadnji mjenjač ili ručica. Ili nešto treće.

Na prvom biciklu vam je svejedno da li je gore Shimano ili Campagnolo grupa. Ionako vam je sve to špansko selo i niste još stigli izgraditi svoje stav kojeg proizvođača preferirate. Pazite samo da se radi o jednoj od gore preporučenih grupa i da su dijelovi na biciklu ujednačeni. Naime, na MTB-u je rijetkost da dobijete cijeli bicikl sa npr XT opremom. Obično je XT zadnji mjenjač, a sve drugo je barem klasu lošije. Na cestovnim biciklima je uobičajeno da dijelovi budu ujednačeni. Ako je bicikl sa Ultegra opremom, u načelu su onda svi dijelovi Ultegra (kotači su posebna priča). Izbjegavajte cestovne bicikle koji su "šareno" slagani.

Cijela grupa na cestovnim biciklu (ručice kočnica/mjenjača, kočnice, mjenjači, pogon, kaseta...) će vam trajati godinama. Jedino što treba redovito mijenjati je lanac. Također je bitno jednom u godinu ili dvije zamijeniti sajle i bužire. Jedna tako jednostavna i mala radnja čuda radi. :) Ovo vrijedi pod uvjetom da nema padova koji bi uzrokovali oštećenje dijelova. Ako se bojite visokih troškova održavanja, sve dok ne padate i dok se ne uvučete u društvo biciklista koji mijenjaju bicikle i dijelove 2x godišnje, nema straha.

Kad smo se već dotakli kočnica... Cestovni bicikli u pravilu koče trljanjem gumica o obruč (stara dobra, kinky, metoda). U pravilu nemaju disk kočnice. Osim kad ih marketinški geniji naprave.  A jesu. Pa se sad ponekad nude cestovnjaci i sa disk kočnicama. Možda izgledaju atraktivno, ali... Ja nekako ne bih.  Ako živite u Škotskoj gdje kiša pada šest puta dnevno, ima smisla razmisliti o toj opciji, primarno zbog mogućnosti kočenja po mokrom, i to samo ako se stvarno vozite po kiši jednako kao i po suncu. A u svim ostalim slučajevima... Pogledajte niže poglavlje o kočenju pa će vam stvari biti jasnije.

2.1.3. O pedalama

pedale

klasika: cestovne pedale

pedale_mtb

A može i drugačije :)

 

Cestovni bicikli u pravilu dolaze bez pedala. Ideja je da si vozač stavi gore pedale koje mu pašu i na koje je navikao. Cestovne SPD pedale podrazumijevaju i cestovne SPD cipele koje NISU kompatibilne sa MTB SPD sistemima. Osim toga, radi se o cokulama sa velikom hrgom od "pločice" (tzv cleatovi) za ukopčavanje. Em što po ravnom hodate ko da vas je medvjed naguzio, em što je pentranje uz stepenice pravi podvig. Postoje gumene navlake za te cleatove koje omogućuju da imate kakav-takav grip dok hodate, ali i dalje vam noga sjedi na plastičnoj hrgi.

Možete birati između nekih od Look, Shimano ili CrankBrothers cestovnih SPD pedala, a možete na cestovni bicikl staviti i stare dobre MTB pedale i koristiti MTB SPD cipele. U teoriji, cestovne cipele imaju bolji prijenos snage na pedalu i pogon zbog svoje veće kontaktne površine, ali pitao sam neke bicikliste koji su se godinama vozili na cestovnjaku sa MTB pedalama prije nego su prešli na ta cestovna kopita i nisu mi sa sigurnošću mogli reći da li osjete ikakve razlike u tom prijenosu snage i da li su zbog drugih pedala brži ili sporiji.

U praksi, cestovne pedale su nepraktične ne toliko zbog težeg ukopčavanja, koliko zbog cestovnih sprinterica na kojima vam strši hrga od plastičnog cleata za ukopčavanje. Zamislite cipelu sa ravnim plastičnim đonom (bez dlake na njemu). Sad stanite u gustu pseću kaku. Sačekajte da se osuši. To što vam se zalijepilo je cestovni cleat. I od plastike je. I, da, nekad voli i da pukne ako ga ošinete u rinzol dok hodate. U takvim cipelama ćete hodati kao da vas je medvjed naguzio.

Ja sam u startu odlučio da ću na cestovnjaka staviti ono što imam i na MTB-u - eggbeatere. Htio sam imati jedne cipele koje ću moći koristiti na oba bicikla, a htio sam i sačuvati živu glavu pri nošenju bicikla uz stepenice na četvrti kat. Sa cestovnim cipelama i mojom spretnošću, nisam siguran koliko bi dugo glava bila cijela. :) Jedino je bitno da vam SPD cipele budu krute (klasična SPD sprinterica sa plastičnim đonom, kao što je npr SIDI). Dakle, manite se mekanih papučastih komada obuće sa vibram đonom i pertlama.

2.1.4. O kotačima

Ako imate do 80 kg, ne trebate previše brinuti o kotačima - svaki će vas dosljedno i pouzdano nositi. Ako više težite "Shimano 105" kategoriji, nije loše razmisliti o nekim ručno pletenim kotačima sa većim brojem žbica.

Na dijelove za cestovni bicikl možete potrošiti razumno malo ili bizarno puno novaca, pa o vašim afinitetima, dubini džepa, kreditnoj raspoloženosti vaše banke i o vašem mentalnom stanju ovisi kako će odabir kotača završiti.

Što se materijala tiče, kotači mogu biti od klasičnih aluminijskih legura sa normalnim ili aero žbicama ili egzotični karbonski kotači koji onda zahtijevaju i posebne pakne za kočenje.

Načelno se karbonski kotači ne isplate jer voziti kotače od 1500-2000 eura na našim cestama koje su pune rupa nije baš neka sreća. Osim toga, ti kotači imaju gadnu naviku da puknu u slučaju padova ili udaraca koje prime s bočne strane. Jedan naš drugar je u jednom jedinom padu na utrci zaradio lom rame (~25000 kn) i lom karbonskih kotača (~2000 eura). I ne, nije pao pod kamion i nije završio na traumi. Preporučujem vam da te ultraskupe egzotične kotače ostavite profesionalcima kojima ih ionako plaćaju sponzori, a vi se držite provjerenih i cjenovno prihvatljivijih opcija.

Ako se odlučite kod kupovine bicikla na ručno rađene kotače, provjerite dobro da li onaj tko će vam ih raditi to zna dobro napraviti. Ja sam imao nesreću da sam u startu zamijenio nekakve Shimano tvorničke kotače sa ručno pletenima koje su tako loše ispleli da su ih kasnije drugi dva puta dotezali i svejedno ni na što nisu ličili. Sada mi stoje u garaži i skupljaju prašinu.

Isto tako sam jednom na blef kupio za dosta malo novaca najjeftinije Shimano kotače koje vozim po zimi i već tri zime su prošle bez ikakvih incidenata. Kakvi god bili, u tvornici su ih čvrsto ispleli i nema da mrdaju. Jednom godišnje ih dam da ih očiste i podmažu nabe i to je sve.

Ipak, imajte u vidu da promjenom kotača najlakše možete povećati udobnost ili rigidnost cijelog bicikla. Mislim, možete vi to i promjenom rame, ali kotači igraju veliku ulogu u cijeloj priči. Ja sam nekako završio na dva seta kotača: jedni jeftini Shimano koje drljam ko zimi i cmoljavoj jeseni i jedni koje je Vođa slagao oko DT naba i obruča, a kad Vođa našpana kotače, to je nešto posebno. Ti drugi kotači idu ko metak i ne pada mi na pamet mijenjati ih. Svaki put na proljeće kad promijenim kotače, iznenadim se kolika je razlika među njima. Odjednom sve leti, cijeli bicikl je nekako življi, direktnije odgovara na podražaje, a udobnost se nije smanjila.

Što se profila obruča tiče, načelno razlikujemo obruče sa niskim, srednjim i visokim profilom. Što je profil dublji, kotač je krući, a samim tim i neudobniji na dugim vožnjama. S druge strane, povećana rigidnost bolje paše na kratkim, brzim dionicama kao što su kronometri. A opet, što je obruč dublji, više je osjetljiv na bočni vjetar. Sve je to nekakav trade-off i na vama je da si izaberete kotače koji vam najbolje odgovaraju. Meni pašu obični obruči niskog profila jer su udobni, a ako se kvalitetno našpanaju (ala Vođa :)), opet imam čvrste kotače koji "ne žvaču".

kotaci_low
Kotači sa obručem niskog profila

 

kotaci_med
Kotači sa obručem srednjeg profila

 

kotaci_high
Kotači sa obručem visokog profila

 

Osim klasičnih kotača na koje idu gume sa zračnicom, postoje i tubulari - posebni kotači na koji se tubular lijepi specijalnim ljepilom. Tubulari se često koriste na skupim karbonskim kotačima za time trial i kronometar. Pumpaju se na veće tlakove (i do 12 bara). Za razliku od normalnih guma koje, kad se probuše, možete na terenu sanirati promjenom zračnice, kad tubular strada od uboda stakla, možete samo nazvati najbližeg prijatelja da dođe po vas autom.

Za kraj jedan savjet: ne kupujte kotače (ovo vrijedi i za ostalu opremu) koje si nećete moći priuštiti da ih zdrobite. Padovi na cesti su rijetki, ali uvijek do njih može doći i ako vam pukne kotač za koji ste digli nenamjenski kredit da ga kupite, što ćete onda? Prestati voziti bicikl dok ne skupite lovu za novi kotač?

2.2. O gumama

gume1

Gume su potrošna roba. Točka. Ja ih mijenjam jednom u sezoni, osim ako ih ne razrežem na nekom oštrom kamenu ili komadu stakla. Gume za cestovne kotače su osjetno skuplje nego gume za MTB, što je bizarno ako malo razmislite - što manje materijala, to stvar više košta. :) Ipak, te gume moraju podnositi jako visoke tlakove, a opet su lagane i tanašne. Kada ih uzmete u ruku u trgovini, vidjet ćete koliko je to jedna nježna smjesa gume. Biće da je to jedan od razloga njihove više cijene.

Slušati savjete za odabir guma je vrlo nezahvalno jer svatko ima svoje mišljenje i tjera po svom. Ovdje ćete s vremenom morati sami odabrati kakve gume vam odgovaraju. Ako se držite nekog srednjeg cjenovnog ranga pri odabiru gume, vrlo vjerojatno nećete pogriješiti. Najčešća širina cestovne gume je 23mm, mada postoje šire, ali i uže. Osim ako nemate posebnih potreba (ciljate na "Shimano 105" klasu :)), guma dimnezija 23-622 će vam biti potpuno odgovarajuća.

Samo jedan savjet: čuvajte se ultralaganih guma - one često imaju nezgodnu osobinu da se dosta lako buše, a što manje vremena provedete mijenjajući zračnice, to ćete više uživati u vožnji.

Istina je da na cesti dosta rijetko bušite gumu, iako se na prvi pogled čini da će ta osjetljiva cestovna guma progutati staklo čim vidi cestu. Ipak, probušena guma je i dalje realnost svakog biciklista, pa ne krećite na vožnju bez pumpe, skidača za gume i najmanje jedne rezervne zračnice. Ako ste izašli na cestu sa tubularima, obavezno ponesite telefon i križaljku da kratite vrijeme dok čekate prijevoz u slučaju bušenja.

2.3. Osnove vožnje

Nekoliko je prednosti cestovnog bicikla u odnosu na MTB. Jedna od najvažnijih je: možete dosta precizno isplanirati koliko će vam vremena trebati za neku rutu. Na MTB-u jako ovisi na kakav teren naiđete taj dan (da li je nedavno padala kiša ili je možda prošao jurišni odred šumara sa teškom mehanizacijom), dok ste na cesti uglavnom uvijek u istim uvjetima. Može se desiti da je padala kiša pa ste zbog skliske ceste malo sporiji nizbrdo, ali to su zanemariva usporenja u odnosu na epska zaglavljivanja u šumi u blatu.

Nadalje, cestovni bicikl ima puno direktniji prijenos snage nego MTB. Em što nema suspenzije koje popiju dio snage, em što ima tanke gume koje su napumpane na 8-12 bara i pritisak na pedalu prenosi snagu na podlogu bolje nego MTB. Tek kad počnete voziti cestovni bicikl, postat ćete svjesni koliko se snage gubi samo na debele MTB gume koje "žvaču".

Što se upravljivosti tiče, vrlo brzo ćete uočiti da na cestovnom biciklu trebate više planirati unaprijed i često ne možete tako naglo mijenjati smjer kretanja kao što to možete na MTB-u. Ako dobro planirate što ćete napraviti u slijedećih nekoliko sekundi, možete biti i brzi i efikasno manevrirati, ali ako pustite mozak na pašu i dođete pred zid, vrlo vjerojatno nećete moći niti stati na vrijeme, a niti ga efikasno izbjeći.

2.3.1. Brda

Za razliku od MTB-a, spust sa brda po cesti na biciklu koji je tih ko smrt, klizi kao po loju, a koči se mozgom i nije baš pogodan teren za istraživanje granice između traume i Mirogoja. Za samu tehniku penjanja i spuštanja sam pronašao dva jako dobra video klipa koji će vam rasvijetliti misterij, ali prije svega, par korisnih savjeta:

  • Jurišanje na brdo nije dobra ideja. Ako radite neki specifični trening ili ako vam taj dan baš ide niz nogu, onda je to ok, ali ako ćete na svako brdo jurišati ko seljak na poticaje, nećete daleko doći.
  • Tempo: uz neki konstantan nagib, ideja nije da krenete uzbrdo sa 20km/h, a pri vrhu padnete na 9 km/h. Poželjno je ciljati da ste cijeli nagib u stanju odvesti istim tempom. Ovim vježbate um i tijelo da znate procijeniti teren i proći ga kontrolirano, ali ovo sad već spada u tehnike treniranja i probija okvire ovog članka.
  • Držanje pravca: nemojte voziti brda kao pijani bard, od ruba do ruba ceste. Em što nije fino, em što biste mogli završiti na traumi sa kilerom od kombija u bubregu. Ovo je mnogima razumljivo dok se voze nizbrdo, ali jednako vrijedi i uzbrdo. Nikad ne znate kad će odozgo naići kombi u "lagano ću pa nema veze" modu. Neće vas čuti.
  • Jednosmjerne ceste: živite u Hrvatskoj. Jednosmjerne brdske ceste su samo deklarativno jednosmjerne, a ustvari su idealan poligon za pacijente. U praksi možete očekivati aute, bicikliste, planinare i zalutale jebačlije koji se kreću u krivom smjeru ili stoje na sred ceste iza nepreglednog zavoja čekajući Godota, trpajući maloj s posla ili pripremajući roštilj.
  • Oprez na spustu: vidi točku prije. Dodatno uračunati iznenadne rupture na asfaltu koje još do jučer nisu bile tu. Ili staklo. Ili oštar tucani kamen. Čak i ako se održite na biciklu, ako vam guma napumpana na 8-10 bara iznenada prsne u nekom zavoju, šanse da ne iskoristite svoje zdravstveno osiguranje i bolničko liječenje su vrlo vrlo male.
  • Rezanje zavoja: tako se to radi u praksi, ali ne bez mozga i po svaku cijenu. Samo oprezno i dugo ćeter trajati.

 


o tehnici penjanja

 


o tehnici spuštanja

 

2.3.2. Vožnja u grupi

grupa3

Ovo je nešto što je potpuno strano u MTB svijetu. Mountainbikeri voze svaki za sebe, nema tu puno priče. Na cesti su stvari dosta drugačije. Vožnja u grupi je samo jedna od njih.

Dodatno, mountanbikeri vrlo često imaju lošu tehniku pedaliranja jer su navikli da upiru ko konji od prvog dana tjerajući MTB po brdu. Rijetki su oni sa dobro tehnikom pedaliranja i mahom se tu radi o (polu)profesionalnim vozačima koje su naučili pedalirati u dobrim klubovima. Cestovni biciklizam vam može pomoći da popravite tehniku pedaliranja pa ćete si uvelike pomoći i na MTB-u kad vam jednom uđe u rutinu.

U grupi se vozi iz čisto praktičnih razloga: prvi u grupi trpi vjetar dok se ostali voze u zavjetrini i, za istu brzinu trebaju uložiti puno manje napora. Grupa kao cjelina napreduje puno brže od bilo kojeg individualca i to je njena prednost. U grupi se treba znati ponašati jer vaš tjelesni integritet, kao i tjelesni integritet ljudi oko vas direktno ovisi o vašem ponašanju i koordiniranosti.

Nekoliko savjeta za vožnju u grupi:

  1. Budite cijelo vrijeme svjesni ljudi oko sebe. Pazite što se dešava ispred vas da se ne zabijete u vozača ispred. Isto tako budite jako svjesni da se iza vas netko vozi također "na kotaču" i da vaš nepromišljen potez može dovesti do višestrukih padova i ozbiljnih povreda. Ovo je posebno bitno kad se u obzir uzme da se u grupi načelno vozi dosta brzo.
  2. Ukažite na prepreke na putu. Kad ste u grupi, često vidite vrlo malo ispred sebe jer vam vidik zaklanjaju drugi vozači. Kad prvi u grupi uoči prepreku na putu (rupa na cesti, ležeći policajac, mrtva životinja, ljudi koji se kreću uz cestu...) obavezno mora gestikulacijom rukom ukazati na opasnost i gdje se ona nalazi. Na taj način ostali u grupi mogu prilagoditi svoju putanju da na vrijeme izbjegnu prepreku i da svi dalje koordinirano nastave vožnju. Nemojte biti sebični - ne zaboravite i sami pokazati na prepreku da bi vozači iza vas mogli također reagirati. Imajte u vidu da je navika gadna stvar. Nije loše trenirati samog sebe i na prepreke ukazivati čak i ako ste zadnji u grupi. Na taj način se nećete dovesti u situaciju da zaboravite ukazati na opasnost i da se netko iza vas ozlijedi.
  3. Budite predvidivi. Uvijek svoje ponašanje prilagodite situaciji. Mountainbikeri imaju gadnu naviku da naglo mijenjaju smjer kretanja (prepreku naglo izbjegnu umjesto da je na vrijeme uoče i promijene putanju, te obavijeste druge iza sebe) ili legnu na kočnicu. Ovo je siguran put u traumu, zato, pazite što radite! Kod vožnje u grupi nema naglih pokreta! Budite na oprezu, ali maknite ruke sa kočnica da se ne biste zaigrali bez prijeke potrebe.
  4. Ne preskačite smjene. Ako se grupa kreće po nekom dogovoru, ne izbjegavajte svoje smjene. Kad na vas dođe red da vodite grupu, stisnite zube i odradite smjenu. Pri tom imajte u vidu da brzina grupe treba ostati ista. Nemojte kad dođete odmorni na čelo, navaliti ko sivonja i tako razbucati grupu. Budite svjesni da onaj tko je dosad vukao grupu treba odmor na začelju. Čelo grupe napuštate tako da se pozicionirate s lijeve strane, propustite ostale i onda se uključite na začelje u zavjetrinu. Ovo je potencijalno opasno zbog prometa koji nailazi s lijeve strane. Smjene se mogu davati tako da prvi ostane s desne strane, a ostatak grupe ga prolazi s lijeva. Ako nije jasno s koje strane se napušta čelo grupe i koliko dugo traju smjene, radije pitajte nego da vaša loša pretpostavka završi nekim grupnim padom.
  5. Birajte društvo za vožnju u grupi. U početku će vam sve ovo biti špansko selo jer i sami nemate pojma kako se treba ponašati, ali s vremenom ćete početi uočavati kvalitetu pojedinih vozača i kako se tko ponaša u grupi. Izbjegavajte se voziti iza ljudi koji ne pokazuju na prepreke, naglo mijenjaju smjer ili tempo (nagla ubrzanja u grupi i nagla kočenja). Na ovaj način samo možete završiti u kolima hitne pomoći. Jedan moj prijatelj je prošle jeseni zaradio lom nadlaktične kosti (i lom kotača na biciklu, ali to je manje bitno) jer se vozio u grupi u kojoj je bilo ljudi koji se na taj način ne znaju voziti i nitko nije na vrijeme ukazao da je ispred njih izrezana kocka asfalta. Došlo je do pada i čovjek je polomio ruku. Potpuno nepotrebna ozljeda. Uvijek imajte u vidu činjenicu da u grupi koja se vozi 40 km/h pad jednog vozača znači pad ostatka grupe. Na MTB-u uglavnom padate sami, dok ovdje možete direktno biti odgovorni za ozljede drugih.

2.3.3. O kočenju

kocnice

Mala štipaljka koja život znači

 

Kad počnete voziti cestovni bicikl, vrlo brzo ćete postati svjesni koliko ste limitirani po pitanju kočenja u odnosu na MTB. MTB sa disk kočnicama je u stanju ukopati se u mjestu, rovati zemlju i svejedno ćete ostati na biciklu. Na cestovnom biciklu su kočnice neusporedivo slabije nego na brdskom biciklu. Ali to nije sve. Kontaktna površina gume i podloge na cestovnom biciklu je toliko mala da jače kočnice nemaju ni smisla. Ukoliko blokirate kotače, gotovo sigurno će kotač pobjeći u stranu i slijedi vrlo neugodan pad.

Planirajte unaprijed i izbjegavajte situacije u kojima je potrebno naglo zaustavljanje koliko je moguće. S vremenom ćete dobiti osjećaj koliko brzo se možete zaustaviti, ali u početku budite posebno oprezni.

S obzirom na pređenu kilometražu, kočenje na cestovnom biciklu predstavlja marginalnu radnju (ali od životne je važnosti kad zatreba). Ja sam prve pakne potrošio do pola tek nakon 25000km.

2.3.4. Spuštanje

spust1

Cestovni bicikl radi manji otpor na cesti od brdskog. Samim tim ste nizbrdo puno brži. Međutim, uvijek imajte u vidu da ste brzi onoliko koliko se brzo možete zaustaviti. Uz već gore spomenute kočnice i malu kontaktnu površinu, ne treba posebno naglašavati koliko ste pri spustu na tankom ledu, niti koliko planiranje unaprijed može biti od ključne važnosti.

Nadalje, na cestovnom biciklu vam je položaj tijela više polegnut i to nizbrdo dolazi do izražaja. Em što je cestovni bicikl nizbrdo jako brz, em što ste u položaju kad vam malo fali da "poljubite asfalt". Zbog toga vam nikako neće biti svejedno spuštati se dok ne dobijete osjećaj za to.

Kako ste ograničeni sa naglim promjenama smjera i efikasnošću kočenja, ostaje vam usavršiti hvatanje prave putanje da biste što brže i sigurnije prošli zavoj uz što manje nepotrebnog prtljanja po kočnicama.

Kada dolazite pred zavoj, procijenite brzinu i mogućnosti i, ukoliko trebate usporiti, napravite to prije ulaska u zavoj. Ideja je minimizirati kočenje u samom zavoju. Imajte na umu da niste na svom vjernom šumskom konju i da nemate luksuz snažnih kočnica i stabilnosti kao na MTB-u. Ovdje kad vam kotač pobjegne... Pa, pobjegao je. :)

 

cornering
pravilan (plavi i crveni) i nepravilan (zeleni) način prolaska zavoja

Serpentine su priča za sebe. Općenito hvatanje zavoja je nešto što se uči, a serpentine su meni uvijek bile najgore. Često sam imao osjećaj da ću pasti na nos dok sam pokušavao odabrati najbolju putanju za prolaz serpentine. Ipak, sve se da naučiti, pa tako i to. Najbolje je da gledate kako to iskusniji rade i probate shvatiti i ponoviti. Uz oprez, naravno. ;)

Tehnika optimalnog prolaska zavoja na siguran način se uči godinama. Jedan dosta dobar članak o tehnici svladavanja zavoja je ovdje. Jedna napomena: optimalni kut ulaska u zavoj će vam ovisiti i da li s druge strane postoji opasnost od nailaska vozila. Nemojte da tražeći optimalni kut završite na haubi nečijeg auta! ;)

 

2.3.5. Vožnja po mokrom

mokro

Mokra cesta i vožnja po kiši uvelike otežavaju stvari. Em što je guma tada još više podložna klizanju prilikom kočenja, em što kočnice na cestovnom biciklu nevjerojatno loše koče kad su natopljene s vodom. Ovo ćete najbolje osjetiti kad vas prvi puta kiša uhvati na nekom duljem spustu. Nemojte se iznenaditi kad vas na kraju spusta budu boljele - ruke. :)

Posebno se čuvajte horizontalne signalizacije na cesti: zebre, oznake za trake i sl. Iznenađujuće su klizave i mokar kotač na cestovnjaku će tu jako brzo izgubiti grip kod kočenja ili prevelikog forsiranja u zavoju. Ovo je jedna od stvari koju nisam ni primjećivao da postoje kad sam imao samo MTB.

Zlatno pravilo glasi: poštujte vremenske prilike i one će poštovati vas.

2.3.6. Željezničke i tramvajske pruge

tracnice

Prelazak preko tračnica zna biti pravi podvig, pogotovo ako su tračnice mokre. Pokušajte, ako je ikako moguće, preći ih pod kutem od 90 stupnjeva. U suprotnom biste se mogli iznenaditi koliko lako i brzo se pada zbog klizanja prednjeg kotača negdje u stranu u kontaktu sa mokrim željezom.

Ako ste mislili da se MTB guma kliže po mokrim tračnicama, i ne sanjate koliko je klizava cestovna guma. :)

2.3.7. Vožnja po hrvatskim cestama

hrvatske_ceste

Kako je cestovni bicikl vrlo limitiran po pitanju savladavanja prepreka kao što su rinzoli, čak i kroz grad ste manje-više osuđeni na vožnju po cesti u gradskom prometu. Iako se s godinama odnos vozača prema biciklistima u Hrvatskoj promijenio na bolje, i dalje se tu i tamo desi da naiđete na drkoše koji će vas probati omesti trubom, trzanjem volana, vikanjem ili, jednostavno, očajno lošom i neopreznom vožnjom. Kad se vozite po našim cestama, očekujte neočekivano!

Budite spremni na sve: od naleta na domaće i manje domaće životinje, preko neoznačenih prepreka i oštećenja na cesti, pa do potencijalnih naletanja na vozila koja se neoprezno uključuju na cestu po kojoj se vozite iz sporedne ceste, parkinga, birtije...

Isto tako očekujte da će vozilo ispred vas možda naglo skrenuti u prvu birtiju bez ikakvog upozorenja. Automobil se sa 40km/h može zaustaviti jako brzo. Vi na biciklu to ne možete. Štoviše, većina vozača automobila nije svjesna koliko je vaš kočioni put duži od njihovog. Ne uzdajte se u njihovu razboritost. Vaše zdravlje je u vašim rukama.

2.3.8. Susreti s psima

psi
Garonja!

Uglavnom se radi o zaigranim džukcima koji bi se više igrali nego grizli, ali ima i ovih drugih. Malo vike i polijevanje džukele vodom iz bidona je obično dovoljno da odustane. Ako živite u kraju koji obiluje napaljenim vrećama buha, možete si nabaviti pištaljku koja proizvodi zvuk visoke frekvencije koji ljudsko uho ne čuje, ali psima jako smeta.

Puno veća opasnost od ugriza psa je opasnost od nalijetanja na njih u punoj brzini. Jedan prijatelj je zaradio lom ključne kosti jer je naletio na psa na jednoj vožnji. Budite svjesni te mogućnosti dok jezdite pored otvorenih dvorišta.

2.3.9. Padovi

bicikl_pad1

Na cesti se u načelu rijetko pada, ali su ti padovi u pravilu nezgodniji nego oni u šumi. Na cestovnom biciklu ćete imati veće brzine nego na MTB-u, a nemojte smetnuti s uma ni da se vozite u prometu. Zbog nepažnje, prekasno uočene prepreke na cesti ili iz nekog drugog razloga može se desiti da poljubite majku zemlju, samo je majka zemlja asfaltna grublja od majke zemlje šumske. Osim toga, puno je veća vjerojatnost da vas, nakon pada dodatno pogodi automobil ispred kojeg ste naglo pali nego veprić u trku na nekoj šumskoj stazi.

Najbenignije ozljede su oštećenja kože zbog struganja po asfaltu. Nosite rukavice i imajte kod kuće masti za rane. Ostrugana koža je vrlo iritantna ozljeda koja dosta sporo prolazi, pogotovo ako se nalazi na nekom mjestu koje je često u kontaktu sa podlogom (npr, dupe :)).

Lomovi su dosta česti, pogotovo lomovi ključne kosti i ruke i svim oblicima. Ostale lomove neću ni spominjati, ali zamislite nagli kontakt sa asfaltom pri 40 km/h i upotrijebite maštu. Kacigu nosite i kad idete biciklom u birtiju jer vam ne treba u životu udarac golom glavom u asfalt. Rukavice su također jako zgodne jer će vam ostrugane šake itekako smetati u svakodnevnom životu i ta ozljeda će se sporo sanirati.

Ako do pada dođe, najprije se maknite sa ceste da vas netko ne pokupi autom. Onda pregledajte ozljede koje ste zaradili i procijenite da li ste u stanju nastaviti vožnju. Zatim pogledajte bicikl i uvjerite se da je još u voznom stanju. Ako ste i vi i bicikl u stanju nastaviti vožnju, uzmite si par minuta da se smirite i krenite. Ako nešto nije kako treba, telefonirajte najbližem prijatelju ili zovite direktno hitnu pomoć ako sumnjate na neki lom ili iščašenje.

Sjetite se uvijek da je karbon, aluminij i plastiku lako zamijeniti, a vaše organe nije. Neka vam ne bude žao potrganih dijelova. Dijelovi su tu da se troše. Najvažnije je da ste vi ostali čitavi. Ako iz svakog pada ponešto naučite, s vremenom će ih biti sve manje i manje... Rizik uvijek postoji, ali rizik je danas ustati iz kreveta, pa o tom ne vrijedi previše razmišljati.

2.4. Na kraju ...

Cestovni biciklizam može biti relativno jeftin, a može biti i iznenađujuće skup hobi, ovisno koliko ste magnet za trgovce koji vam pokušavaju uvaliti sve i svašta i koliko se opterećujete oko usklađenosti boje čarapa sa prednjom nabom ili boje kacige sa dezenom na pogonu na biciklu. Ako izbjegnete trgovačke zamke i vlastiti ego dovedete u normalu, vaš suživot sa cestovnim biciklom će biti vrlo ugodan.

Umjesto da se brinete oko izgleda ovog ili onog, počnite si planirati vrijeme da vam se ne desi da vam MTB nakon nekog vremena počne skupljati prašinu na balkonu. To je pravi problem, a ne da li su vam gume svijetloplave ili tamnoplave.

Sretno sa kupovinom i puno kilometara po ugodnim cestama vam želim! Samo ne zaboravite da ste iz šume izašli i u šumu se trebate i vratiti. ;)