Zimske pripreme na Cresu 2015

Podosta je snijega palo od zadnjih zimskih priprema na Cresu. Cres pamtim kao ugodno mjesto za vožnju i druženje, pa smo ove godine organizirali jedan produženi vikend na Cresu i tri adekvatne vožnje kojima smo pokrili većinu asfaltiranih cesta na Cresu i Lošinju. Datume smo dosta unaprijed definirali, pa su ciljani dani za vožnje su bili 13, 14 i 15.3.

Skupilo nas se šest. Ovaj puta smo imali i ženskog društva da ne bude pederbal kao što to obično biva. :)

 

Kako smo planirali vožnje u petak, subotu i nedjelju, trebalo je do Cresa dobaciti već u četvrtak navečer. A kako su stvari krenule nizbrdo večer prije puta, Sandra i ja nismo do zadnjeg znali da li ćemo i kako stići do Cresa. Kvarovi sa autom nikad nisu neka romantika, ali uvijek je bolje kad komad lima pandrkne pred kućom nego negdje daleko od iste. Manje boli. :)

Bilo kako bilo, Manitu je bio milostiv i mi smo u četvrtak u smiraj dana sa Barakokulom bili na trajektu i natovareni sa biciklima i opremom. Tek tad je bilo relativno izvjesno da ćemo taj vikend voziti. Još jedna dobra stvar je da je samo tjedan dana ranije cijelim tim područjem prošla jedna od najjačih bura u povijesti mjerenja. Sada smo imali mirno more, mirno nebo i odličnu prognozu.

Kod domaćina Barakokule smo se utaborili nas četvero (Sandra i Nenika su prvi put bili u gostima kod Barakokule, a ja sam imao ponovo priliku uživati u kućici u centru grada Cresa i blizini rive), a Tomislav i Marko su upali u jedan fini apartman. Svi smo stigli u Cres po planu, bicikli su bili spremni, a mi smo kuhali tijesto i ćakulali (najbolji dio okupljanja prije vikend vozanja/utrka daleko od kuće).

Barakokula je lijepo pitao za neku grijalicu, ali bili smo u sto kombinacija zbog čiste mehaničke logistike (one na oktane, ne one na pedale i mašćobu) i jednostavno smo - zaboravili. Zbog toga smo imali čisto pristojno spartansko druženje uvečer: grijanje na dobro raspoloženje i vrlo ugodno spavanje u vrećama za spavanje. Nije nam bilo vruće, ali nije nam ni bilo nešto zima. Ovako su živjeli naši stari, pa što ne bi mogli i mi. ;)

dan0

 Kako se ćeralo po Cresu? Paaa, krenimo redom...

1. Dan prvi: sjever - sjeveroistok

cres1 visinski profil small

dan1

Za prvi dan smo pripremili i vožnju sa najviše uspona. Iz Cresa smo vozili za Porozinu, pa nazad do križanja za Beli. Onda spusti u Beli i ponovo nazad. A u Belom ima jedan komad  betonske ceste od sela do rive koji je momački strm. Taj komad uspona me je izmorio nego cijeli uspon iz Porozine, ali nesmetaaa.

Na povratku u Cres smo imali fakultativni spust u Merag koji ima dva uspona i ne ide baš niz nogu. U Meragu, na trajektnom pristaništu je zgodno marnuti kafičicu i iskontemplirati o smislu života dok popodnevno sunce žmirka na nas, a trajekt sa Krka polako dolazi. Na povratku primjećujem da je lakše penjati uspon prema Cresu nego taj spust koji nije spust. Vrijedi zapamtiti za drugi put.

Današnji dan je završio sa 91km i 1940m uspona.

2. Dan drugi: Lubenice i Valun

cres2 visinski profil small

dan2

Klasična vožnja koja u 42km skupi 1090m uspona i to sa odlaskom u Valun nakon Lubenica.

Danas Sandra i Barakokula nisu vozili nego su tabanali jednu od trasa Cres trekinga. U Lubenicama smo se svi zajedno našli, malo se izležavali na suncu, pa onda svatko svojim putem. Nekakav prijedlog je bio da probamo naći kafičici u Valunu. Kad smo tamo došli, na rivi je bilo lijepo, ali je najbliža birtija koja radi i dalje bila u gradu Cresu.

Na povratku sa rive čekao nas je komad uspona, onako momački strm, skoro kao onaj iz Belog. Kad smo to ispenjali, primijetili smo da ima još jedna cesta, malo duža i ne tako strma s druge strane rive, ali sad je bilo kasno za kajanje. :)

Na kraju dana smo zaključili da je van sezone najbliža birtijaška baza u gradu Cresu pa smo sa tom mišlju i otišli u jednu od lokalnih creskih birtija.

3. Dan treći: pohod na Mali Lošinj

cres3 visinski profil small

dan3

Ovo je legendarna HRBovska ruta koju HRBovci već godinama uporno izbjegavaju voziti unatoč svim pozivima i prilikama. Zašto je to tako, ne bih znao. Mi smo je ostavili za treći dan kad je manje uspona a više kilometara. Momke sam pustio naprijed da ćeraju, a Sandra i ja smo vozili mirnijim tempom sa prstom u nosu i uživali u danu.

Vrijedi napomenuti da je u trenutno dio ceste od Cresa prema Osoru (blizu grada Cresa) u radovima. Moglo se proći, ali uz oprez i poneko gaženje bijele ceste. Do ljeta će se taj dio ceste obnoviti i siguran sam da će biti ugodno za voziti.

Do Lošinja vrijeme prolazi u ugodnoj vožnji i ne prviše prometa.

Kafa u Malom Lošinju na rivi je odlično sjela, pa onda lagano povratak nazad. Sve skupa smo napravili 112km i 1480m uspona. Nije loše za ravničarsku vožnju. :)

 

Ranijih godina smo obično smo na Cres dolazili na dva dana vozanja. Ovaj put smo si uzeli dan više i to je bio pun pogodak. Na kraju svega je brojčanik pokazivao: 

  km  uspona 
dan 1  91  1940 
dan 2   42 1090 
dan 3   112 1480 
SUM 245 4510

Na karti je to ovako izgledalo. Za sve koje zanima KML file, on se nalazi ovdje. Prvi dan je crveni trag, drugi dan zeleni, a treći plavi.