Pauzo, i vragu si mrska

Nema ništa bolje od tri tjedna pauze nakon sezone treninga i utrka. To obično sanjam tjednima prije (nekad i mjesecima prije) samog kraja sezone. Samo da se napokon naspavam, da iz kreveta ustajem na dvije, a ne na sve četiri noge, da ne osjetim svu težinu svijeta u mišićima i weltschmerz u glavi. Samo da napokon dođe... Maštam tako dok se gazim ko Borovo čizme po dubokom oranju.

. . .

Nema ništa gore od tri tjedna pauze nakon sezone treninga i utrka. Ta prokleta tri tjedna koja nikako da prođu. Kao da nisam već dovoljno slomljen od batinanja tokom godine, još mi i endrofine uzmite. Pa mogu komotno da si pucam u kurac od muke!

Prvi tjedan prolazi još nekako, mada već nakon pet dana bivam lud. Drugi i treći su čisti mazohizam.

Svijet bez podražaja, gluha soba, kao apstinencija od seksa dok se kljukate viagrom...  Ne postoji nalčin da vam netko objasni kako izgledaju ta tri tjedna. Ni najteži ciklus treninga nije zajeban kao ta tri tjedna ništavila.

Tri tjedna u kojima živiš - a ne živiš. Odmaraš - a u kurcu si. Svjestan da si ovisan, da si lud, da ti treba, da visiš ko mudo u zraku. A diler ti uzeo neplaćeno i otisnuo se u nepoznatom smjeru.

I ponavljaš si onda da to mora tako, da se tijelo mora odmoriti od onog ludog goniča robova u glavi koji tuče drvenim čekićem i daje ritam tvojoj galiji. Da ne smiješ prekosčiti tu pauzu, da ćeš se razjebati usred proljeća.

I znaš da si umoran ko pas i da nema drugog načina, a ipak... To su najduža tri tjedna u godini.

Radili su pokuse na ljudima stavljajući ih u gluhe sobe, u sobe bez traga svjetla. Nisu ih mučili kandžijom, ni elektro-šokovima. Jednostavno su im - uzeli sve podražaje.

A mi, ljudi, ovisimo o podražajima. Bez njih ne možemo funkcionirati. Vrijeme poluraspada čovjeka lišenog podražaja se ne mjeri u danima ili satima, već u minutama.

Od oduzimanja svih podražaja je gore jedino gušenje. Jedino ono ubija brže.

Svi koji se bave sportovima izdržljivosti znaju jako dobro što znači stati. A ja se spremam na svoja tri tjedna proklete pauze u koju ovaj put ulazim sa potpuno cijelom glavom i umornim tijelom.

Počeću štrikati, kukičati, vezti goblene, jebati gobline... Brojaću buhe, potkivati žabe. Bježati od frižidera ko vrag od tamjana, piti samo čistu rakiju, brojati udahe... Križaću dane ko zahrđalim ekserom na zatvorskom zidu.

Sve samo da što brže prođu.

I gledaću video klipove kao lud. Neće to biti Sasha Grey, niti Nina Hartley. Gledaću nabe, lance, krv, znoj i suze. Da se rajcam da mi vrijeme brže prođe.

Jer nabe su tu da se vrte, lanci da se okreću, a znojem da polijevamo majku zemlju. Za to smo tu. I tako mora.

 Pauzo, i vragu si mrska!

 Reboot in 21D.

Endurance porn