1. Kako, zašto?

Nakon što su na svijet 2011 došle Amige, nisam pomišljao da ću ići raditi još jedne zvučnike, iako me je ideja rajcala. Amige toliko lijepo sviraju da nemam potrebu za boljim zvučnicima u ovom trenutku.

Ipak, s vremenom su Amige promijenile dom, poziciju, biotop i uredno su punile zvukom dnevnu sobu, dok je spavaća soba ostajala pomalo lišena dobrog zvuka. A u međuvrmenu su se i stvari promijenile pa smo i Lazo i ja završili sa djecom koja su željna da prstićima probaju svaku rupicu, pipnu svaku membranu i Amige ne bi dugo poživjele da ja svoje nisam podigao iznad znatižečjnih dječjih pogleda, a Lazo svoje spakirao u kutiju i tako sam sebe lišio dobrog zvuka za kojeg se pošteno naradio.

Zbog svega toga ni ideja o novom paru zvučnika, ovaj put bookshelf formata nije prošla nezapaženo, kako kod Laze, tako ni kod mene. S obzirom da smo Paul Carmodyev projekt Amiga odradili vrlo dobro i da smo sa rezultatom bili izuzetno zadovoljni, nismo puno dalje ni tražili za novi: overnight sensations, bookshelf zvučnici sa bas refleks kutijom.

Overnight Sensations dolaze u dvije verzije: originalna ima Dayton ND20FA tweeter, dok druga koristi HiVi T20-8. Po karakteristikama su slični, mada oni koji su čuli obje varijante više naginju ovoj drugoj. Tako smo se i mi odlučili na poker HiVi drivera za našu verziju.

Službena stranica projekta je ovdje. Projekt sa HivI tweeterima je ovdje.

2. U potrazi za driverima

Prvi mail koji sam odaslao u Lazinom smjeru je išao 19.7.2012 godine. Od tada sam ja dva puta završio u Himalaji, desila su se čuda, a projekt zvučnika se nije pomaknuo sa mrtve točke. Dva su razloga zašto je to bilo tako.

Osnove izrade zvučnika smo savladali zadnji put, pa smo odmah znali i gdje se kriju moguće zamke. Naravno, prva i najveća je bila nabavka dijelova. Drivere nismo uspijevali nabaviti mjesecima. Neki su ih, kao, imali sve do trenutka kad smo ih mi stvarno poželjeli kupiti. U nekim shopovima u EU su se mogli naći, ali po puno višoj cijeni nego u USA. U USA je bilo moguće nabaviti sve, ali naručivanje iz USA nam je radilo probleme zbog poštarine, carine i inog.

Lazin osvrt na problematiku nabavke drivera:

I tako je naš projekt stajao par mjeseci. Jednostavno - stajao. Ja se nisam stigao s tim previše pozabaviti, a dijelom ni Lazo. Bili smo u pat poziciji kako god smo se okrenuli.

Na kraju je Lazo uspio dogovoriti sa tipom iz USA kupovinu drivera, poštarinu i ostale detalje.

Lazina poruka 24.7. 2013, 21:50: "Stigli su driveri. :)"

To je bila stvarna prekretnica da se zvučnici uopće i idu raditi. Lazo je najbolje znao muku oko nabavke drivera i koliko puta je udario u zid pri pokušaju da nešto dogovori. Sad kad smo imali drivere, bilo je blesavo odustati. Ostale elemente nije bilo teško nabaviti. EuropeAudio je imao potrebne kondenzatore, zavojnice i otpornike. Hm, i ovo je samo djelomično točno.

Ponovo, Lazin osvrt (ipak je on bio na frontu oko nabavke većine dijelova za ovaj projekt):

3. zrada zvučničkih kutija

Drugi razlog zašto je projekt stajao su bile zvučničke kutije. Kako našeg stolara koji nam je radio Amige, na žalost, više nema, bili smo u potrazi za čovjekom koji kutije može napraviti. Ovaj put smo odlučili raditi zvučnike od 18mm brezine šperploče. Problem je bio što materijal nije bilo moguće nabaviti u nekim normalnim količinama. Svi su prodavali ploče od preko 3 kvadrata, a nama je trebalo mizernih 0,16 kvadrata za sve četiri kutije. Ovo je bio toliki nesrazmjer da nije bilo logično kupiti toliki materijal da stoji negdje u podrumu i propada.

Tako se naš projekt kiselio dodatna četiri mjeseca. Tražio se stolar. Imao sam jednog kandidata, ali on nije imao materijal. Da sami kupimo toliku šperploču, nam se nije isplatilo. I vrtili smo se u začaranom krugu.

Negdje krajem 11. mjeseca je Lazo počeo pucati. Potpuno ga razumijem: imao je sve dijelove za zvučnike koje nismo još ni počeli raditi, a Amige su mu bile u kutiji mjesecima. Otkako smo počeli pričati o novim zvučnicima do trenutka Lazinog pucanja prošlo je toliko vremena da mu se dijete stiglo roditi i prohodati. Siguran sam da je Lazo u crnim snoviđenjima već vidio kćer kako je primaju u pionire, a mi i dalje tražimo stolara. :)

Kad je došlo do toga da je Lazo bio spreman da kupujemo 3 kvadrata šperploče samo da pokrenemo stvar s mjesta, pokrenuo sam se i ja malo, pa sam nazvao jedan broj do kojeg je Lazo došao na forumima. Stolar, kažu dobar. Ume. Razume.

I čovjek je vrlo brzo dao urednu ponudu, imao je materijal, znao je kako napraviti što nam treba, pomogao je i pokojim savjetom. Stvar se napokon pokrenula. Kutije smo odlučili spajati na nož što bi trebalo biti čvršćće i urednije, a ne bi se onda vidjeli bridovi gdje su daske spajane. Za boju smo originalno htjeli crnu, ali nekako smo se na kraju bili dogovorili za antracit, grubog šprica. Međutim, kad smo došli preuzeti kutije, vidjeli smo da su one potpuno crne. :)

Čovjek je smetnuo s uma naš dogovor i po inerciji ofarbao kutije u crno. A lijepo mu je pisalo na papiru. Nama ovo nije bio ni najmanji problem jer nam je crna ionako bila drža varijanta, ali nije baš da je lijepo ovako zaboraviti očigledno (i napisano na papiru). Ponudio je da nam ih prelakira u antracit, ali nismo više to htjeli. Ovako je čisto lijepo.

Sad, kad smo imali sve spremno, dogovorili smo termin za spajanje. Očekivao sam da ćemo u jednom danu moći napraviti sav posao oko spajanja (ipak su ovo male kutije, jel), ali malo sam se preračunao. Ispostavilo se da oko izrade malih zvučnika ima jednako, ako ne i više posla nego oko izrade velikih.

Nacrt za kutije u google sketchup formatu možete downloadati ovdje.

4. Izrada skretnice

Dan kad su Overnight Sensations krenuli u porod je bio 14.12.13. Okupili smo se kod nas sa alatom, ponešto djece, Amigama koje su davale ritam i krenuli. Sandra i Luce su svjedočile raznim pristupima koji su imali u konačnici isti rezultat. Dok je Lazo bio temeljit, spor i oprezan, moj pristup je bio više bećarski (ni u kom slučaju fuš) i opušteniji. Bušenje mi je nekako prirodno išlo, bilo je to moje omiljeno oružje u ovoj bici.

Za skretnicu je trebalo nabušiti gro rupa u komadu šperploče. Imali smo ne puno manje elemenata na skrenici nego kod Amiga, a puno manje prostora. Stvari su se komplicirale na tako malom prostoru i skretnica je stvarno bila stisnuta. Nismo imali komociju "trčiš, trčiš, pa element" na skretnici, pa je i lemljenje trajalo puno dulje nego smo planirali. Dodatno povezivanje sa par kabela s donje strane skretnice je uzelo iznenađujuće puno vremena.

Elemente smo, kao i zadnji put, učvrstili pomoću pištolja za vruće lijepljenje i dodatno vezicama. Vibracije ovdje nisu nikako poželjne. Lazo se poigrao s optimizacijom skretnice, ali, ma koliko se trudio, i dalje je prostor bio skučen i na pločici je vladao pravi disko stiskavac.

Prvi dan nismo uspjeli ni završiti niti samu skretnicu. Nastavili smo slijedeći dan računajući da ćemo sa svim biti gotovi za par sati. Krivo smo računali.

Tih par sati nam je trebalo samo za dovršenje gole skretnice.

5. Ugradnja drivera i muka po rupi

Napokon je došao trenutak da se driveri stave u kutije i po prvi put isproba kako skretnica uopće radi. I tu smo udarili u problem. Lazo je toga bio svjestan već ranije, a ja sam razmjere vidio tek u tom trenutku. Naime, rupe za tweetere nisu bile dobro izbušene. Kružnice za tweetere nisu bile koncentrične, odnosno centri unutarnjeg i vanjskog kruga nisu bili u istoj točki. Kad se pažljivo pogleda, ovo je bilo vidljivo golim okom, ali mi nismo pri preuzimanju kutija pažljivo gledali zbog reputacije koju je stolar imao. Ovo je naš propust. Isto tako, ovo nikako ne opravdava ovakav fuš. Kao rezultat smo dobili kutiju u koju se tweeter ne može staviti bez intervencije svete turpije.

Još sam mogao provariti da su rupe za woofere bile knap pa je nakon lakiranja trebalo pošmigrlati malo boje sa unutarnjeg brida da driver sjedne (iako je i ovo greška koja se može desiti meni kao laiku a ne bi se smjela desiti nekome tko radi ovakve stvari na dnevnoj bazi), ali ovo sa tweeterom... Da ja moram turpijom krenuti na već gotove i polakirane kutije... Ajmo ostati kulturni i reći da nikako nisam bio zadovoljan s tim. Iako smo obojica završili u konačnici svaki sa svojom trupijom dovodeći to u red, Lazo je unatoč razočaranju zbog nepreciznosti kod rupa za tweetere bio blaži u svom osvrtu:

Da se razumijemo, stolar je sa kutijama napravio odličan posao, ali ova eskapda sa rupama za tweetere... Jebemumiša!

Bilo kako bilo, odlučili smo ovdje završiti za danas. Nisam bio raspoložen da zbrda zdola silujem kutije turpijom. Trebalo je prespavati pa to napraviti u miru. Logičan slijed bi bila reklamacija prema stolaru da to popravi, ali meni je veći problem nositi kutije ponovo tamo nego sam ih poturpijati, tako dam sam to poslije u miru i napravio.

Tek u trećem naletu, ovaj puta kod Laze, smo stvar zgotovili. kad je napokon sav posao oko skretnica bio gotov, trebalo je napraviti interno kabliranje. Sa pravim kliještima je stavljanje stopica na kabele bilo vrlo elegantno, a kako je Lazo poslovično više zabrinut i oprezan oko takvih stvari, u jednom trenutku mu srčani ritam prekidam sa uzdahom: "Auf, greškom sam odrezao stopicu na tvojoj skretnici".

Vrijedilo je vidjeti na trenutak njegov pogled i kako ga prolaze hladni trnci, sve dok Luce i ja nismo prasnuli u smjeh. :)  Bez brige, stopice su na svojim mjestima. Lažni alarm. Siguran sam da će mi za ovakvu psinu vratiti kad se najmanje nadam, ali dobra šala je dobra šala, ma koliko mi Lazo prijetio da ću dobiti izgon na hladnoću gori od žestokog proljeva u parku, nakon trećeg lošeg hamburgera. :)

Obojica smo se nešto previše uozbiljili oko ovog projekta, čak je i Kranjec stoički istrpio Lazin pohod na vijke. Trebalo je nešto da podigne večer. :)

Najprije smo skretnicu isprobali na suho, bez kutije. Stavili smo sve na stol i spojili na pojačalo pazeći samo da negdje ne napravimo kratki spoj. I to je zvučalo... Ojadno. Sjetio sam se Ozrena koji mi je jednom rekao da ne sviraju driveri, nego kutija kao takva kad je sve gotovo, pa sam ostavio zaključke za kasnije. S druge strane, nismo nigdje napravili neki električki kuršlus. To je već jako dobro.

Drivere smo ugradili u kutiju, provukli kabele i spojili skretnicu.

Spužve smo stavili samo na zadnju stranu uz mnogućnost da ih dodamo još sa strane ako kutije budu odzvanjale. Kod Amiga smo se skroz ubalavili ljepilom dok smo lijepili svu onu silnu spužvu. Ovdje je to bilo gotovo u pet minuta. Ajde, bar neka prednost malih kutija. :)

6. Izrada kabela

S obzirom da niti Lazo, niti ja nismo od onih koji usviravaju kabele (naponske i one druge), ne puše bajke od 1000 eura "vrijednim" kabelima sa pozlaćenim cockringom, naši kabeli su, kao i kod Amiga, 2x1.5mm gumeni H05RR-F. Konektori su, također, kao i kod Amiga speak-on.

Nekako volim kad na kabel mogu objesiti dva stola bez da riskiram da mu se nešto desi, a speak-on konektor je jedno robusno rješenje za mene koji nisam previše nježan, niti imam fetiš na trpanje pozlaćenih bananica u tamo neki začarani prsten ne bi li to sviralo.

Za ovu potrebu sam si složio 2x6m kabela. Prtistojno, robusno i čisto.

7. Prva slušanja

Kad je sve bilo gotovo, probali smo kutije na Lazinom bebi pojačalu. (Digital Class T amplifier)I to je, sviralo, ali nije mi to nekako bilo to.
Bilo je već kasno, zaključili smo da je to to za večeras i rastali se.

Kod kuće sam to večer spojio zvučnike na svog starog Rotela RA-2020. I to je zvučalo kao skidanje prašnjavog vela sa starog dobrog naslonjača. Kako je to dobro sviralo!  To je sad napokon bilo to. Ovaj Rotel tjera zvučnike, ne da sviraju, već da pjevaju!

18.12.2013, dan kad su Overnight Sensations propjevali. Mogao bih ih nazvati OverFewNights Sensations, s obzirom na popriličnu količinu uloženog vremena u ovako male zvučnike. Masa im je 4.3kg po kutiji.

Overnight Sensations su male kutije sa izuzetno puno basa. U usporedbi sa Amigama nemaju tu profinjenost, ali za ispuniti spavaću sobu dobrim zvukom su itekako dobre. A uz dobro pojačalo (podsjećam da se ne radi o visokoosjetljivim zvučnicima a samim tim ih nećete raspaliti na  nekoliko wata pojačanja) pružit će vam sate i sate užitka.

Kutije je potrebno dovoljno udaljiti od zida, za što ja u ovom trenutku imam kompromisno rješenje. Na prvi pogled je daleko od idealnog, ali zvuči izuzetno dobro. Trebalo bi ih isprobati u raznim prostorima da se vidi gdje najbolje leže, ali to ostavljam za neku drugu priliku.

Što se odvajanja od vibracija tiče, pitao sam druga Ozrena da mi preporuči nešto neskupo, a da valja, pa mi je donio nekakav dječji plastelin "BluTack". Ma kako smiješno izgledao, kao da ste ispod školske klupe skinuli nečiju zalijepljenu žvaku, čini se da je popularan za razne namjene, pa tako i ovu. Po četiri kuglice ispod svakog zvučnika i to je to. Osim što će sprečavati vibriranje od podloge, dosta dobro služi i za fiksiranje kutija. Nije baš da će se micati po podlozi sa svakim dodirom, a opet nije nikakvo ljepilo.

Jedino je mana što se (koliko ja znam) ne može nabaviti kod nas, ali danas ni ebay nije na kraj svijeta. ;)

Blu Tack: ako vam ikad zatreba...

Vizualno, zvučnici izgledaju vrlo uredno. Bakarni woofer daje poseban štimung na crnim kutijama i ujedno je jedini dio zvučnika koji nije crn kao katran. Imao sam (i dalje imam) neke ideje o urezivanju pokojeg detalja na te kutije, ali toliko su male i kompaktne, da mi se čini da  bilo kakva dodatna intervencija može umanjiti vizualnu snagu tog bakarnog woofera koji, kad kad se osvijetli pravim svjetlom, izgleda kao veliki puni mjesec u izlasku, dok je još zagasit i tajanstven.

Što se troškova izrade tiče, mali zvučnici se u načelu ne isplate raditi jer cijena dođe vrlo blizu tvorničkih primjeraka. Tako je par ovih zcučnika sa svim troškovima izašao 2150kn, što nije ni zanemarivo za ovako male zvučnike. S druge strane, nije sve u parama. Zadovoljstvo da napravim nešto svojim rukama u svijetu gdje se sve kupuje, ništa ne popravlja i sve ima rok trajanja od 12 mjeseci, vrijedi puno više od tih 2150kn.

 Kutije, na žalost, nismo mogli sami raditi jer jednostavno nemamo potreban alat, a prerijetko nam treba da bismo uložili kamaru para u njega.

U skretnicu smo, s druge strane, uložili dosta sati marljivog rada i ispala je vrlo dobro, čvrsto i uredno. Prednost samogradnje je da kad napravite fuš, odmah na početku znate gdje ste ga napravili, dok kod kupovnih stvari mačka u vreći pronađete kad se najmanje nadate.

Ako ste u skučenom prostoru i trebate pristojne zvučnike, Overnight Sensations bi vam mogli dati sve što vam treba, pod uvjetom da ih ne nalijepite zadnjom stranom na zid (bas refleks kutije imaju neke svoje svoje zahtjeve). Ukoliko ciljate na veći prostor i imate volje, Amige nisu loš izbor. U svakom slučaju, Carmodyevi projekti će vas sigurno uvesti u DIY audio svijet gdje za ne previše novaca možete složiti vrlo dobre zvučnike koji će vas godinama služiti.

Galerije fotografija na jednom mjestu možete pogledati ovdje.

OS: himna.

još jedna prigodna tema za testno slušanje na ovim malim galamdžijama