Lipa pamti

"Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.

Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju."

-- I.G. Kovačić - Jama

 

Uzalud pišemo udžbenike, uzalud educiramo pokoljenja, uzalud dižemo spomenike... Vrijeme prolazi, a Lipe se ponavljaju. Veće ili manje, vidljive ili skrivene, obilježene ili ne... Uzalud se nadamo da zvijer u nama spava, da je nema, da je otišla... Gajimo je kod kuće, potiho, šapćući joj opasne riječi... Punimo uši svoje djece... SIjemo vjetar...

Nakon oluje ostaju Lipe.

 

View the embedded image gallery online at:
http://strsljen.org/fotografija/460-lipa-pamti#sigProId8dc948cc2d