United / Separated
Samo smo jednom bili jednaki, potpuno nevini i željni vode s izvora života. Gledam vas sad na fotografijama i sve vas volim. Stare svađe su izbrisane, konflikti prošlosti nestali. Gledam fotografije bez zlobe i mržnje, fotografije prvih perverznih ispada i prvog totalnog opijanja.
Nina, sjetiš li me se nekad? Dok pališ cigaretu, dok se češljaš, dišeš...? Da li ti je žao koliko i meni? Da li si spremna još jednom? Kao ja?
Nema više 'još jednom'. Društvo nam je sve oduzelo. Samo smo jednom bili plamen ljubavi. Samo smo jednom bili kao jedno!
Tvoja ruka Nina, moja ruka, NAŠA RUKA! Sjebali su nas, Nina! Ni trava nije interesantna kad nema tebe da dijelimo dimove.
Ja sam plameni jezik; svi smo postali samo osamljeni plameni jezici koji pale i povređuju sve oko sebe dok i sami ne sagore. Svjestan sam da istinski sretni možemo biti samo zajedno u jednom vječnom plamenu života kojeg su nam tako bestidno ukrali.
Od prve barikade, pa do prvog preklanog grla prošlo je tek šest mjeseci. Šest mjeseci, Nina.
Šta su nam to uradili?
Vjeruješ li u sutra?
Živiš li?
Misliš li ikad o lijepim stvarima?
Zar još negdje postoji lijepo? Zašto su djecu bacili u ralje rata? Zašto su nas?
Vjeruješ li u sutra, Nina? Ako si na sve ovo odgovorila sa NE, onda si moja čista slika, bez uljepšavanja. Ne znam zašto te uopće spominjem, pa ne znam ni jesi li živa! Beka je poginuo, a i zaslužio je. Ranko je lud sto gradi; njega mi je žao.
Žao mi je NAŠEG razreda, bilo je tu dobrih ljudi. Teško mi je gledati ta nasmijana lica i sjetiti se kako je bilo lijepo.
Nikad više zajedno. A volio bih............
Nina, sjetiš li me se nekad? Dok pališ cigaretu, dok se češljaš, dišeš...? Da li ti je žao koliko i meni? Da li si spremna još jednom? Kao ja?
Nema više 'još jednom'. Društvo nam je sve oduzelo. Samo smo jednom bili plamen ljubavi. Samo smo jednom bili kao jedno!
Tvoja ruka Nina, moja ruka, NAŠA RUKA! Sjebali su nas, Nina! Ni trava nije interesantna kad nema tebe da dijelimo dimove.
Ja sam plameni jezik; svi smo postali samo osamljeni plameni jezici koji pale i povređuju sve oko sebe dok i sami ne sagore. Svjestan sam da istinski sretni možemo biti samo zajedno u jednom vječnom plamenu života kojeg su nam tako bestidno ukrali.
Od prve barikade, pa do prvog preklanog grla prošlo je tek šest mjeseci. Šest mjeseci, Nina.
Šta su nam to uradili?
Vjeruješ li u sutra?
Živiš li?
Misliš li ikad o lijepim stvarima?
Zar još negdje postoji lijepo? Zašto su djecu bacili u ralje rata? Zašto su nas?
Vjeruješ li u sutra, Nina? Ako si na sve ovo odgovorila sa NE, onda si moja čista slika, bez uljepšavanja. Ne znam zašto te uopće spominjem, pa ne znam ni jesi li živa! Beka je poginuo, a i zaslužio je. Ranko je lud sto gradi; njega mi je žao.
Žao mi je NAŠEG razreda, bilo je tu dobrih ljudi. Teško mi je gledati ta nasmijana lica i sjetiti se kako je bilo lijepo.
Nikad više zajedno. A volio bih............