Tyrannosaur

Tyrannosaur je težak i zajeban film. Govori o teškim i zajebanim ljudima. I još težim i zajebanijim postupcima.

Govori u bijesu, nasilju, hipnotičkom strahu i iživljavanju. O nepostojanju kontrole i pritajenim tiranima među nama.

On je Joseph. Upoznajemo ga u naletu nekontroliranog bijesa koji iskaljuje na vlastitom psu. FIlm koji počinje ubojstvom u navali nekontroliranog bijesa. Joseph je potrgan čovjek, bez kontrole. Čovjek koji živi nasilje ili je bar to radio sve do trenutka u kojem ga upoznajemo.

Ona je Hanna. Upoznajemo je spokojnu i mirnu dok Josepha raznose bjesovi i grijesi prošlosti. Naizgled je ona stup oslonac. Izgled vara.

FIlm koji se nastavlja nizom sličnih događaja, da bi kulminirao žestokom patologijom u jednom sasvim drugom domu, domu jedne naizgled dobrostojeće "obitelji". Patologijom koja je izazvala reakciju dijela publike koji su napustili dvoranu nakon tih scena. Mi, koji smo ostali u stolicama koje su odjednom postale vrlo neudobne, imali smo puno toga za prožvakati u svojim glavama. I zatomiti osjećaje gađenja i želje da se tiraninu nešto jako loše desi. Imali smo borbu sa nama samima. Da ne postajemo tirani mi sami dok želimo nekome tako ružne stvari?

Interesantno je kako u svakom od nas čuči mala životinja. Samo je pitanje što joj je okidač i koliko smo velike osobe da je držimo na kratkoj uzici. Ovaj film će probati izvući vašu životinju u mrak kino dvorane.

Joseph i Hanna pričaju nam priču prepunu tuge, boli, nasilja i kajanja. Pa ponovo nasilja, boli i još kajanja. Oko za oko gdje nije bitno tko je prvi počeo nego tko je završio. Bitno je da se oči kotrljaju po pločnicima.

Tyrannosaur donosi cijeli niz pitanja i teških tema za razmišljanje. Jedna od dominantnih je pitanje da li zlostavljači stvarno zaslužuju da im vratimo istom mjerom i ne čini li nas to onda previše sličnim njima? Bez obzira što su evidentno zaslužili što ih ide.

Ipak, kroz crnilo kroz koje se probijamo iz kadra u kadar, u Josephovoj glavi se ipak neke stvari mijenjaju. Neki uzorci ponašanja počinju voditi u drugačijim smjerovima. Kao da na trenutak u mraku naziremo tračak svjetla. PItanje je samo da li dolazi od svjetala automobila koji ide direktno na nas ili netko nosi svijeću da osvijetli put.

Tyrannosaur će vam otvoriti oči i stisnuti srce. Možda i šake i zube. Ono što će izaći s vama iz kina govori najviše o vama samima.