Slayer, Zagreb, 8.6.2012

Ponovo povratak u davne dane osnovne škole. Bend koji je duboko obilježio našu prvu metalsku fazu, uz Morbid Angel, Motorhead, Kreator, Death i ostale.

Za razliku od nekih drugih, što se Slayera tiče, imali smo sreću da su neki stariji momci imali albume na kasetama pa smo i mi došli do njih (bile su to izuzetno loše snimke od snimkinih snimaka). Neke od njih su bile tako loše kvalitete da smo za jedan album živjeli u uvjerenju da je live koliko  je šumio i krčao. :)

Kao što je Morbid Angel bio naš ulazak u Death Metal, tako je Slayer bio naša prva prava dodirna točka sa Trash Metalom.

U to vrijeme smo imali sreću da su naše zgrade imale nešto kao kabelska televizija i MTV na kojem se vrtila emisija "Headbangers Ball" koje se sjeća svaki pravovjerni metalac koji je mogao do MTVa u to doba. U udarnom terminu sa nedjelje na ponedjeljak (ako se dobro sjećam) u gluho doba noći se čekalo kao zapeta puška sa spremnom VHS kasetom i snimali su se spotovi koji su se onda poslije u društvu gledali danima i tjednima.

Bili smo u sedmom razredu osnovne škole, premali i preudaljeni od koncertnih zbivanja takvog tipa, ali nas to nije spriječilo da maštamo, da puštamo kosu i skupljamo sve do čega se moglo doći vezano uz tu vrstu muzike.

Iako već dugi niz (da ne velim pun k***c :)) godina ne slušam Slayer, i dalje kod kuće negdje u kutiji imam sve svoje kasete iz Banjaluke, uredno poredane po abecedi i jednog dana ću ih ponovo odvrtiti na nekom kasetašu. Biće to instant povratak u davnu prošlost, utoliko jači koliko više vremena bude prošlo.

8.6 je bio najavljen koncert Slayera u Močvari, za poprilično visoku cijenu i na otvorenom. Nisam ljubitelj koncerata na otvorenom. U pravilu je zvuk lošiji nego u nekoj dvorani (da, znam da će se sad naći fine guze koji će primijetiti da ovo  nije zvuk nego buka, ali i za to treba imati uho :)) i nije nam se davalo tako puno love za upad, ali smo se uredno nacrtali na nasipu i uživali u koncertu skoro kao da smo bili na njemu.

Zvuk je bio jednako dobar/loš tik iza zaštitne ograde kao i ispred nje, a od bine smo vidjeli uglavnom rasvjetu, slično kako bi bilo i unutra. Ako Slayeri dođu i naprave neki normalni koncert ( u Areni recimo), rado ću platiti kartu i doći u prve redove, ali ovako...

Okupili smo se na nasipu Davorin, Goran, Sandra i ja i poslušali koncert na svoj način. Bilo je zabavno primijetiti kako svi uredno blejimo u reflektore iako protagoniste ne vidimo od ograde. Ali bome smo ih čuli kao da su ispred nas. I gledati razne živopisne njuške koji se grče na nasipu kao da su na bini. Tu i tamo poneki tetovirani golać koji pokazuje "koliki je kukuruz u Slavoniji" (iz poštovanja nekog, biće) fulavši tako "ceo fudbal", ali treba i takvih biti da se imamo kome smijati. :)

Izredale su se pjesme koje nisam čuo toliko godina da sam se i sam iznenadio koja su sve sjećanja izvukla na površinu. Rado bih jednog dana da na ovako jedan koncert odem sa Oliverom i Ćosom. Da se sjetimo zajedno kako je to bilo kad smo bili djeca i više ili manje uspješno puštali kosu, brusili svoje "vokale", pušili čaj za smirenje i mak, skrivećki kupovali pivo i vino dva bloka zgrada dalje... I sve poslije što je uslijedilo: odvajanje u srednje škole, ratni dani, odvajanje u razne države...

Možda jednog dana... Negdje tamo..

Slayeri su odsvirali pristojan koncert, ali bend koji ne izađe na bis, nije vrijedan publike koja ga je došla vidjeti. Slayeri nisu izašli na bis. Sve ostalo je bilo vrlo pristojno, ali svejedno... Nisu izašli na bis....

Nadam se da će se Slayeri napraviti jedan koncert u Areni gdje ću se rado pojaviti na starom dobrom preoravanju ušiju. A do tad... Pozdrav s nasipa. :)

Kako je to bilo u Zagrebu, pogledajte ispod.