Carmina Burana - Lisinski XL
Na današnji dan, prije 40 godina, 29.12.1973 godine je svečano otvorena koncertna dvorana Vatroslav Lisinski. U čast tog otvorenja danas je dva puta izvedena Carmina Burana.
Ovo je treći put da sam čuo Carminu Buranu, jednom davno u Lisinskom i jednom na otvorenju Bundeka (isto ne tako nedavno). Ipak, ovo je prvi put da sam imao priliku sjesti odmah u drugi red ispred ansambla i uživati u izvedni ovako, izbliza. Po prvi put da sam mogao proučavati lica izvođača, njihove gestikulacije, prazni hod, pripremu i izvođačku tenziju.
Danas je na bini bilo pet generacija izvođača: od dirigenta i jedne gospođe za klavirom u poodmakloj dobi, preko srednjovječnih izvođača, mlađahnih novih nada i dječijeg zbora. A kao točka na i tu je bila i beba u trbuhu sopranistice koja ima sreću da se nalazi u vodi jer joj mama ima glas za lomljenje čaša na 100 metara. :)
Uvodni govor je održao Dražen Siriščević, entuzijast koji je vodio Opera box na HRT-u. Nisam neki ljubitelj opere, ali njegov iskreni entuzijazam nikog ne ostavi ravnodušnim.
"Glazba je zvonka radost", govorio bi on, a mi smo se sjetili druga Pere i nejgove definicije zvonke radosti pa smo sa još većim osmjehom popratili ovu vrhunsku izvedbu.
Danas su nastupili:
Vladimir Kranjčević, dirigent
Akademski zbor Ivan Goran Kovačić
Gorana Biondić, sopran
Marko Cvetko, sopran
Ljubomir Puškarić, bariton
Pavica Gvozdić i Vladimir Krpan, glasoviri
Udaraljkaški ansambl Sudar
Ivana Bilić, timpani
Djevojački zbor Zvjezdice
U zboru I.G Kovačić je pjevao i jedan stari ratni drug Srle. I, stvarno, odmah sam ga uočio, lijepo počešljanog u zadnjem redu. Zadnji put sam ga čuo na Bundeku na otvorenju kad je zbog I.G Kovačić izvodio ovo isto djelo. Vidim da su postali još bolji s vremenom, što me veseli.
Lijepo je bilo danas čuti Carminu Buranu, uživati u izvedbi izbliza i na bisu još jednom čuti "O Fortuna". Svaki tren je bio čisti užitak i posebno je lijepo bilo danas vidjeti dvjestotinjak izvođača i pun Lisinski koji su se okupili sa istim ciljem. Dašak kulture u svijetu koji je sve više sve samo ne kulturan. Dašak koji budi nadu da nije sve u parama, slavi i piću. I da ima još ljudi koji dijele isto mišljenje.
Carl Orf - O Fortuna