Kameni Svati, slap Sopot, Risnjak
Sandra, Đurđica i ja smo u nedjelju krenuli na jednu pješaku po Medvednici. Plan je bio krenuti kod crkve u Jablanovcu i početi sa usponom na Kemene Svate. Prošle godine smo se tu Sandra i ja gadno izgubili i jedva smo našli put. Onda nisam imao ni GPS, ni kompas, a bome ni kartu. :)
Zato sam se sad spremio da apsolviramo taj put. Uspon je bio blatnjav, a kako je to ujedno službena biciklistička staza br. 3, proučavao sam u kakvom je stanju i zaključio da se do ljeta uopće ne isplati tamo ići. Mehanizacija je razrovala stazu tako da se neće normalizirati dok ne dođu suše.
Uspon na kamene Svate je zanimljiv jer ima par strmijih dijelova. U jednom trenutku vidim putokaz koji vodi lijeo sa glavnog puta i tad mi postaje jasno zašto smo se Sandra i ja prošle godine tako izgubili – fulali smo markacije. :) Od tog skretanja do pl. Doma na Kamenim Svatima nam je trebalo ne više od 5 minuta. Tu smo stali malo poslikati i uzeti žig, a onda krećemo prema samoj stijeni. Inače je sa Kamenih Svata prelijep pogled, ali sad je bila tolika magla da se dole ništa živo nije vidjelo. Šteta! :(
Nakon Kamenih Svata, uz malo navigacijskih problema pronalazimo pravi put i idemo prema Risnjaku. Usput, skrećemo jednim odvojkom pogledati slap Sopot. Spustili smo se na 350 mnv i gazili žitko blato koje je napravila mehanizacija Hrvatskih šuma da bi smo vidjeli neugledan slap i trošni drveni most. Dobro, nije bilo da se baš uopće nije isplatilo doći, ali ja sam očekivao nešto veće. Pogotovo jer su ga na karti prikazali ko da je Nijagara. :)
Onda se penjemo strmim putem natrag gore prema putu za Risnjak. Kad smo sošli u dom, unutra je bilo toliko ljudi da se nije moglo ni ući. Na svu sreću, jedna grupa je odlazila pa smo našli mjesto za sjesti i nešto pojesti. Nakon cijelog dana hodanja po šumi gdje oko nas nije bilo žive duše, ova buka mi je poprilično smetala.
Za spust smo se odlučili na Mikuliće. Uspust nas prestižu Bero i Lea koji su išli na vožnjicu. Put od Mikulića mi se čini dobar i za uspon biciklom. Trebaće jednom probati. :)
Na Mikulićima spomenik balkanskom mentalitetu: pored ploče koja govori o opasnostima ilegalnog odlaganja otpada, tri automobilske olupine. :(
Iako je bilo maglovito i nezanimljivo vrijeme, šetnja je bila korisna. Odmorio sam se od sranja koja me gnjave tokom tjedna. Sad je samo pitanje, kud ćemo slijedeći vikend. :)
Neki službeni podaci sa ture:
Ukupna dužina: 14.5 km
Vrijeme hoda: 5:52 sati
Ukupno uspona: 1160 mnv
Max visina: 740 mnv
Fotografije možete pogledati ovdje, a GPS tracklog je ovdje.