Pljoska reloaded
Subota, 5.3.2005. U planu je zimski uspon na Oštrc i na Japetić. Originalni plan je bio uspon na Klek, ali uz 79 cm snijega u Ogulinu i prognozu da će još padati, to je teško ostvarivo. Iako, ni u ovom dijelu zemlje nije bezazleno. Na Sljemenu je 109 cm snijega. Onda ni u samoborskom gorju neće biti manje.
Ovaj put smo se okupili Petra, Goran, Sandra i ja. Krećemo iz Ruda nakon jutarnje kavice. Odmah na početku nam jedan čovjek objašnjava kako je put prema Oštrcu neprohodan zbog metra snijega i da moramo ići preko Velike doli. Što se mora, nije teško. :) Usput mozgamo da li da idemo preko Velikog črnca ili da ga zaobiđemo. Na kraju bivam nadglasan i obilazimo Veliki črnec. U početku idemo po cesti, a onda skrećemo u šumu. Snijega ima dosta, ali još se nismo prisiljeni probijati.
Na putu prema Velikoj doli dolazimo do dijela gdje moramo prtiti. Do doma dolazimo bez problema, ali vidno usporeni. Nakon kratkog odmora i pozdrava pljoski krećemo dalje prema Oštrcu. E tu se stvari počinju komplicirati. Snijega je debelo do iznad koljena, po putu ne samo da nitko nije prošao već se put i ne vidi. Prtimo uporno, ali napredujemo vrlo vrlo sporo. Nanosi su veliki. Penjemo se na Ptičiji vrh a sa njega puca predivan pogled na daljnji teren koji moramo prtiti. :) Ipak, uspon više nije velik i do doma na Oštrcu stižemo bez problema. Tu naručujemo grah i sušimo mokru odjeću. Temperatura je blago ispod nule i nije dovoljno hladno pa se snijeg hvata na gamašama i hlačama. Hlače iznad gamaša su nam skroz mokre što uopće nije zgodno. Za ovakve uvjete i ove količine snijega je jedino rješenje imati nepromočive hlače.
Dok smo se grijali, dolazimo do zaključka da po ovom vremenu danas nikako nećemo stići na Japetić. Snijega je jednostavno toliko da napredujemo vrlo vrlo sporo. Zato se odlučujemo da odemo preko hrbta na Gradinu Lipovac i spustimo se u Šoićevu kuću.
Ali prije toga treba se popeti na vrh Oštrc. Čovjek u planinarskom domu nas upozorava da se gore nitko nije penjao ove zime otkako je snijeg napadao. Vani je nakon tmurnog prijepodneva izašlo sunce koje grije dušu i ja idem prvi i krećem u prćenje snijega koji doseže i dobrano preko metra. Naporno je ali je sunce obasjalo snijegom pokrivene orbonke i sam pogled na njih nam daje dodatnu snagu. Osvajamo Oštrc pod debelim snijegom, opet su nam hlače mokre, ali smo sretni i zadovoljni jer je pogled fantastičan. Gore na vrhu pravimo i ostavljamo malog Snješka pa ako ga vidite, pozdravite ga. :)
Nakon uživanja u pogledu spuštamo se dole i krećemo na put koji vodi na Gradinu Lipovac. Put koji je u početku bio samo naporan, postaje vrlo vrlo naporan. Po putu nitko nije prošao otkako je zapadao snijeg. Prtimo snijeg koji doseže do metra a i više po hrbtu, uz mističan pogled od kojeg zastaje dah. Nikakve fotografije ne mogu to opisati. To se može samo doživjeti. Prtimo naizmjenice Goran i ja, a Sandra i Petra idu iza po našim tragovima.
Kad je put okrenuo udesno i počeo se spuštati prema Lipovcu, odahnuli smo jer lakše prtiti nizbrdo nego uzbrdo. Pljoska je tu da nam zagrije smrznute udove. :) Kod Gradine Lipovca zadnji put zastajemo, mrak već dobrano pada. Tu palimo lampe i krećemo dolje. U Šoićevu kuću stižemo nešto prije 19 sati. Tu pada crni Tomislav, pokušavamo se osušiti kod peći, a onda idemo na bus pa u Samobor i u Zagreb.
Ovo je naš najteži zimski izlet do sada. Put koji se inače pređe za manje od 3 sata mi smo prešli uz prćenje snijega za skoro 7 sati. Vrlo malo smo prešli ali je bilo vrlo vrlo naporno. Ipak, pogled koji smo vidjeli dok smo se probijali po hrbtu je jedinstven! Iako nismo stigli na Japetić, mogu konstatirati da je hodanje bilo vrlo vrlo dobro, a dan u potpunosti iskorišten. :)
Neki službeni podaci:
Ukupno pređeno: 9,5 km
Trajanje: 6:50 sati
Ukupno uspona: 1040 mnv
GPS tracklog možete naći ovdje, a fotografije možete pogledati ovdje.