Pješačka tura po Samoborskom gorju

Sandra i ja smo u subotu odlučili opaliti jednu laganu cjelodnevnu turu po Samoborskom gorju.

Do Samobora autobusom, pa na drugi bus za Klake. U Klakama počinje naš put. Prvo idemo na Okić, fini stari gradić. Nakon toga krećemo prema Plešivici. Tu se odmah na trenutak gubimo jer smo fulali markaciju koja je bila dobro skrivena u ulasku u šumarak. Jedva je nađosmo. Onda lagani hod do Plešivice. Na Plešivici je piramida s koje puca lijep pogled na samoborsko gorje.

Nakon petnaestak minuta odmora i fotografiranja krećemo dole do lovačkog doma "Srndać". Tu nema žive duše što nam je malo pokvarilo planove jer smo si tu računali natočiti vode i malo se osvježiti. Na tom mjestu je bilo malo nezgodno pogoditi pravu markaciju. Trebalo je na pravom mjestu ući u šumarak. Hodajući prema Japetiću (od Plešivice do Japetića je oko 3 sata hoda) odmah u početku je jedan strmi spust zarastao u travu do pasa. Same koprive i trnjina ne smeta toliko ali ideja da bi se tu negdje mogla pojaviti zmija, itekako smeta. :) Pa smo udarali ispred sebe štapom da otjeramo ako je nešto ispred nas.

Još jedan dosta dugi i zavojiti uspon je bio užasno zarastao od nekorištenja i tu je trebalo pažljivo tražiti markacije da se ne bismo izgubili. Nakon toga slijedi lagani hod, što dole, što gore kroz šumu. Za kraj kreće jedan dugi i strmi uspon koji dođe kao točka na i ovog našeg izleta. :)

Na Japetiću smo uživali u suncu i pogledu, odmorili se i, nakon penjanja na piramidu, krenuli dole prema selu u kojem je Šoićeva kuća gdje smo trebali čekati i autobus. Morali smo preći par kilometara užasno blatnog šumskog puta u mrkoj četinarskoj šumi. To me podsjetilo na moje vožnje po takvom blatu i nije mi se svidjelo.

Umorni, oko pola sedam popodne stižemo do Šoićeve kuće, koja, naravno, ne radi. :) Pitamo gdje stoji bus, upućuju nas na neko križanje gdje nema nikakvih oznaka za autobusnu stanicu. Tu se malo smrzavamo nekih pedesetak minuta a onda nailazi bus. Moram priznati da sam bio spreman skakati na cestu da ga zaustavim za slučaj da sam primijetio da ne misli stati. :)

Pa busom u Samobor, iz Samobora busom u Zagreb.

Bila je to lijepa šetnja. Prehodali smo 19 km i napravili ukupno oko 1500 metara uspona.

Slike možete pogledati ovdje.

GPS tracklog i waypointi su ovdje.