Uvijek si kažem da ću report sa putovanja napisati odmah nakon što se vratim, ali prečesto mi se dešava upravo ovo: da fotke stavim na web u roku 2 tjedana i nikome ne kažem da su gore, a report počnem pisati par mjeseci kasnije... Ovo je jedan takav slučaj.

Belaj je što sam u međuvremenu zaboravio gomilu detalja, ali probaću se nečeg prisjetiti. Dakle, slijedi šturi report, po sjećanju. Ipak, nadam se da će fotografije reći ono što sam ja zaboravio.

Zašto Prag? Paaaa, blizu je, ne košta previše, a ovo ljeto smo rekli da ćemo oladiti od mamutskih putovanja jer imamo jedan bombončić koji spremamo za iduću godinu, a taj će bome koštati, i novaca i živaca. :)

I tako, kad smo već počeli gledati hostele, čuo sam se sa prijateljem koji je po svim uvjerenjima (vidi čuda! :)) Čeh, pa mi on veli da ima slobodan stan u Pragu i da bismo mogli Sandra i ja sa njim i Senkom pa da skupa malo pogledamo taj Prag. To nam je sjelo ko šaka na oko! ;)

Povratna autobusna karta je koštala nekih 500-tinjak kn (iskreno, ne sjećam se više), rezervaciju smo za putovanje u Prag napravili, a tip na šalteru je tvrdio da za povratak neće biti problema.

NAPOMENA: Iza svake fotografije krije se cijela galerija vezana uz dotično poglavlje.
(Ukoliko vas zanimaju samo fotografije, kliknite ovdje)

1. Putovanje

Došli smo u poluprazan autobus, uzeli svaki svoju klupu, izuli se ko pravi Česi, i zalegli... I dremuckali 12-tak sati koliko je trajalo putovanje. Moram priznati da mi je to bilo najugodnijih 12 sati provedenih u autobusu.
U Pragu nas je dočekala Pavelova tetka koja mnogo voli Rammstein i uz nježnu muziku nas dopratila do stana.

I odmah nas je, naravno isprepadala kako se u Pragu krade, kako ima lopova, ovoono... Toliko je uvjerljiva bila da sam izašao vani kao da idem na ratište: samo sam gledao tko će me sumnjivo pogledati i već snivao marisanu. Naravno da nam nitko nije prišao, nitko ni prstom da mrdne, mora da imamo umilna lica. :)

2. Prag

Sad kad razmišljam o Pragu, shvatim da sam sve zaboravio. Tako mi i treba kad sam ljenčina kojem se ne da pisati report dok je svježe.

Meni se Prag kao takav svidio, gomila ljudi je na ulicama, u toku dana su stvarno gužve u centru, ali nekako nema ni približno nervoze koliko je ima u Zagrebu. Slično sam primijetio i kad sam prije par godina bio u Bratislavi. Nema onih koljačkih nagona. Oni su valjda rezervirani za Balkan. :)

Čehinje su prirodno lijepe, puno manje snobizma sam osjetio kod njih u odnosu na žene u Zagrebu, što je osvježavajuće, moram priznati.

Uglavnom smo se vozili podzemnom koja je uredna i lijepo funkcionira (za razliku od Rima, npr.) A i tjedna karta nije bila preskupa (cijene se, naravno, više, ne sjećam).

Imali smo vremena jedno popodne da iznajmimo pedalinu (domodački: šlapadlo) i da se malo provezemo Vltavom. I taman kad smo bili negdje nasred rijeke, čuje se iz pedaline KRC KRC i onda – tišina. Pavel i ja se gledamo, ove dvije iza umiru od smjeha, mi nasred Vltave, struja nije zanemariva... Jedva smo nekako uspjeli pokrenuti tu kramu da se dovučemo do obale. Onda je Pavel na umilnom češkom objasnio liku da je "šlapadlo" crklo, pa su nam dali drugo, koje radi, ali nije baš suho. Ali ne mogu reći da je bilo dosadno. ;)

Ono čega se treba paziti u Pragu su mjenjačnice – imaju tako lihvarske provizije da sam ja zbog trenutka nepažnje na 50 eura izgubio oko 70 kn! Puno bolje je dizati novac na bankomatu (obični maestro će poslužiti) i plaćati karticama u trgovinama gdje je to moguće.

Hrana: mi smo jeli onako s nogu, u trgovini smo si kupili nešto hrane. Ali naišli smo na neku socijalnu češku kuhinju u centru grada koja je imala pristojnu hranu, pa smo imali prilike probati knedličke i ine sitnice. I uz to je bila ultra-jeftina, a nismo zaradili dizenteriju. Nema boljeg! :)

Pive: pivnica ima na svakom koraku. Interesantno je što dvije pivnice stoje jedna do druge, a razlika u cijeni piva je 10 puta (da, deset puta!) a toče praktično iste pive. Zanimljiv fenomen! Pive se nismo baš naguštali, dijelom jer smo stalno landrali okolo, a dijelom je tu i Pavel kriv. Busao se da je veliki pivopija, a kad smo sjeli – izmotavanja! Bad monkey! :)
A opet, bojim se i pomisliti kakav bi raspašoj nastao da su neki drugi koje znam bili tamo s nama. Mislim da bi nam direktno bačve stavljali na stol, da ne gube vrijeme. :)
Na kraju je ispalo da smo popio više piva u limenci nego u birtiji. A to je grehota!

2.1. Prag – Hračani

Nešto kao naš Gornji grad. Sandra mi je čitala o tome dok sam ja slikavao okolo, ali, naravno da nisam ništa zapamtio. Zapamtio sam odličnu katedralu gdje su pokopani neki češki vladari, plesne dvorane, zidove oslikane češkim grbovima... Ali detalje tko je tu koga, kada i zašto... Slabo. :)

Imali smo sreću da smo se zatekli tamo u četvrtak kad je svečana smjena straže. Bome dobro paradiraju na +30 u onim kaputima.

2.2. Prag – židovski dio

Uz nezanemarivo skupu kartu, gotovo svugdje je bila obavijest da je zabranjeno fotografiranje. Za razliku od Hračana gdje se mogla kupiti dozvola za fotografiranje za simboličnu cijenu, ovdje toga nije bilo. E pa zato to nismo ni poštovali. :) Stoga vam donosim nešto "ilegalnih" slika iz sinagoga.

2.3. Prag – Staro židovsko groblje

Slike govore više od riječi. Zašto je tako stisnuto? Tu je u II svjetskom ratu bio geto, i to je bilo jedino mjesto gdje su se Židovi mogli pokapati. Najčudnije groblje koje sam ikad vidio!

2.4. Prag – Karlov most

Njegovu izgradnju je započeo kralj Karlo IV 1357. godine, a završen je početkom 15. stoljeća. Definitivno najljepši most u Pragu a vjerojatno i most na kojem vlada najveća gužva oko podneva. Ako želite napraviti fotografije mosta bez mora ljudi na njemu, predlažem da napravite ono što sam i ja napravio – dođite ujutro prije 7 sati. :)

2.5. Prag – Višehrad

Još jedan dio Praga sa starom jezgrom, zgodnom crkvom i grobljem na kojem su pokopani Bedžih Smetana i Antonin Dvorak. U samu crkvu nisam išao jer su me malo naljutili da naplaćuju ulaz, a ne dozvoljavaju fotografiranje ni bez blica. Razumijem ja njih, s jedne strane, ali tad sam baš bio "raspoložen". :)

2.6. Prag – višehradsko groblje

Antonin Dvorak, Bedžih Smetana, Karel Čapek.... To su samo neka od velikih imena ljudi koji su pokopani na ovom groblju. Groblje je mirno, bez puno turista (možda zato što nije baš u centru grada) i imali smo vremena pogledati to sve u miru.

2.7. Prag – novo židovsko groblje

Tu je pokopan Franz Kafka i samo zbog njega smo tamo išli. Odmah na ulazu me je zaustavio čuvar da moram pokriti glavu. Kako nisam imao nikakvu kapu, dao mi je jednu od onih njihovih kapica. Moram priznati da mi je bilo smiješno takav bradat sa tom kapicom hodati po groblju. I još je pisalo da se ne smije fotografirati na groblju, što, naravno, nismo poštivali. :)

Interesantno je da je groblje skroz zaraslo i da baš nema svijeća niti cvijeća po grobovima. Da ne znam da je novo, ja bih rekao da je napušteno.

2.8. Prag – ZOO

E ovo je bilo neplanski. Totalno! Pavel nas je nafukao da idemo u ZOO. Jest da je velik i lijep, ali mogli smo pametnije provesti prijepodne jer smo ionako imali gust raspored. Bilo kako bilo, evo ga i ZOO. :)

2.9. Prag – Museum of Torture Instruments

Sitan ali dinamitan. Jasan spomenik ljudskoj brutalnosti. Lomljenje koljena, nabijanje na kolac, sakaćenje spolnih organa, čupanje jezika, lomljenje zglobova uz prigodno puštanje krvi ... To su samo neke od metoda za koje su tadašnji majstori napravili te sprave.

Iako je na ulazu pisalo da se ne smije fotografirati, to naravno, nismo poštivali. I ne samo to, nego smo pokoju "spravicu" uspjeli i isprobati. Nježno doduše. ;)

2.10. Prag – Zlatna ulica

Nekad davno su tu živjeli alkemičari koji su živote proveli pokušavajući od raznih materijala proizvesti zlato. Između ostalog, tu je i rodna kuća Franza Kafke. Kuće su izuzetno male, sa niskim vratima i malim prozorčićima. Skoro pa kao od čokolade. :)

2.11. Prag – Petrin Hill

Ima TV toranj na koji se može popeti, zgodan park, jednu lijepu staru biblioteku i muzej ogledala gdje smo se fino izglupirali. :) Taj dan smo već svi bili umorni od jurcanja po gradu pa nismo bili od volje, ali naši likovi iskrivljeni do neprepoznatljivosti u ogledalu su nam digli raspoloženje. :)

2.12. Karlštejn

Gotički dvorac iz 14. stoljeća kojeg je izgradio kralj Karlo IV. Imao je ulogu da čuva kraljevske dragulje, svete relikvije i ostale vrijedne stvari.

Nalazi se 50-tak km od Praga. Najbolje je putovati vlakom. Vlakovi im nisu ništa posebno, nisu čak ni pretjerano točni, ali su zato bezobrazno jeftini! :)

3. Kutna Hora

Originalno smo htjeli ići u Karlove Vare, ali nas je Pavelova tetka od toga odgovorila. Navodno su većinu nekretnina tamo kupili Rusi i Karlovi Vari uopće više nemaju češku atmosferu i sami Česi zaziru od tamo pod zadnje.

Zato smo okrenuli u Kutnu Horu gdje su nekad bili rudnici srebra. Od znamenitosti je tu katedrala Sv. Barbare i naravno Kostnice zbog kojih smo i došli tu.

I bilo je pakleno vruće. Imao sam osjećaj da se asfalt pod mojim nogama topi (ili se to topio đjon sa mojih cipela). I naišli smo na pivnicu i hladan Gamrbinus po 16 kruna (oko 4 kn). Ne pamtim da mi je ikad piva tako dobro legla! :)

3.1. Kutna Hora – Kostnice

Zamislite kosti 40000 ljudi na jednoj gomili u maloj crkvici. Zamislite još veseljake koji te kosti izaranžiraju u 4 ogromne skupine, a s onim što je ostalo ukrase interijer napravivši od njih lustere, grbove, lukove...

Definitivno mjesto koje se mora posjetiti!

4. O pivama

Teško da mogu puno toga reći s obzirom da nismo baš degustirali koliko smo trebali. Ali Staropramen je obična voda dok su se Gambrinus i Urquell pokazali kao vrlo pristojni. Ako bilo koje od tih piva usporedim sa belgijskim pivima, sva bi bila za prati podove, ali to nisu iste klase pa ne bih to miješao. Žao mi je samo što nisam našao nijedno tamno pivo koje bi mi bilo po volji. Onaj Kozel je obična vodica. Doduše Kelt nije bio loš, ali...

5. Putovanje natrag

Odmah prvi dan kad smo došli u Prag, htjeli smo napraviti rezervaciju za bus za natrag. Pavel je kao domorodac radio pregovore. I ispostavilo se da imaju samo 3 mjesta u busu za natrag. Pa smo uzeli te 3 rezervacije a onda smo se dogovorili da će Pavel ostati dan-dva dulje i vratiti se drugim busem. E ali kad smo se došli zadnji dan ukrcati u bus za Zagreb, ispalo je da je bus poluprazan?! Ispostavilo se da se netko tamo igrao gluhih telefona i da su nas fino nasanjkali. A Pavel nije imao pasoš sa sobom. Da je imao, još bi i putovao s nama. Uglavnom, čuvajte se čeških autobusnih informacija čak i ako ste Čeh! :)

S druge strane dva dana kasnije je putovao ko čovjek dok smo mi zapeli u gužvi kroz Sloveniju usred smjene turista i izgubili dva sata više u busu.

Dojmovi? Paaaa, lijep je taj Prag i sve to.. Samo drugačije je kad si kod nekog u stanu, ne moraš se brinuti za hostele, komunicirati s ljudima na jezicima koje nijedna strana ne razumije... Nekako se bez tog ne može dobiti potpun dojam o ljudima i gradu. To je bar moje mišljenje...