Provansa (06.06.2009 - 11.06.2009)

 

Prije svega isprike svima – htio sam napisati izvještaj sa putovanja po Provansi, ali… Što da pišem o putovanju na kojem me nitko nije pokušao prevariti, orobiti, usmjeriti na krivi put, gdje nisam riskirao buhe, zarazne i crijevne bolesti? Što da pišem o predjelima toliko sličnim našima da mi se čini da je svaki komentar suvišan? Da, nisam normalan, nema potrebe to posebno naglašavati. :)

Provansa je prelijep kraj, to je istina. I u predsezoni, kad smo mi išli, se čovjek tamo stvarno može odmoriti. Ali nepobitna činjenica je slijedeća: kad se jednom otisnete iz Evrope u zemlje koje su toliko drugačije od svega što ste dotad vidjeli i kad ponovo pokušate putovati po Evropi dođete do porazne činjenice da je Evropa jednostavno – predosadna, prejednostavna, previše slična.  I preskupa, ako ćemo iskreno. Ja bih rekao – papreno skupa!

Kako smo u Provansu išli autom, sve je bilo još jednostavnije nego inače. Sve je bilo nadohvat ruke. Prejednostavno. :)

Kad sada vrtim slike, ono što mi je ostalo u sjećanju je slijedeće:  talijanski i francuski vozači.  Ni približno agresivni kao ljudi kod nas. Možda načelno Talijani malo manje drže do striktnih pravila, ali ako otvorite oči i uključite mozak, sve ide kao po loju i bez imalo nerviranja. Francuzi, s druge strane, pritisnuti drakonskim kaznama za prometne prekršaje (koje se u stvarnosti i naplaćuju) voze kao po špagi i u dlaku po ograničenjima. Mogu mirne duše reći da mi se bilo gušt voziti tamo.

Kako smo po putu jednu noć svratili u Genovu i pogledali sam grad, iskoristili smo priliku da pogledamo i Cimitero di Staglione, jedno od najljepših groblja koja sam ikad vidio. Nevjerojatne statue, odlični motivi, veliko kao omanji grad… Poseban je osjećaj kada prođete pored nekih od tih kipova koji vas gledaju kao da su živi. Moj osobni favorit je kip mlade djevojke koja raspuštene kose sa glavom u šakama sjedi na klupici. Izgledala je toliko živo, da sam samo čekao da digne glavu.

O samoj Provansi bi se sad moglo puno toga reći, ali to se ionako sve može pročitati u knjigama. Mi smo tjedan dana bili stacionirani u malom selu Vers Pond du Gard gdje nam je poseban gušt bio buditi se svako jutro među čokotima francuskih vinograda. Ja sam jutra koristio i za rano trčanje uz izlazak sunca i to su mi jedna od najljepših jutarnjih trčanja koja sam ikad napravio.

U Provansi se nalazi malo selo „Lacoste“  u kojem se i danas nalaze ostaci rezidencije markiza de Sade-a. Na žalost, ostali su samo zidovi i nema se što tu puno vidjeti, ali da ti zidovi mogu pričati…

Jedan dan smo se odvezli na Mt Ventoux. Iako nisam imao bicikl pri ruci, htio sam vidjeti kakvo je to brdo. Paaaaa, ima ga!  I koso je malo!  :) Jednog dana ako budem imao priliku, vrijedi ga i ispenjati. Barem dva puta.

Od većih mjesta, Marseille me je ugodno iznenadio, Avignon ne tako ugodno. Avignon ima neki prokleti prometni prsten oko grada koji bi kao trebao poboljšati promet, ali nama se u praksi više puta desilo da fulamo silazak s njega pa onda paradiramo cijeli krug oko grada jer se više ne možemo okrenuti. U Avignonu je i poznata papinska palača – jedno od  onih mjesta gdje se pitate: „koji je vrag vama bio?!“ Mjesto gdje nema ničeg duhovnog (više duhovnosti ćete naći u kvartovskoj birtiji).  Čisto pokazivanje svjetovne moći. Jedno od onih mjesta na kojima vas je sram što ste kršćani.

Još jedan draguljčić je kanjon rijeke Verdon. Jedino što tu nema neke divljine, sve je fino, kao po špagi. „Urbano“, kako bi neki rekli.

Polja lavande po putu i vinogradi su odlični! Lijepo se maknuti od gužvi i buke i prošetati se po tim poljima. A vinograda i lavande ima na svakom ćošku. A nađe se i pokoja trešnjica! Pa padne njih jedno 20-30 sa stabla nako baš kad mi prolazimo pa ih mi udomimo. :)

Ako imate priliku, otiđite u Provansu, uživat ćete. Dovoljno blizu da se može otići u jednom dahu, dovoljno lijepo i mirno da odmorite um i tijelo. Samo nemojte očekivati adrenalin i trenutke koji vam se zauvijek urežu u dušu jer za to trebate potegnuti malo dalje.

Fotografije? Da, naravno! Evo, ovdje. :)