Meteor

Sjedim već danima, tjednima, čini mi se godinama, i pokušavam nešto napisati ali ne ide mi. Sve riječi su mi blijede, naopake, tuku se ko rogovi u vreći, strše na sve strane i ne uspijevaju ni približno opisati ono što želim.

I tako, to stoji napola napisano, svaki put mi se čini da je netko drugi mijenjao moje riječi, da to nikud ne vodi. I tako to stoji nedovršeno...

Možda jednom dovršim, možda mi dođu riječi, možda uspijem.

A priča nije vesela, nema pouku, ne postoji deus ex machina, nema sretan kraj... Nema uopće kraj... To je priča bez kraja. Priča o prodaji. Po ne znam koji put. O zločinu i kazni. O odsijecanju užeta. I padu u bezdan.

Priča je to o jednima koji su odustali i drugima koji ne odustaju dok je kapi krvi u njima. O noževima u leđima, o primanju udaraca bez želje za osvetom. O primanju udaraca namijenjenih onima do kojih vam je stalo. O zaštiti onih koje volite, ma šta sa vama bilo. Do samog kraja...

Priča je to o samoći. O sto godina samoće. I demonima. I mraku. Ranama koje se gnoje, soli koje na njih sipaju oni koji nikad ne bi smjeli... O smjehu i suzama, tišini i nevjerici. O sjenama u mraku.

I o iskri svjetla kad se sva poznata svjetla ugase. Priča je to o karmi.

Ne znam da li ću ikad napisati tu priču. Da li ću ikad moći, da li ću ikad htjeti. Da li imam pravo napisati je. Da je netko drugi čita. Da je netko drugi osjeti.

Možda nečija ruka stoji nada mnom i priječi me da je napišem jer tako teške priče ne bi trebalo pisati. Ni reći, čak ni šapatom.

Ali ono što mogu je ponuditi jednu pjesmu u kojoj ima više istine nego se čini na prvi pogled. Jednu pjesmu, ne za jučer i ne za sutra. Jednu pjesmu za danas. Ona možda može reći nešto što ja ne mogu.

 

Idem uz aleju, kiša kapa
U grudima mi struje dva Ðerdapa
Na vrhu me čekaš, zasjedu spremaš
Htjela me, ili ne, svejedno je

Ne grli me, oko vrata mi je žica
Ne ljubi me, jezik mi je zmija otrovnica
Leđa me svrbe od noževa,
Lice mi grubo od pogleda
Poljubit ćeš me, ili ne, svejedno je

Vjeruj mi
Moja je želja jedina
Da se vinem put visina
I da tamo gore visoko
Sagorim kao meteor

Ne želim da volim, nisam spremam
Ne želim da mrzim, vremena nemam
Ne želim da imam putanju,
Ja sam prvak svijeta u lutanju
Vjerovala, ili ne, svejedno je

Vjeruj mi
Moja je želja jedina
Da se vinem put visina
I da tamo gore visoko
Sagorim kao meteor