Grudge

"Hatred does not cease by hatred, but only by love;
this is the eternal rule."
-- Buddha

"Grudge" je engleska riječ za koju i ne postoji direktan prijevod na hrvatski jezik. Srdžba, bijes, zamjeranje, želja za osvetom.. Sve su to njeni aspekti. Grudge je toliko ružna riječ da je inspirirala cijeli niz trash horrora koji nose njeno ime. Kao petak 13 ili Freddy Kruger, riječ koja plaši mase, zabavlja sve željne jeftinog straha sa kino platna...

Grudge je, međutim, izuzetno opasno stanje duha. To su okovi oko duše onog koji je nosi. Što duže je nosi u sebi, to čvršći i hrđaviji su ti okovi koji izjedaju do srži... i dublje... Sve dok ništa više ne ostane.

Vidio sam je puno puta, previše puta i nikad nije dobro završilo. Nevjerojatno je koliko je to sjeme ostalo duboko i dugo unutar ljudi koje znam. Kad god ga primijetim, uvijek iznova me rastuži jer ne postoji scenarij po kojem bi taj put vodio u bilo što dobro.

Kad iskrsne na površinu iz usta više ili manje bliskih mi ljudi koji su se do maloprije kleli svim i svačim da su mirni, da ne zamjeraju, da ne nose srdžu u sebi... Uvijek me iznova rastuži.

Najtužnije je što onog tko to nosi u sebi ne možete razuvjeriti i objasniti im da stvari nisu onakve kakvim se čine u njegovoj glavi, da put kojim su krenuli nije vrijedan nijednog njihovog udaha, da će primarno uništiti sebe... Kad vidim da bi radije uništili sebe, ali samo da predmet njihove srdžbe također bude opečen... Uvijek se iznova rastužim...

Gledam ljude koji zbog tog stanja duha uništavaju svoje djevojke, žene, momke, muževe, djecu, rođake, prijatelje... Gledam kako ubijaju sebe i one oko sebe. I lažu i sebi, i meni, i njima da to ne rade, da su prešli preko nečega preko čega nisu i nikad neće. Da biste prešli preko nečega, na kraju krajeva, morate biti jebeno velika i nesebična osoba, a takve osobe ovo društvo ne treba, ne želi i trudi ih se utopiti u svoju  pohlepnu rutinu. I, koliko vidim, previše puta uspije.

I svaki put, bez izuzetka... Uvijek se iznova rastužim... Jer to nisu u suštini loši ljudi. Možda su bili malo sebični, malo nesmotreni, malo i naivni... Ali nisu bili loši... I ja ih gledam kako to sjeme postaje opsesija u njima, kako ih polako ali sigurno ždere, krade im sunce s neba, dane koje imaju, zrak iz pluća, dušu iz očiju...

Sve dok ništa ne ostane... Vidio sam to previše puta. Gledao sam sve to u očima onih koji su mi bili krv, koji su mi bili sve. Ubio sam se da to u njima promijenim. Nisam uspio. Nestali su, neki samo duhom, drugima se i danas ne zna gdje im kosti leže.

Grudge - ako bih birao, definitivno moj kandidat za najogavniju riječ, najružnije stanje duha u kojem se netko može naći...

Grudge - prečesto viđeno, gotovo uvijek neizlječivo, sa eksponencijalnom progresijom u potpuno ništavilo.

Grudge - nemojte tim putem. Nikad, ni na pet minuta. Ni za koga, ni za kakve ideale, za svoj ego ili tuđi ponos. Krivi je to put, krive namjere, krivi ciljevi. I crna rupa na kraju puta. Jednosmjerna karta u grotlo...

Okrenite se na drugu stranu, dok još imate snage. Život je predragocjen, prekratak i prelijep da svoj zrak trošite uzalud.

Sve što trebate je otvoriti oči i pustiti svjetlo ponovo unutra. Učinite to još danas. Jaki ste, znam da možete.