Lanterna života

Da li ste ikad čuli za časopis "Ulične svjetiljke"? Radi se o prvom hrvatskom časopisu za beskućništvo i srodne teme koji se ponekad može pronaći u rukama onih kojima je kuna u džepu previše stran pojam, a prazan trbuh i klupa u parku previše poznato društvo.

Hodajući danas, u šumi ljudi koji negdje žure, iza kulise prepunih birtija, preko grabeža onih koji prose, krajičkom oka sam spazio čovjeka koji je mirno stajao i držao u ruci Ulične svjetiljke.

Jednom davno sam negdje vidio prilog o tom časopisu, njegovoj tematici i smislu postojanja. S jedne strane cilj mu je senzibiliziranje javnosti o temi beskućništva, a s druge strane, omogućuje tim istim beskućnicima da si pomoću njega nekad stave komad kruha u želudac.

A danas je teško nekome pomoći na ulici. Ljudski rod je razvio upravo nevjerojatnu razinu prokletstva i u stanju je igrati se sa našim osjećajem samilosti i porivom da drugom biću ublažimo patnju, a sve radi vlastite gramzivosti. Tako i ovdje, kao i kod prve pomoći vrijedi pravilo da se prvo pomaže onima koji ne jauču. Jer oni koji jauču, još imaju dovoljno snage.

Ulične svjetiljke su način da se potiho kaže ono najbitnije. Prišao sam i kupio jedan primjerak. Čovjek koji ga je prodavao me je samo pitao da li znam kakav je ovo časopis. Na njemu je pisalo "Cijena 8 kuna. Polovica ide prodavaču". Stavio sam mu u ruku novčanicu od 10 kn, rekao da sve znam i uzeo primjerak.

Neću ovdje ponoviti ono što mi je rekao jer su te riječi bile samo za moje uši. Ono što mogu reći je da, kad samo jednom nekome, pa makar i na tren, upalite svjetlo da otjera mrak, da to vrijedi više nego svi isprazni govori, sve floskule, svi uzaludni pokušaji, načelna odobravanja i obećanja boljeg sutra zajedno.

Jer ti ljudi su isti kao mi. I većina ih je nekad bila sa ove strane tog časopisa. Nitko ne garantira da se mi jednog dana nećemo naći u njegovim cipelama prodavajući "Ulične svjetiljke".

A ulične svjetiljke su samo medij, metoda, način da nas trzne iz okova vlastite komocije da se samo osvrnemo oko sebe, da pogledamo, da shvatimo da smo isti kao i svi, isti kao i oni, a oni su isti kao i mi. Samo u ovom trenutku, u ovom životu, na ovom mjestu i mi i oni imamo ovakve karte u rukama.

Kakve karte ćemo dobiti u drugoj partiji, nikad ne možemo znati.

Zato širite svjetlo, budite svjetlo, za sve one koji ga ne vide, za sebe kad vas obuzme tama.

Budite ono što i sami tražite kad pipkate sami u mraku ...