Mind over matter

"Strength does not come from physical capacity.
It comes from an indomitable will."
 -- Mahatma Gandhi

Kayla Montgomery

U svim sportovima izdržljivosti zajednička je tolerancija na neugodu i bol. Na duge pruge.To im samo ime govori. Sportovi izdržljivosti. Tijelo i um moraju izdržati, tolerirati, nadvladati dugotrajnu nelagodu i bol.

Nagrada koja slijedi jasna je samo onome tko se u takvim sportovima pronašao. Trčati tri sata, pet sati, dvanaest sati? Trčati maraton, voziti cijeli dan preko nepreglednih planina, plivati satima, u svim vremenskim uvjetima...

Ljudsko tijelo je sposobno za nevjerojatne stvari ukoliko je um dovoljno jak, dovoljno odlučan, dovoljno fokusiran da ga tamo dovede.

Proces nije nježan, nije kratak, nije jednostavan i nema garancija. Kao i život. Nitko vam ne može garantirati da ćete odrasti u osobu kako ste si zamislili, da ćete raditi, živjeti ili voljeti kako ste si zamislili. Ali vi ćete svejedno napraviti sve što ste u stanju da to tog dođete.

Svi imamo karte koje su nam dane u ovom krugu. I sa njima igramo. Nekima su dane bolje, nekima lošije karte. Ipak, ključno nije kakve karte ste dobili već što ćete s njima napraviti.

A um je čudo, um vodi tijelo, um pokreće svijet, um je taj... Tijelo je samo vozilo koje sluša.

I nitko ne može napraviti sve, ali, ma kakve karte dobili, svatko od nas može napraviti nešto. I  uvijek je to puno puno više nego što biste rekli na prvi pogled.

Pogledajte priču djevojke koja kroz život prolazi noseći se sa multiplom sklerozom. Za one koji ne znaju, multipla skleroza je vrlo nezgodna bolest sa dosta lošom dugoročnom prognozom gdje vrijeme radi protiv vas i ne možete se od nje istrgnuti. Ikad.

Na žalost, znam ponešto o toj bolesti. Živjeti s njom nije vesela ideja. A opet... Rijetko gdje sam vidio veće borce od ljudi koji je nose.

Ako promijenimo točku gledišta... I život je samo još jedna neizlječiva bolest - na kraju umrete od njega.

Kao i u svemu, kad shvatite da je puno bitnije kako ste putovali nego jeste li došli na cilj, shvatite i da je put jedini bitan, a da ste na cilju biti cijelo vrijeme.

I kad vam se slijedeći put ne bude dalo ustati iz kreveta i otići trčati.. Kad vas budu boljele noge ili žuljale cipele... Sjetite se ove priče. Mogla bi vam trajno promijeniti pogled na život, trčanje i sve ostalo.