Kritika ofenzivnog uma

Živimo u svijetu koji propagira agresiju, probojnost i nametanje kao svoje vrijednosti, a protagonisti tih vrijednosti ni sami nisu svjesni kakve ideje proklamiraju.

"Onaj tko se mača laća, od mača i pogiba". Padne li vam to nekad na pamet? Da li ste spremni poginuti, ovdje i sada, bez žaljenja. Za pravu stvar? Jeste li sigurni u svoj odgovor? A u pravu stvar?

Ofenzivni um je izuzetno opasna nit vodilja koja je mnoge kvalitetne ljude odvela u potpunu propast. Sa borilačke strane, mnogi nisu svjesni da se radi o životu i smrti. Mnogi danas miješaju borilački aspekt sa sportom, sa ringom, kavezom, bodrenjem publike, odobravanjem gomile, skupljanjem  bodova, ma kakvi oni bili.

Sa borilačke strane, kad ste isukali mač, kotač života i smrti je pokrenut. Pokazali ste namjeru da ubijete i budete ubijeni. Opet, sa borilačke strane, nema tu ništa loše. Loše je što mnogi nisu svjesni te namjere, njene težine i posljedica koje ona donosi.

Za mnoge je ofenzivni um pitanje ega, muškosti, samodokazivanja. Ljudi dižu ruku na druge bez da su imalo svjesni i spremni na ono što može doći nazad. Isto tako mnogi ofenzivni um koji se gaji u ringu, dojou ili sportskom terenu preslikavaju na obitelj, birtiju, ulicu... I onda se čudom čude kad se desi da ih život pomete kao zrno prašine na vjetru.

Aikido nikad nije gajio ofenzivni um, pa su se opet neki veliki majstori našli u situaciji da ih je vlastiti ego ponio, a ofenzivni um koji su držali duboko u sebi cijelo to vrijeme grubo se poigrao s njima. Ispoljio se kad je najmanje trebao. I nisu bili spremni na ono što je došlo. Nisu bili ni svjesni da dolazi.

Da biste u potpunosti shvatili bilo koju borilačku vještinu, između ostalog, morate naučiti i biti spremni - poginuti. Ovdje i sada. Morate to, ne da biste bili bolji u ubijanju drugih, nego upravo suprotno. Ne da biste se poigravali sa strahom ili neustrašivošću, nego da dođete u stanje kad te emocije ne postoje, nisu relevantne, ne odlučuju o ničemu. 

Ljudi najveće agresivne ispade imaju uglavnom zbog straha koji je duboko u njima. Ako nema straha, nema ni potrebe za agresijom. Probojnost je samo glup marketinški trik, a nametanje vrijednosti bilo kome za bilo što je smiješno.

Ofenzivni um koji možda gajimo u svom ringu i dojou samo pokazuje koliko se bojimo svijeta oko sebe. Toliko nas je strah da moramo biti stalno spremni, stalno režati na druge, nametati svoje mišljenje jer mislimo da nas svijet ne doživljava koliko bi trebao... U tom procesu smo potpuno nesvjesni koliko svaka akcija ima reakciju i da u tom procesu nabijanja istine nekome u glavu možemo i sami stradati. U tom procesu obrane vlastitog ega prije nego nas je itko i napao, nismo svjesni da u tom procesu možemo poginuti. Nismo spremni.

Previše puta sam vidio ljude koje je vlastiti ofenzivni um od sportskog ringa doveo iza rešetaka, a neke i puno dalje od toga.

U starom Japanu se katana izuzetno poštovala i nije se olako vadila iz korica. Ubojita namjera je tek korak do egzekucije. Aikido je itekako baziran na poštovanju namjere koja se nalazi tek dlaku ispred oštrice noža koji dolazi. 

Danas se na zapadu pištolji i noževi glade i maše se s njima kao da su lizalice. Samuraji su itekako bili svjesni što znači povući katanu iz korica. Današnji "moderni ratnici" nisu svjesni ni kuda im misli lutaju, a kamo li što ih može dočekati kad na nekog potegnu nož ili pištolj. Ni zašto, ni kako.

Kritika ofenzivnog uma nema veze sa pacifizmom, niti sa hrabrošću. Svatko tko je shvatio poantu bilo koje borilačke vještine je svjestan da hrabrost nije uzeti nečiji život, nego spasiti ga. To je snaga i ona je u vašim rukama. Povrijediti ljude je vrlo jednostavno. Uzeti život još lakše. Živjeti i sačuvati živote je umjetnost.

Biti spreman poginuti, nisu suicidne tlapnje. To je jednostavno spremnost da napravite ono što treba, kad treba. I ako vaša katana izađe iz korica, da ste svjesni svih aspekata, svih posljedica. I da prihvatite sve to, sa poštovanjem protivnika, sebe, svijeta oko sebe. I prihvatite ishod, ma kakav on bio.

Imati ofenzivni um nije pokazatelj snage, dominacije, a ponajmanje zrelosti. Smirenost nije pokazatelj slabosti. Površne vanjske manifestacije su samo iluzije koje će padati kao kule od karata na iole jačem vjetru. Ono što je ispod površine je bitno, ono odlučuje o svemu.

Bushido nije papir koji će vam dati pravo da se iza  njega sakrijete kad shvatite da niste više u prednosti.

Život nije ring, a borilačka vještina dotiče pitanja života i smrti. I nema suca koji će zaustaviti vrijeme.

Poštovanje svakog oblika života je ono što vas čini velikim. I kad je dobro i kad je loše. Snaga leži u mirnoći, čak i kad je oluja oko nas.

Zato budite oprezni kad vježbate izvlačenje svoje mentalne katane iz korica da vas ne ponese u smjeru u kojem u startu niste bili spremni krenuti.

“True victory is not defeating an enemy.
True victory gives love and changes the enemy’s heart.”

-- Morihei Usehiba