Spašavanje drugarice pumpe


U subotu je sastanak bio u Vrapču (ali ne kod ludare da nas ne pokupe...) u 7:30.

Okupili su se Goran, Bero, Rower, Darko i ja. Darko nije išao s nama nego se zaputio u Brežice kod Aleša, ali nas je došao vidjeti.

 

Pored nas je prozujao Branko a ni pozdravio nije. Eeee Branko, Branko... Mi tebi posvetili drugi uspon, a ti tako... :)

 

Uglavnom, krenuli smo pod Goranovim vodstvom preko kamenoloma Bizek. I tu smo prošli kroz jedan fini strmi putić gdje se malo poguralo a malo vozilo... Ali je bio jako dobrar. Valjalo bi tu doć još koji put. Može se ziher sav izvoziti, samo treba volja i stanje uma. :)

 

Nakon toga šumicom do Ponikvi pa standardnim putićem prema Grafičaru. Na Bistranskom sedlu kraći odmor.

Pa dalje do donje stanice sedežnice. Tu nas Rower napušta jer mora na vrijeme stići kući.

A mi slušamo Beru i idemo dole preko Francuskih rudnika. Znam kakav je to šugav put, ali Bero je našao prečicu koja je još gora. :) Pa smo se napiknuli na potok i klanac od 2 metra. Dobro da Goran ima duge noge i da voli skakati i čapati se za granje jer bismo inače trebali padobran. :)

 

Kad smo se izvukli iz tog 'finog klanca' gazimo prema Markovom travniku. Prošle subote je u blizini Markovog travnika Goran izgubio pumpu na jednom strmom putiću kad je pao.. I sad je bio cilj spašavanje te pumpe. :)

 

Putić smo našli bez problema. Goran je gore otišao sa isprintanom fotografijom sumnjivog mjesta (Bero ima dar za fotkanje ljudi u trenutku dok im ruke i noge lamataju po zraku a guzica traži zemlju da se spasi :) ). I nakon 15-tak minuta eto njega odozgo iz šikare, osmjeh od uha do uha, a u ruci drži – pumpu. :) Drugarica pumpa je spašena!

 

Pa grabimo dalje šumom preko Oštrice i nalazimo putić koji je markiran kao planinarski put a vodi u Stubičke Toplice. Put je bio vrlo lijep za spust a završava na Pili kod ribnjaka. Dalje cestom idemo do Stubičkih Toplica gdje sjedamo u parku i žvaljimo nekakav sladoled.

 

Bero mašta o Zelini, ali daleko je to a i Goran i ja bismo htjeli prije mraka kući. Zovu nas još neke obaveze pa... Odlučujemo se za uspon iz Gornje Stubice – famozna biciklistička staza broj 15. Branko, ovaj uspon je tebi posvećen! :) Sunce nemilosrdno prži i lagano kuhamo već kod Gupčeve lipe. Prolazak kroz Slani Dol je bio posebno paklen... Jedva smo čekali da se dočepamo šume. Danas je staza bila u početku totalno suha (i pakleno isijavala vrućinu) a kasnije vrlo vozljiva. Pa se većina vozila. Moglo bi se izvoziti još više da nam je ovo bilo prvi  uspon, ali umor čini svoje pa... Ali, svejedno, ovaj uspon je bio vrlo lijep. Strm, ali lijep... Na odvojku za Lipu idemo lijevo i ispadamo direktno kod planinarskog doma. Tu pada pivčina (volim domove koji imaju crnu pivu, a kad se još tomislav nađe... :) )

 

Spust vodi Bero (da li je netko sumnjao? :) ) a ide se na Čučerje. Prvo strmi šumski put gdje se u početku malo gura (da, i Bero gura, toliko o putiću :) ), a onda preko Mačijeg kamena pa na Čučerski brijeg. Lijep blag spust, pa natrag kroz Maksimir i kućama.

 

Još jedna u nizu lijepih vožnjica po Medvednici. Uz 85 km vožnje i 1820 mnv uspona, puno blata i vrhunsku zabavu.

HRB Blues Brothers ogranak nastavlja tradiciju pod motom: preko blata do nadasve atraktivnih lokaliteta! :)

Uskoro gostujemo u Istri. Pozivam sve da nam se pridruže 4. i 5. lipnja na dvodnevnoj epskoj vožnji po Čičariji i Učki. Direktor Waldo već gleda gdje ćemo se fino izgubiti. Samo je sa blatom u manjku, pa mu možda donesemo iz Zagreba da se malo namaže. :)

 

Nešto malo fotografija možete pogledati ovdje, a GPS tracklog je ovdje.