Moj prvi MTB-O

U subotu, 8.4.2006 nas je Pukovnik nafukao na mtb-o. Kako ja inače slabo stojim sa snalaženjem na preciznim kartama, odlučio sam doći pa neka se izgubim ko Alisa u zemlji čuda. :)

Okupljanje je bilo u 9 sati u Vrapču. Osim Gorana, došli su i Darko i Jackie. Pa smo se složno uputili sa Goranom do starog grada Podsuseda a onda putićima na granici gubljenja i po predivnom blatu uspjeli nekako do 11:30 stići na Ponikve.

Tu smo uhvatili Beru koji je bio u organizaciji i veselo skakutao po šumarcima na svojoj jameričkoj kobili. :)

Startali smo u razmacima od 5 ili koliko već minuta. Nisam pažljivo pratio jer mi je Goran u 3 daha pokušao objasniti osnove orijentacije i kako te precizne karte funkcioniraju. Još je bio dobar pa mi je donio jedan home-made stalak za kartu koji se montira na guvernalu. Jako lijepo od njega. :) Kartu sam dobio 2 minute prije starta. Gledam ja kartu, gleda ona mene, sve mi nešto čudno. Iako sam dan prije mislio odvesti punu rutu, odlučio sam se za školu, a već 15 minuta nakon što sam krenuo nije mi bilo žao što sam tako odlučio. :)

Mtb-o je za mene bilo potpuno novo iskustvo. Čitanje precizne karte mi nije predstavljalo toliki problem, koliko njeno postavljanje u okolinu gdje se nalazim. Ma šta nije, izgubio sam se na njoj totalno! :) Kako već godinama čitam samo manuale za razne sistemske stvari, navikao sam gledati samo obrise a ne hvatati detalje. I to me je umalo koštao da se zagubim odmah kod druge kontrolne točke. Ali uspio sam stati, razmisliti, skockati informacije u ludoj glavi i polako... I izgurao sam to na kraju. Jaaako lijep osjećaj. U šumi sam sreo Darka koji se bio totalno izgubio (ovdje dobro dođe GPS koji ima pravi kompas, jer onaj koji radi samo kad se čovjek kreće je polubeskoristan za mtb-o, osim ako ste Vođa ili Pukovnik koji se orijentira po njuhu), a sa jednim starijim gosponom sam dijelio komad puta. :) Pored mene je dva puta prozujao Vođica u naletu inspiracije zvjerajući lijevo-desno.

Kad sam nakon 2 sata i kusur našao svih 7 točaka i došao na cilj... Eeee, koji dobar osjećaj. :) Moram priznati da je mtb-o odlična stvar! Jes da su putići bili papreno strmi po dijelovima, ali mora tako. :) Papren teren je uvijek dobar.

Kad smo se svi okupili nazad na Ponikvama, Bero i ja smo okrenuli prema Risnjaku, a Goran i Darko su odmah otišli dole po nekim Goranovim putićima. Mi smo na Risnjaku popili pivu, nešto bacili pod zub, pa onda na spust za Lukšiće. Pred koji tjedan smo tu išli i sve je bilo super. Danas smo, međutim, našli dobar dio puta skroz uništen šumskom mehanizacijom. Pa smo se malo sjetili rodbine krelcima koji su to napravili, ali pomoći nije bilo. Kroz blato do trnja, ili kroz trnje do zvijezda, nije više ni bitno... Stazica se nakon nekog vremena opet unormalila pa sam kući došao u pristojnih 18:30 kaljav ko prase. :)

Al je bio dobar taj mtb-o. :)

Sve skupa smo napravili 1300 mnv uspona u 53.5 km. Fotografije možete pogledati ovdje, a GPS tracklog je ovdje.