Navrat Nanos s Vođom

Od preliminarnih dogovora kad smo imali dvoznamenkast broj potencijalnih kandidata, na kraju prema Sloveniji krenuše samo Vođa, Pukovnik i 2 Direktora. K'o što Pukovnik reče: "Nije naš narod još spreman za Europu!" :)

U subotu je pokret iz Zagreba bio oko 7. Do 9 sati smo bili u Razdrtom. Po putu smo doživjeli vrijedna iskustva kako se to radi u EU: naletjeli smo na kladu na autocesti, doživjeli smo pretjecanje po zaustavnoj traci (veleslalom više)... Ali to je dio neke druge priče.

Po putu sam pogledavao na termometar koji je spominjao 12-13 stupnjeva, nebo se smrklo, malo nas je poškropila i kiša... Po Nanos sa sjeverne strane stižemo, parkiramo auto, vani puše vjetar, nije ni T od toplo... Gledam masivnu stijenu iznad sebe i oblake koji se u nju zabijaju.... I tu pada odluka: skidam kratke bicke i oblačim duge.. 

Nanos (1262 mnv)

I krećemo... Odmah na početku uspon na kojem ništa ne žurimo. Tijelo se mora zagrijati...  Pa nakon njega predivan ravnjikavi putić, trava, livadice i pokoji kamen... Prolazimo obitavalište medvjeda ali domaćini nisu kod kuće. I bolje. :)

Slijedi još malo taljiganja po putićima a onda jedan brutalno strmi uspon koji se dobrim dijelom gurao. A došli smo na južnu stranu pa sunce prži. I prži... I prži... A ja umirem u onim usranim termo dugim hlačama. I opipavam u mislima čakiju u ruksaku. I sve mi se privlačnijom čini ideja da uzmem i sve rasparam. Da skratim te hlače na bokserice, ma šta bokserice, do yaya ima da ih odrežem! Da ih nisam podvrnuo do iznad koljena, mislim da bih pukao na onom kamenu ko kokica. :) Onda slijedi ponovo vozni dio koji nije nimalo lako voziti ali kad alkoholna braća zagrizu guvernale, to mora da ide. Kamen se cepa! :)

Pa ispadamo na jednu visoravan i vozimo se po livadicama i nešto makadama. Zadnji uspon na sam Nanos vozimo po makadamu. Vođa i ja smo probali forsirati neku livadicu ali toliko snage se na njoj gubi da mi je već bilo pomalo dosta. I još smo došli do točke gdje više nema nikakvog putića. Pa se vraćamo na strmi makadamčić i peglamo ga do vrha. Prolazimo pored doma i idemo do odašiljača i gore na greben. A gore... Kao da smo došli na drugu planinu... Južna strana je bila sunčana, topla, a na grebenu sa sjeverne strane puše vjetar, oblaci idu oko nas.. Prizor toliko mističan da sam skoro zaboravio da nemam gojze i da nije pametno ići preblizu strmoj sjevernoj litici. :) Ispod nas šume, dole se vidi cesta, sela...

Kad smo se nadisali te ljepote vraćamo se dole do doma da ne nazebemo. Na klupici ispred doma smo pojeli nešto suhe hrane, pljoska je radila nemilice, a onda se oblačimo u topliju odjeću i spremamo se za spust.

Spust je bio, errrr... osebujan. Ko što bi rekli kolege Slovenci "zelo tehnički zahteven". E to je u ovom slučaju značilo brutalno strmi spust sa kamenjem veličine dječje glave. :) E po tom dijelu smo manje-više gurali. Vođa je još i najviše uspijevao voziti tako jedan brutalan teren, ali meni je to (još uvijek) 2much. :) Ipak, ništa mi to nije smetalo.. Na jednoj čistini je Goran bio siguran da je čuo medu kako dole lomi grane, ali nismo se sreli s njim. I bolje. :)

Odlična vožnjica sa solidnim usponom, predivnim putićima i par brutalnih dijelova. Nanos je predivna planina i uopće ne sumnjam da ćemo se tu opet vratiti jednog dana.

Službeni podaci:
Duljina: 40 km
Vrijeme: 4:20h
Prosječna brzina: 9.30 km/h (ovo je znakovit podatak :))
Najviša točka 1262 mnv
Ukupno uspona: 1600 mnv

Fotografije možete pogledati ovdje, a GPS tracklog je ovdje.

Snežnik (1796 mnv)

Nakon prvog dana otišli smo u apartman kod Ilirske Bistrice gdje smo ošinuli koju pivu, nešto pojeli i pogledali rutu za drugi dan. Znali smo u startu da nema nikakve šanse da se uzveremo na Veliki Snežnik jer je gore još gomila snijega. Ali ipak se nismo strgali na Nanosu da otkazujemo ovu dužu turu. Vođa je, za svaki slučaj, napikao par točaka s kojih bismo mogli kratiti turu ako se ispostavi iz bilo kojeg razloga da je nije moguće izvesti za dana.

Nakon doručka se pakiramo i autom vozimo do Jablanice, gdje je početak naše rute. Iako je danas plan da se penjemo na skoro 1600 mnv, nije mi palo na pamet da oblačim duge hlače. Jučer su mi se opako zamjerile. :)

Za zagrijavanje imamo par kilometara ceste pa onda kreće lagani uspon. Današnja tura nije mistična kao jučerašnja u smislu terena koji vozimo. Ovdje smo prisiljeni peglati razne makadamčiće koji nisu toliko nezanimljivi ali fali nam onaj osjećaj kad se probijamo kroz granje, lišće i kamenje... Ali put napreduje, uspon sa 411 mnv polako kreće. Ispeglali smo jedan ultradosadni široki makadam do nešto iznad 1000 mnv. Nešto prije doma na Svišćakima mi se buši guma pa tu gubimo neko vrijeme dok sam to sanirao. Dok sam ja prtljao oko gume pokušavajući naći trn, Pukovnik mi je samoinicijativno zakrpao zračnicu. Eto šta su to haerbe drugari. :)

Od doma na Svišćakima teren postaje zanimljiviji. Nanos snijega po putu, a strmo i duuuugo... I verglamo, grizemo guvernale, ali ne posustajemo.. A onda dolazimo do jednog opako dugog i strmog dijela, po dijelovima potpuno pokrivenog snijegom. A tamo gdje nije snijeg smiješi nam se veliko grubo kamenje..  E tu smo bome gurali. :)

Stižemo do 1567 mnv. Dalje se više nije moglo biciklom. Sjedamo na klupe, oblaci nailaze pa odlaze, pa opet nailaze... mi tražimo zavjetrinu a oko nas prolaze planinari u gojzama i gore-tex jaknama i sa cepinima.. I čudom se čude odakle su ova četiri kromanjonca u kratkim hlačama ispala. :) Ali je poseban osjećaj stati gore u bickama i spd cipelicama i gledati snijeg oko sebe. :)

Od te točke kreće spust koji nije bio nimalo mističan, ali smo ga svejedno izvezli. Nikad nisam volio te spusteve tipa onih u Gorskom Kotaru gdje se drkaš po nekom makadamu cijeli dan a spust se sastoji od blagog dosadnog spusta 100 mnv pa blagog dosadnog uspona 150 mnv pa...

Ali bio je jedan dio gdje se vozimo po livadicama. A teren jako sličan Velebitu. Sunce nam grije leđa, vjetrić nas hladi... Kao da nismo danas bili na preko 1500 mnv i yaya hladili u snijegu. :)

Tek dole pred kraj smo naišli na jedan zgodan putić, ali je na žalost bio krivi. A baš je bio simpatičan. Pravi putić nije bio tako lijep, ali je bolji od makadama. Vođica je zabrijao nešto na svom GPS-u i na kraju isčitao nekih 1200 mnv uspona pa smo ovu vožnju proglasili pravom ravničarskom. :) Nakon detaljne analize podataka, vidjelo se da je uspona bilo nešto više. ;)

Službeni podaci:
Duljina: 68.5 km
Vrijeme: 4:30h
Prosječna brzina: 15.22 km/h
Najviša točka 1567 mnv
Ukupno uspona: 1500 mnv

Fotografije možete pogledati ovdje, a GPS tracklog je ovdje.