Okupan znojem... i blatom...


U znoju ...
 ... i blatu

 

Po ljeti ga kupa sunce i blage kiše, a po zimi znoj unutra i blato vani. Al on se ne buni, ne smeta mu. :)
I samo  zadovoljno rže.

Osobno znam preko nekoliko ljudi koji cestovne bicikle ne voze ako vani nije lijepo, suho, sunčano, onako da si mogu stavit cvjetić u kosu i slamčicu i zube. Vlada neka čudna religija da će im se skupocjena igračka pokvariti, ubajatiti, prestati se okretati, izgubiti sjaj...

Ako je tako, ne želim ja te skupocjene karTonske torte, jer moj Focus aluminijskih leđa ide gdje god ga njegov gazda potjera i uvijek je raspoložen za još.
Sve što traži je pranje i podmazivanje poslije. :) Vjerujte, može to i vaš kicoš. Samo... Može li to vaše srce da podnese?! :)

Dvije male galerije: jedna znojna i jedna (post)blatna.

 I još jedna pjesma za ovaj topli zimski dan od pjesnika koje je bio jedan u nizu koji su svojim radovima obilježili moje djetinstvo.

 

Gledaš, je li, moga konja,
Gospodaru stari?
Ne znaš je li konj il' ptica
Lastavica?
Skidaj naočari —
Ne možeš se nagledati,
Već hajde pazari!
Ti još pitaš za Putalja
Da li valja!
Nemaj brige!
Da ne valja, ne bi bio
On kod Cige,
Ne možeš ga u carevoj
Naći štali —
Samo Ciga što ne ume
Da ga hvali.

Da ga pospe suvim zlatom
Ko ne štedi,
Još i onda jedan dukat
Više vredi.

Ako imaš, jede seno,
zob i slamu,
Ako nemaš, on ne ište,
Ne treba mu.
Nemoj da mu gledaš zube,
Moj golube,
Ni ja mu ih nisam gledo,
Nemoj ni ti —
Taj ne može ostariti.
— Što ga duže teraš, kume,
Sve je mlađi,
Pa de sad mu
Para nađi!

A što pitaš: hoće l' moći
Kakav jendek da preskoči,
Jendek, jendek — kakav jendek!
Taj se nije još rodio
Koj' on nije preskočio —
Preskoči ga tako lako
Kao da je pile neko,
I to uzduž, ne popreko.

Ja ga jašem bez sedla —
Sedlasta mu leđa.
— Za pasoš ga ne pitaj,
Jer — to njega vređa.

Idi, kume, idi, idi —
Još me pitaš: kako vidi?
To je da se pripoveda:
Vidi ostrag ko i spreda,
Vidi noću ko na danu,
A na danu ko u noći —
Takve su mu oči.

A što pitaš, moj prijane,
Ima l' mane —
pa zato ga i prodajem,
Moj prijane,
Jerbo nema mane —
Takvi konji nisu za nas,
za Cigane.

A brzina kakva mu je?
Malko j' brži od oluje.
Sad ćeš čuti,
Kazaću ti:
Jednom sam se iz Erduta
Vraćo s puta.
Mada nas je pljusak vijo,
On se nije umorio.
Munja sevne, a on rže —
Pljusak brzo, a on brže;
Pljusak pišman na mog hata,
Pa ga hvata,
A Putalj ga preko gleda,
Pa se ne da.
Pljusak leti da polije —
Tek što nije!
Kad stigosmo pod šatora,
U ciganski dvorac lep,
Na mom konju sve je suvo,
Pokiso mu samo
— Rep.

-- Miroslav Antić - Ciganin hvali svoga konja --