HRB skupština 2008

6.12.2008 je održana još jedna Skupština HRB-a. Unatrag dvije godine smo imali samo pijanku, dok se ove godine desilo nešto što dugo nije - imali smo program. Par zgodnih filmića, jedna repotraža iz Bolivije sa ceste smrti... Čini se sitno, ali ovo su sitnice koje čine razliku.

Da se ljudi malo odvoje iz svojih kuteva i od svojih boca pive. Pa da se istima poslije vrate još orniji i veseliji. Poanta je da se osjećaju ugodno, da se bolje upoznaju, možda dogovore neke buduće vožnje... Istina je da se 90% ljudi ovdje zna već puno godina.  Isto tako je istina da se HRB tokom godina promijenio. Nabolje, ili nagore, jako je teško reći.

Oni koji ne vole promjene će reći da je nagore, ali ja nisam baš tako siguran. U subotu navečer sam imao upravo suprotan dojam. Toliko smo se razišli svatko na svoju stranu da se gotovo nikad ne okupimo osim  jednom godišnje na SKupštini. Da li je to nužno loše? Zašto bi se morali tako okupljati svaki tjedan?

HRB je imao sreću da je nastao nekako spontano, dok su newsi bili puno mlađi nego danas i možda malo manje iskvareni. Već dugo vrmena nemam visoko mišljenje o forumima, newsima, a ni hrb news grupa nije izuzetak. Za mene ni pokušaj da se neko uže društvo okupi na nekoj mailing listi nije imalo smisla. Sve se na kraju udalji od onog zbog čega je HRB nastao: zajedničke vožnje i druženja.

Kad gledam sadržaj naše news grupe rekao bih da se HRB definitivno promijenio nagore. Ali gledajući ovogodišnju SKupštinu, rekao bih upravo suprotno.

Kad prestanete očekivati nešto, onda se obično ugodno iznenadite sa puno lijepih stvari koje HRB još uvijek ima. Tako je bilo i ove godine na Skupštini. Jedna večer gdje se moglo opustiti, popiti, pojesti i popričati sa svima bez opasnosti da se nečije riječi krivo protumače, bez kvotanja, flejmanja oko budalastih stvari i otkrivanja tople vode.
(Naravno da se drugi dan na newsima opet povedu neke glupe rasprave, ali to je sad za psihoanalizu)

Balki je demonstrirao i društvenu igru zabijanja čavla u panj oštrom stranom čekića. Ideja je zabiti čavao u što manje udaraca. Stvar je dodatno teža jer ruka nije mirna pri gađanju nakon preko nekoliko piva. Odlično pogođena "nagradna" igra gdje je Balki brojao udarce, ali nekako se ne sjećam da je proglasio pobjednika. Spominjalo se da je prvi zabio čavao u 7 udaraca, dok nekima ni 107 nije bilo dovoljno. :)

Vlado je, unatoč otegotnim pivskim okolnostima, zabijao ko da je trijezan:

Sve u svemu, uspješna HRB skupština uz izostanak nekolicine starih članova. Možda dogodine... Možda dogodine podijelimo i neke nagrade. Ako ništa drugo, barem flastere za žuljeve na rukama od grubog čekića. ;)

Nešto fotki možete pogledati ovdje.