Dolomiti 2009: priprema uma i tijela

Dolomite sam prvi put vidio na fotkama 2006. godine kad je HRB cestovna sekcija išla na tjedan dana voziti prijevoje. I odmah je pritisak otišo u k***c! :) U to vrijeme sam ja tek kupio cestovni bicikl i tada sam još bio čovjek: vozio MTB, pio pivu i rakiju... A ne konjina sa fiksacijom na zob ko danas. ;) Uglavnom, već tada sam znao da želim i ja jednog dana otići u te Dolomite da se vozim po tim fantastičnim cestama i gledam vrhove planina oko sebe.

Ove godine mi se ukazala prilika. HRBovci su se ponovo spremali u Dolomite i poziv koji mi je stigao sam objeručke prihvatio. Malo je bilo čupavo sa danima godišnjeg s obzirom da me najesen čeka dulje putovanje (nešto novo, nešto divlje :)), ali je Garonja zbrojio ono što meni slabo ide i našao se vremenski okvir da se Dolomiti uklope u sve drugo.

Teta Sunčana je ponovo organizirala apartmane i pobrinula se za svu potrebnu logistiku na čemu joj skidam kapu!

Komšija Pero je ponudio prijevoz, drug Trcol je također odlučio ići s nama, tako da smo nas trojica iz Zagreba krenuli u Perinom karavanu u kojem smo se mogli prosuti ko đubar po livadi jer su nam bicikli bili na krovu. Da, na krovu! :P Inače, svetogrđe za svakog šminkera, ali mi smo oduvijek bili samo konji i šminka nam ionako nije stajala, pa...

Naše dejstvovanje u Dolomitima je planirano od subote do subote, s tim da su te subote ionako odlazile na putovanje, tako nismo ni očekivali da ćemo se te dane voziti. Po GPS-u nam je trebalo 5h30min to Alleghe-a, gdje nam je bio tabor. 

Bili smo organizirani po apartmanima - nas 15 u tri apartmana. Kad smo napokon stigli u Alleghe, Sunčana i Vlado su već bili tamo i, kao pravi domaćini, nas uputili u naše odaje. Nama trojici su dali jedan apartman za četvoro s tim da je četvrti trebao biti Smokva, ali je došlo do nekakvih rošada (zabavno mi je gledati odrasle ljude kako se boje spavati sa prijateljima u istoj sobi :)), pa je Smokva ispao kolateralna žrtva i sletio je u donji apartman, a nama je došao Daniel Orel. Dečko skroz na mjestu, vozi, ćuti, jede zob... Kud ćeš bolje? :)

Konkretnih planova za rute nije bilo, sve je bilo po dogovoru. Dogovori su bili kilavi za moj ukus, ali nekako se išlo. Naš apartman se, naravno, zvao "složna braća" jerbo smo na sve vožnje išli skupa, držali smo vrlo sličan tempo, nije bilo gotovo uopće čekanja na prijevojima i nitko nije cvilio ni izmišljao toplu vodu. Ipak, malo mi je žao što se nismo više svi skupa vozili. Jasno mi je da je društvo bilo šaroliko, kondicije i snaga variraju, ali ipak... Vozili smo se skupa prvi dan, većina nas je išla skupa na Fedaiu, ali to je sve. Svi dogovori od večer prije su padali u vodu ujutro kad se trebalo kretati i to je nekima od nas mnogo išlo na nježnik (ja sam se još dobro i držao). Ovo je posebno eskalirao zadnji dan kad se plan mijenjao 30 min prije samog starta. Ali dobro. Sto ljudi, sto ćudi, sto žena, dvjesto sisa..

Vratimo se mi prijevojima. Dolomiti su stvarno predivne planine. Alleghe je na 1000 mnv, prijevoji na koje smo mi išli su do 2200 mnv. Ceste su jako dobre, strmine su respektabilne, pogledi na stijene i ledenjake okolo su nevjerojatni! Meni su Dolomiti ove godine posebno zanimljivi jer bih rado iduće godine otišao na Dolomiti maraton (ako budem te sreće da me izvuku), pa sam iskoristio priliku da prođem rutu tog maratona. I u prva dva dana smo prošli skoro cijelu rutu, sve osim zadnjeg spusta i malog komada pred kraj, a to smo napravili zadnji dan u suprotnom smjeru, tako da sada znam šta me čeka tamo iduće godine, ako bude sreće.

Kako se inače loše spuštam, iskoristio sam ovu priliku i da poradim na spuštanju. Obično bih pustio ispred sebe nekog za koga znam da se dobro spušta i da nema samoubilačke sklonosti pred zavojima (komšija Pero je obično bio moj učitelj, a da to nije ni znao :)), i onda bih sa dužnim rastojanjem za njim lovio zavoje. I nakon toliko zavoja i serpentina, zadnji dan sam, kad bih zatvorio oči, vidio bih zavoje i serpentine kako prolaze pored mene. Ali definitivno sam puno naučio. Lako je učiti kad imaš od koga. ;)

Vozili smo 3 dana zaredom, onda dan pauze, pa onda još dva dana vožnji. Dan odmora nam je dobro došao. Mogli smo se kilaviti i taj dan na biciklu, ali to bi na kraju završilo kao kilavljenje, a ne kvalitetne vožnje. Od prijevoja koji su me se najviše dojmili je, naravno - Fedaia. Ja jesam pro-pain i sve to, ali Fedaia je fakat strmo brdo! Kad ga "poravna" na 15% na rampi i ne pušta, to ostavi dojam. :) Posudio sam od Barakokule kasetu 12-27 za Dolomite (fala komšija, spasila mi je koljena :)), ali i sa njom sam imao dojam da se penjem na okomit zid. Da stvar bude gora, tu nas je baš marisalo sunce, temperatura na asfaltu je išla i do 36 stupnjeva, a na strmim dijelovima sam išao toliko sporo, da je hlađenje vjetrom samo iluzija. :) Na prijevoju smo bili nagrađeni prekrasnim pogledima na glečerska jezera. Fedaia - definitivno moje omiljeno brdo. ;) 

Od ostalih prijevoja, Passo Sela ima jedan srcecepajući pogled na desnom zavoju pred vrhom - jedan ledenjak se izdigao iznad travnatih livada i  skoro mi istjerao suzu na oko.

Dan odmora smo iskoristili da odemo do Valparole i žičarom gore na stijenu na nekih 2700 mnv. Stijena se nalazi direktno iznad kraja zadnjeg velikog uspona Dolomiti maratona. Već se vidim kako klipšem dole za godinu dana. :) Odozgo pucaju prekrasni pogledi na Dolomite. Stvarno za dušu odmoriti. Samo stijene i neke crne ptičurine koje se šepure oko nas.

Zadnju subotu sam još iskoristio da u zoru otrčim jedno sat vremena. Bilo je za promjenu lijepo osjetiti čvrsto tlo pod nogama, a ne samo okretati pedale. Tim trčanjem sam se oprostio od Dolomita.. Do iduće godine, nadam se. Samo onda nećemo puno da gledamo prirodne ljepote nego ćemo da se marišemo. :)

Što se fotografija, profila i ruta tiče (a to vas najviše zanima), fotografije po danima imate ovdje, a profili i Google Earth karte su u nastavku.

Što se nekih podataka tiče, sve skupa smo napravili 10050m uspona u 5 vožnji i 415 km. U Dolomitima je stvarno lako nabrati visinsku razliku kad ravnog nema dulje od 4-5 km u komadu, i to samo u nekim dolinama kao što je ova oko Alleghea.

Kml tracklog možete skinuti ovdje. Profili slijede - indžoj! :)

 

1. Dolomiti 1: Pordoi, Sella, Gardena, Campolongo

-> 100km, 4h20min, 2385m uspona

 

dolomiti 1

 

 

 


 

 

 

2. Dolomiti  2: Giau, Falzarego, Valparola

-> 75km, 3h32min, 2110m uspona

dolomiti 2

 
 

 


3. Dolomiti  3: Fedaia, San Pelegrino

-> 89km, 3h50min, 2020m uspona

dolomiti 3

 
 

 



bombončić: Zadnja rampa od 15% ;)

 


4. Dolomiti  4: Duran, Staulazna

-> 72km, 3h05min, 1835m uspona

 

dolomiti 4

 

 


5. Dolomiti  5: Campolongo, Valparola, Falzarego

-> 78km, 3h06min, 1700m uspona

dolomiti 5