HRB skupština 2010

hrb_skupstina_2010

Jedanaest godina od nastajanja HRB se dosta promijenio. Neki su ostarili, neki su se odali treniranju po klubovima, nekima se više ne da, neki novi su došli, nekima se da više od onih nekad prije... Pušu neki novi vjetrovi, ali i dalje smo u stanju pokazati da se barem jednom godišnje možemo složno okupiti, zapiti, nasmijati i najmanje o svemu to jedno veče pričati - o biciklima.

Drug Malović je i ove godine podmetnuo svoja pleća oko organizacije i na tome mu svesrdno zahvaljujemo.

 

Kao i svake godine, i ove godine smo imali predstavnike koji su stvarno na skupštinu došli biciklom (i vratili se na isti način), iako je jedna skupina zastala u šumi brati jagode i stigla na odredište tek u 2 ujutro fulavši tako ceo fudbal, ali ovo samo pokazuje kako HRBovca ništa ne smije iznenaditi. On je uvijek spreman, pa makar i sa vremenskim raskorakom od 8 sati. :)

Ove godine smo u duhu druženja bez puno pričanja o biciklima kao takvima imali neobičnu nagradnu igru - natjecanje u bacanju girji za velike i male.

S obzirom da većina HRBovaca girju nije nikad ni držala u ruci, napravili smo seljački jednostavan test: svaki kandidat je imao dvije minute da što je moguće puta više digne jednu girju iznad glave. Pri tome nije bilo mogućnosti promjene ruke u toku rada (ako ste odabrali vjernu vam desanku, desanka je jedina smjela da pati :)), ali je bilo moguće drugom rukom krijepiti se pivom ili nekim drugim dopingom bez straha da vas diskvalificira nadležno tijelo.

Kandidatima smo prije natjecanja, a i u pauzi između natjecatelja najbolje što smo mogli (pijani kakvi smo i bili) pokušali objasniti koji je optimalni pokret i kako će najbezbolnije oderati konkurenciju. Nitko nas nije uspio shvatiti. Ili smo mi bili prepijani da objašnjavamo ili publika prepijana da shvati, ali danas je znanje teško prodiralo. Također naglašavam da se nikog nije tjeralo na natjecanje niti mu se zavrtala ruka na leđa kako bi pristao na taj čin. Oni koji su vidjeli drugačije su očigledno bili obnevidjeli od alkohola.

Kako bismo maksimalno pojednostavili igru, i HRBovci i HRBovke su radili po dvije minute, ali su HRBovci radili sa girjom od 16 kg (žuta), dok su HRBovke bacale girju od 12 kg (plava). Glavnu nagradu je osvojio onaj natjecatelj čiji je apsolutni broj pravilnih dizanja bio najveći.

Uspjeli smo okupiti 11 hrabrih kandidata (tu je bio i gosn Malović, ali on je kao organizator van konkurencije). Neki HRBovci su odlučili raditi sa ženskih 12 kg sa čim su automatski ispali iz utrke za nagrade, ali su pokazali pred pijanim drugarima kako se bacaju kugle. Respect!

Rezultati slijede:

Natjecatelj Broj ponavljanja Girja Klasa Napomena

Jelena

54 12 kg Ž
Malowski 53 12 kg Ž van konkurencije
Prika 47 16 kg M
Čičar 40 12 kg Ž van konkurencije
Todorić 36 16 kg M
Bero 25 16 kg M
Tea 25 12 kg Ž
Bruno 23 16 kg M
Shpiro 19 16 kg M
Bibi 15 12 kg Ž
Bojan 13 16 kg M
Tina 10 12 kg Ž

 

Glavnu nagradu (predivne navlake za kotače powered by Martin Čotar) je odnijela Jelena sa 54 izbačaja u pijanom stanju. Respect!

Utješnu nagradu (vruću noć sa Gverom) je na žalost dobio Prika sa muških 47 izbačaja sa boli na licu. Gvero također nije bio presretan zbog razvoja događaja, ali utješna nagrada je utješna nagrada. Nadam se da je dobro potrošena. :)

Svima koji su večeras pokazali volju i znanje na bacanju girja posebne čestitke. Slijedeće godine ćete imati poseban bonus na nagradnoj igri, ma koja to bila.

Svima koji su svojim dolaskom uveličali ovo tradicionalno okupljanje, iskreno zahvaljujem. Ako nekog žuljaju ramena od natjecanja, sjetite se da ima nešto u staroj narodnoj "mali ali tehničar". ;)

Jedan presjek fotografija načinjen na posuđenom 50mm manualnom objektivu možte vidjeti ovdje. Ako smo vas previše slikali u glavu, nemojte zamjerit - osim glave vam malo šta stane u kadar ovog objektiva. A za one koji vole da se podsjete kako je to nekad bilo, evo i fotografija sa prošlih HRB skupština (od 2005 nadalje).

Ako bude sreće, vidimo se ponovo slijedeće godine na još jednoj HRB skupštini - jedinom biciklističkom druženju na kojem se najmanje priča o biciklima.