Ljetna iMspekcija na (k)Učki

vojak_2012

Prvo mjerenje Učke sam radio početkom ljeta 2008 godine, kad smo Smokva, Barakokula i ja krenuli iz Ičića, s tim da su obojica zaglavili u birtiji na Poklonu, a ja mjerio istarsku stranu sam. Prošlo je preko četiri godine od tada. Pred koji mjesec smo Sandra i ja odvezli Učku, ali samo do Poklona. Ove nedjelje se ukazala prilika da se napravi ponovno mjerenje, ovaj puta i sa GPS-om koji će dati pristojan KML.

Pokret je bio u 6 sati ujutro iz Šapjana. I dok su malobrojni Talijani krmeljali za volanom na putu u Hrvatsku, ja sam se kotrljao prema Matuljima uz jutro taman dovoljno prohladno da sam znao da neću baš krepati od vrućine na pola puta. Za danas su najavili jako vruć dan.

Ovaj puta je plan bio popeti se na Poklon iz Matulja, pa spustiti se na istarsku stranu dok još sunce ne počne paliti. Tako sam već u 8h ujutro bio na istarskoj strani kod naplatnih kućica i počinjao onaj uspon o kojem pričaju mnogi koji ga nikad nisu vozili da je mnogo strm. :)

Do Poklona je nagib umjeren, osim zadnjih kilometar ipol kad malo zastrmi, ali sve u svemu, ugdno kotrljanje. Kako je bilo još dovoljno rano, nisam po putu sreo gotovo nikoga. CIjelo brdo samo za mene. :)

A što se uspona sa istarske strane tiče...

Ponoviću ono što sam rekao prije četiri godine: da, strm je. Ali nikako ne toliko koliko se o njemu priča. I traje nepunih 5 km. Dok sam se dole spuštao, gledao sam kako sam iza svakog zavoja učas bio na preko 60km/h. Da, strmo je. :)

All oboružan magarećom upornošću i sa Icinom poslovicom na pameti ("ne može brdo biti toliko strmo, koliko ja mogu biti spor"), krenuo sam lagano (drugačije nisam ni mogao:)).

Na kilomear ipol od križanja za Vojak se nalazi i izvor (označen je u google earth KML fileu), pa se tu mogu napuniti prazni bidoni i osvježiti umorne glave, ako baš sunce zašilji. Ja sam gore stigao dovoljno rano da izbjegnem umiranje po jednom od toplijih dana u ovom mjesecu. Taj uspon sam dobro zapamtio još od prije četiti godine i nije se od onda promijenio. Onih nekoliko perverzno savijenih serpentina jedna na drugoj omogućuju da se stvarno osjećate jedno sa cestom koliko vam jezik nisko visi. :)

Od odvojka za Vojak do samog vrha Učke je skoro 6 km. Nekako sam smetnuo s uma da toga toliko ima.

Da se ne bih morao ponovo nakon koju godinu podsjećati koliko su dva i dva, evo tablice sa dužinama, usponima i nagibima. Možda bude od koristi i nekom neukom isprepadanom biciklistu kojemu su prodali priču da sa istarske strane Učke rastu zidovi od asfalta. :)

ucka_brojke

"Ko rano rani, ustaje neispavan", kaže stara narodna. Imao sam priliku o tome kontemplirati dok sam se kotrljao po, sad već jakom, suncu nazad u Šapjane. Ali šta je malo žrtvovanog sna za svjež jutarnji uspon na Učku i uživanje s obje strane.  Da po ovom suncu penjem istarsku stranu, mislim da bih prokuhao nakon 2km. Nekad je dobro biti neispavan. :)

87km i 1925m uspona između dva doručka. Life is good. :)

 

ucka_2012_ps

 

GPS tracklog i kontrolne točke (google earth KMZ) je ovdje.

Nešto fotografija možete pogledati ovdje.