Vršič, Mangart 2013

vrsic mangart small

 

Vršič i Mangart su jedna od onih brda koje nikad nisam odvezao a bilo bi lijepo. Pred koji tjedan sam sreo Trcola na Zelenoj pa mi je stavio bubu u uho za 29.6. Išlo bi se Vršić i Mangart uz start i cilj u Kranjskoj Gori.

Bilo je nekih ideja za povratak istim putem koji bi onda značio penjanje na Vršič još jednom s druge strane, ali od toga smo odustali. Ja sam odmah u startu naglasio da nisam trenutno utreniran i raspoložen za nabijanje po brdima i da ću otkotrljati to ali bez divljanja.

Tako sam i išao. Okupili smo se Trcol, Ožbolt, Sever i ja. I momke sam pustio odmah na prvom usponu da odmaknu, a ja sam guslao svoj tempo i uživao u trenutku.

Već dva kilometra od starta smo se počeli penjati na Vršić.  Slijedilo je 9,5km uz prosječni nagib od 7.8%. Sve skupa 790m uspona. BIlo je tu par strmih rampi i dosta serpentina koje su umjesto asfalta imale kamene kocke pa je bilo još teže za penjati, ali radije se po kockama penjem nego spuštam.

Nakon prijevoja na 1611m slijedi spust i 27km rolanja nizbrdo do najniže točke. Onda slijedi blagih 11,8km i 300m uspona uz prosječni nagim od 1,5%. Tako sko išli do Loga pod Mangartom.

Poslije cesta zastrmi, pa smo do križanja za cestu za Mangart imali 6,3km i 480m uspona uz prosječni nagib od 7,6%.

Sam komad ceste koji vodi na 2050m visine na Mangartu je 11,6km dug uz 940m uspona i prosječni nagib od 7,9%. Ovdje ima par stvarno strmih rampi kad mi ni Icina parola "ne može brdo biti toliko strmo koliko ja mogu biti spor" nije puno pomagala. Na ovom dijelu je i pet tunela koji su prigodno neosvijetljeni. Najgori je drugi odozdo koji je toliko mračan da sam nekoliko puta pomislio da se ovdje mogu spotaknuti preko leša planinskog medvjeda prije nego što ću ga vidjeti ispred sebe.

Na 2050m visine završava cesta sa jednim velikim rotorom koji je s jedne strane u snijegu pa ono malo motorista dva auta idu nazad istim smjerom kako su i došli. Čini se da je ove godine zima malo duže potrajala pa se i snijeg uz cestu (a negdje i na njoj) dosta i zadržao.

Dodatno, do pred neki dan je na cesti malo niže bio odronom razvaljen dio pa se ni voziti nije moglo bez da se malo prenese preko njega. Danas je sve bilo kako treba i cesta je vozna od početka do kraja. Gore uživamo u pogledu na 14 stupnjeva. Djelimično je oblačno pa se ne zadržavamo previše. Ne treba nam planinski pljusak na ovoj visini.

Na spustu s Mangarta treba biti posebno oprezan jer je cesta dobrim dijelom široka samo za jedno vozilo, ima dosta nepreglednih zavoja, a zbog strmine ćete taj čas biti na 70km/h ako ne pazite. Ne želite si priuštiti onaj djelić sekunde kad vam se iza zavoja smiješi hauba novog auta i imate jedan udah da birate između nje i provalije preko ruba ceste.

Na križanju ovaj puta idemo desno kako bismo napravili kružnu turu i izbjegli ponovno penjanje na Vršić. U nekom trenutku ulazimo u Italiju i vozimo komad puta, pa ponovo ulazimo u Sloveniju desetak kilometara prije Kranjske Gore.

Što se prometa tiče, na Vršiču je bilo relativno puno motorista i nešto manje automobila, a na Mangartu samo desetak motorista. Zanimljivo je da u tjedan dana vozanja po Dolomitima nisam čuo skripu guma ni zvuk sirene, a ovdje sam ih bome čuo nekoliko puta u par sati. A dosta je Talijana bilo na cestama.

Vršić i Mangart su dva stvarno lijepa prijevoja i vrijedi ih odvesti u miru. Vrijedilo bi ostati par dana u Kranjskoj Gori pa opaliti nekoliko dana vozanja po okolnim planinama. Našlo bi se tu još puno toga za odvesti prije nego se umorni i istrkani uputite kući.

Za neku romantiku danas nije bilo previše vremena. Prognoza za Mangart je bila 5-7 stupnjeva ali je Manitu bio milostiv i imali smo 14 stupnjeva na 2050mnv iako je prilikom uspona temperatura sa 22 dosta brzo pala na 12. Već sam mislio da ću poslije jaja odleđivati na bloku motora kad se vratimo do auta, ali netko nas voli. :)

U Kranjskoj Gori je Polar rekao 111km i 2800m uspona za 5h40min.

GPS KML file je ovdje, a nešto fotografija možete pogledati ovdje.

 

mangart zajednicka