Focus, the black: 20.6.2006 - 1.7.2013

"The bike is nothing more than circles turning circles.
It's the human motor that makes it elegant.
But no matter how far the bike has come,
no matter how much it can already do,
the pushing doesn't stop."

- Life Cycles, 2010

 

mario veliki

Dolomiti maraton 2011

 

 

Bicikl koji je dao puno više nego što je tražio, nosio do zadnjeg trenutka, kroz treninge, utrke, živote, dobro i zlo, bježanja, dolaženja, manije i proganjanja. Bicikl koji bi, da može govoriti, mogao ispričati strašne stvari, prelijepe stvari, voditi primjerom, do ponora i nazad...

Nisam od onih koji preivše maze bicikle. Nisam ni od onih koji ih razbijaju, ali bicikl ima svoju namjenu i ja sam slijedio ono za što je napravljen - da se vrti. Po suncu ili kiši, kad je vani +40 ili -10, kad je cesta čista i suha ili kad je slana i cmoljava. Ovaj Focus je pretrpio i preživio puno više nego što će mnogi njegovi puno skuplji rivali ikad proći.

Cestovni bicikl sam kupio 2006 godine iz jednog razloga: htio sam voziti Samsona. I rekao sam si da ću tokom tjedna trenirati na cestovnom, a vikende voziti na MTB-u. Tako je krenulo.  Završilo je, naravno, totalnim raspadom sistema, na svim razinama. :)

I trebalo je puno vremena da se stvari dovedu u red nakon izleta u ekstremno. U jako esktremno. I puno asfalta je trebalo ispod tih kotača proteći da se istitravanje završi i dođe u neku normalu. A Focus je sva moja sranja stoički trpio, i više nego što je trebao. Ne znam, ja bih sam sebe bacio u neki jendek da sam na njegovom mjestu. :)

Sedam godina, 33700km, preko 230000m uspona...

Kako je do pucanja došlo? Kada je do pucvanja došlo? Ne znam ni sam, ali aluminij ima nezgodnu osobinu da pamti mikrotraume i onda svoje negodovanje odjednom pokaže na dosta nagao i neugodan način. Za mene je bicikl bio ispravan sve do nakon Mangarta, kad sam ga išao oprati (ajde da ga i ja ponekad operem :)) i primijetio da je dobio veliku pukotinu na rami na down tubeu i to na mjestu koje nije ni blizu vara, ali je mjesto gdje je najveća vlačna sila. Nakon konzultiranja sa dva strojara, zaključili smo da nema smisla ići to variti. Pošten postupak bi bio vrlo skup i uključivao bi odžarivanje rame, pjeskarenje i ponovno lakiranje a sve sa vrlo upitnim rezultatom. Pitanje je koliko dugo i pouzdano bi tako tretirana rama mogla još voziti.

Focus je svoju zadnju vožnju imao na Vršiču i Mangartu 29.6. Pozdravio se sa visokim brdima, strmim cestama i planinskim zrakom. Kao da je znao, nije me iznevjerio sve do kraja. Izdržao je bez da se raspolovi, a sudeći po pukotini, i to se moglo vrlo lako desiti. Da se ta rama razdvojila tamo na onim strmim rampama ili na nekoj od serpentina, možda ja sad ne bih ovo pisao, a vi ne biste imali priliku pročitati. Ovako mogu mirne duše reći da je vozio do zadnjeg trenutka.

Zaslužio je da, nakon svega, mirno spava na zidu. Ovaj Focus je zaradio svoju mirovinu i to nekoliko puta, ali sam ja odlučio da ga tjeram do 50000km ili dok rama ne otkaže. Na žalost, desilo se ovo drugo.

Ovdje mu mogu samo skinuti kapu i zahvaliti na svim trenucima užitka i sreće, na agoniji koja je završavala u euforiji, na tome što me je trpio sedam dugih godina.

Hvala svima koji su me trpili u procesu. Hvala HRBovcima koji su se nesebično ponudili pomoći posudbom bicikla u prijelaznom razdoblju.

Focus, the black - je u mirovini. Na zidu uživa u zasluženom odmoru. Sad je red na nekim novim mlađim konjima da nose ovo bradato kljuse u nepoznato sutra.

Godspped!


story of bicycle : cesta, šuma ili nešto treće...
duh koji lebdi iznad bicikla i vozača je isti...

 

 samsonman
Samsonman 2007

 

focus zadnja voznja

Focusova zadnja vožnja (Mangart, 2050mnv)

 

kreker

... and while it may take years,
perhaps even decades...
the death of the bike begins with its start.