(k)Učkini monolozi

Učka ima ceste sa riječke i istarske strane, od čega sa riječke postoje dvije varijante: iz Matulja (nešto pitomija) i iz Ičića (nešto strmija).

O istarskoj strani se raspredaju legende, po mom mišljenju, potpuno neopravdane. Siguran sam da većinu tih priča šire oni koji su tu cestu odvezli autom, a to nikako nije isto. Naime, biciklom je lakše. :)

Bilo kako bilo, ovaj vikend smo imali priliku voziti Učku dok nam dupe ne otpadne.

Kako se očekivao vruć dan, auto smo strateški parkirali u Veprincu i krenuli u 7 sati sa spustom u Ičiće i prvim usponom.

Plan (i realizacija) je bio slijedeći:

• Ičići - Vojak
• Istra (naplatne kod tunela Učka) - Vojak
• Matulji - Vojak

Sandra je vozila prva dva uspona (usudio bih se reći mnogo fino), a onda je ostala na Poklonu u birtiji dok sam ja ćerao treći put iz Matulja po rerni od ceste (u jednom trenutku mi je sat pokazivao 42.2 stupnja na suncu). Podnošljivo je bilo jer sam dozirao puls sa količinom popijene tekućine po jedinici vremena.

Na Poklonu se ponovo srećemo i zajedno vozimo treći put na Vojak.

Bio je ovo jedan vruć i plodan dan gdje uđosmo (k)Učki na sve ulaze. Predigra minimalna, zadovoljstvo maksimalno. Omjer - mnogo fin. :)

Konačni ceh je bio 108km i 3250m uspona, a kako to po usponima i nekim zanimljivim dionicama izgleda, slijedi u donjim tablicama:

I tako se začas nakupi cijelo čudo uspona i vrlo lijepo iskoristi jedan vrlo topao dan bez da se spržite u nizinama.

Pa ako se jednom odlučite hodočastiti na Učku i odvesti sva tri uspona, otprilike ćete znati što vas čeka.

Za one koji žele znati više, tu je i KML file da možete reljefno gledati svu ljepotu Učke u komforu vaše fotelje.

Vidimo se negdje na brdu.