Ruža vjetrova - jebivjetar

Jebivjetar je u jednoj rečenici definirao davno moj profesor likovne umjetnosti. Ustvari, nije ga morao ni definirati - čim ga je opisao, svima je bilo jasno o čemu se radi.

 Za one koji su došli sa drugog planeta, jebivjetar je vrsta vjetra koji nema smjer nego trpa u sve otvore i iz svih smjerova. Neumoran kao blok reklama, vječan kao inflacija. Dane vladavine jebivjetra je najbolje provesti negdje u zatvorenom. Protiv puno toga se možete boriti, ali s jebivjetrom se možete samo - jebati.

 Svaki biciklist je s vremenom naučio trpiti vjetar, kišu, susnježicu, bijesnu ženu, najezdu Huna... Ali jebivjetar je nešto što može da izbaci iz takta i one sa najdebljim živcima.

A kad vas čeka pet sati na biciklu, a taj nezvani stari drug vam se ukaže već nakon prvog zavoja, sigurni ste da dan neće biti dosadan.

Na normalni vjetar se relativno lako priviknuti. Stisnete zube u smjeru gdje vas bije u prsa, letite kao Aladin na tepihu dok vas šiba u guzicu. Prosto ko pasulj.

 Ali ne i sa jebivjetrom. On će vas tresti na sve strane i smjer mijenjati češće nego starleta potencijalne sponzore. Na spustevima ćete često morati kočiti da vas ne istrese iz sedla direktno u jendek. S njim je čak i termin "vjetar u leđa" drkanje na suho, jer je u stanju promijeniti smjer za 180 stupnjeva u nekoiliko sekundi i dovesti vas iz letećeg moda i režim puža na samrti.

 Jebivjetar je nešto najgore što vas može spopasti na biciklu. Protiv njega je i peleton nemoćan. Nema ko ga ne bi nabio na čačkalicu, samo da ga uhvati.

Period kad se ovaj mali gad najčešće javlja je kraj zime i rano proljeće. To je ovo doba godine.

I dok vam slijedeći put bude mrsio mošnje i čupao volan iz ruku, sjetite se samo da pametniji popušta i da to niste vi. Dokaz leži na, otiscima zuba prekrivenom volanu vašeg bicikla.

Vrijeme je za par novih recki. ;)