1. Kako je sve počelo

Priča o samogradnji zvučnika započela je nekako ovako:

Prvo sam osposobio svoj stari gramofon koji je svirao kako je svirao. Kako je već star i onemoćao, počeo sam razmišljati o nabavci novog. E, ali novi gramofoni mahom dolaze bez phono pretpojačala, tako da sam za njega trebao taj dodatak. Pretpojačalo podrazumijeva da ga se spoji na neko pojačalo, a pojačalo se bira prema zvučnicima.

A ja nisam imao nikakve suvisle zvučnike  zbog kojih bi vrijedilo kupiti posebno pojačalo. Tako je krenula ova priča: od gramofona, preko pretpojačala i pojačala. Od kraja prema početku.

U potrazi za informacijama, nakon višednevnog silovanja Googla, slučajno sam poslao mail prijatelju Lazi i - vidi čuda: Lazo se sprema na samogradnju zvučnika. Onda smo odlučili udružiti snage jer dvije lude glave znaju bolje od jedne, a četiri lijeve ruke mogu potrgati više od dvije, pa... :)

2. Odabir projekta

Lazo je u startu dobro primijetio: ni on, ni ja ne znamo projektirati skretnice, računati volumen kutije, tunirati... Niti imamo potrebne instrumente za to. Zato smo se odlučili na gotov projekt. Ima jedan gpospon iz Jamerike, Paul Carmody, koji je isprojektirao preko nekoliko zvučnika, što stereo, što home-theater varijanti. Mi smo se odlučili za njegov projekt: Amiga. Paul se pokazao kao odličan tip i na sva naša dodatna pitanja nam je dao odgovor.

Zašto Amiga? Radi se o više puta izrađivanom projektu koji je dovoljno dobar, cjenovno pristupačan i dovoljno kvalitetan da se vrijedi u njega upustiti. Analize gdje moram svakog punog mjeseca bacati grah da bih odredio položaj bas refleks tube u odnosu na sjenku koju pijani miš radi u noći punog mjeseca prema ekvatoru ni meni ni Lazi u životu ne trebaju. Život je prekratak za to. :)

Amiga je stereo sustav samostojećih zvučnika koji se sastoji od po jednog visokotonca i po jednog woofera. Visina od oko 80 cm je idealna za odložiti pivu na kutiju dok se sluša muzika. Još jedan razlog više zašto baš Amige. :)

Da ne ulazim preduboko u ono što je Paul već pojasnio, pogledajte ovdje njegov projekt Amiga. Tu ćete naći sve potrebne informacije o cijelom sustavu, zašto je skretnica dizajnirana kako je dizajnirana, osjetljivosti ovih zvučnika i puno drugih stvari. Od svega toga, ja ću prenijeti samo grafove odziva i impedancije cijelog sustava (kliknite za veću sliku).

3. Driveri i skretnica

3.1. Tweeter

Vifa DX25TG09-04-01.

Prokleto teško ga je bilo naći u našim krajevima. Zajedno sa kondenzatorima i otpornicima je stigao iz Holandije u Njemačku, a onda sam ga ja dovezao u Hrvatsku. Kasnije smo saznali da se dotični tweeter ugrađuje u zvučnike koji u trgovini koštaju 20000 kn. Taj Hi-Fi je nebulozno skup sport. :)

Za one koji žele znati više: Vifa DX25TG09-04 specifikacije [pdf].

3.2. Woofer

Dayton RS180-S. Ovo "S" je oznaka za shielded varijantu. Na tržištu postoji i non-shielded varijanta koja nije tako dobra, pa provjerite dva puta prije nego kupite. Wooferi su iz Njemačke stigli prvo u Sloveniju, a onda sam ih dovezao u Hrvatsku.

Problem kod samogradnje zvučnika kod nas je upravo kronični nedostatak drivera i vjerojatnost da ono što vam treba nađete ovdje je gotovo nikakva. Pripremite se na online web shopove i žongliranje sa dostavom.

Za one koji žele znati više. Dayton RS180-S specifikacije [pdf].

3.3. Elementi za skretnicu

Odlučili smo se za Audyn MKP-QS kondenzatore. Nisu baš najbolji, ali nisu ni jako skupi. Odabrali smo metalfilm otpornike i Jantzen zavojnice (ako to nekome nešto u životu znači :)).

Što se same skretnice tiče, elemente je dosta teško naći kod nas. Nađe se sve i svašta, ali ko u inat baš onih vrijednosti kondenzatora koje vam trebaju - nema. Mi smo otpornike i kondenzatore naručivali iz Holandije, a zavojnice su išle preko jednog drugog Slovenca.

Tako je naša samogradnja u startu postala internacionalni projekt. Dok sam gledao svu tu hrgu dijelova u stanu pomislio sam: "ovo nema šanse da ikad zasvira, a ako i zasvira, ima da gudi na 12 jezika". :)

Shema skrenitce je ispod. Zašto baš tako, pogledajte u Paulovom opisu za Amige.

4. Zvučničke kutije

Ovdje se radi o bas refleks kutiji. Kutija ima interni volumen 30 litara. Po nacrtu, trebao nam je 19mm medijapan. Medijapan ima dobra akustična svojstva, ali i jako nezgodnu osobinu da ga je teže lakirati nego automobil. Kad smo nagomilali drivere i elemente, ostao je problem izrade i lakiranja same kutije.

Ja sam kutiju zamislio tako da se otvara otraga. Nisam htio da kutija ima vijke osim za otvaranje zadnje stranice. Paul je u svojim nacrtima otvarao prednju stranicu, a taj koncept mi se nije baš svidio. U svom originalnom nacrtu, Paul nije precizno pojasnio interne pregrade u kutiji pa smo se oko toga malo domejlavali. Konačni nacrt sam napravio u google sketchup-u i možete ga skinuti ovdje. (Google sketchup je odličan i besplatan komad softvera s kojim ćete nacrtati sve što vam u životu treba, osim možda detalja bloka motora)

Za spajanje stranica kutije bez vijaka i tipli je jedino rješenje kekserica. Samo lijepljenje ovdje ne dolazi u obzir - ove kutije moraju biti stvarno čvrste. Jedini čovjek koji je imao keksericu i znao ju je koristiti je bio Robijev rođo u Kotoribi. Čovjek je po zanimanjuju stolar i zna napraviti precizne stvari ako mu se dobro objasni, pa je nakon velikog vijećanja odluka pala - rođo će da složi kutije.

Ideja je bila da rođo složi jedan set kutija (bez spajanja). Onda mi dolazimo, provjerimo da li je sve u redu, dostavimo mu lak i rođo rješava oba seta kutija. Jedno maglovito večer smo Robi i  ja stigli u Kotoribu sa lakovima, driverima, bas refleks tubicama i svim vijcima da verificiramo dimenzije kutija.

4.1. Urezivanje ruže

Dodatno, ja sam svoje kutije zamislio cvrenim sa crnom ružom (zašto baš crna ruža, nešto kasnije u tekstu). U Kotoribu sam došao sa slikom ruže, spravom za rezbarenje po drvetu i bez imalo ideje kako ću tu stvar izvesti. Isto tako sam došao gore direkt s posla pa sam se obreo u odjeći za posao u stolarskoj radioni koja je bila funkcionalna ali mnogo prljava. Međutim, ruža je morala biti tu večer urezana, a malo piljevine nije nikog ubilo, pa...

Obrise sam ocrtao prek indigo papira, a na kraju sam se odlučio urezati samo rubove, dok sam sredinu ostavio u razini daske. Nakon 40-tak minuta imao sam pred sobom obje ruže u medijapanu. Već tad mi se to jako svidjelo, a samo sam zamišljao kako će to dobro izgledati kad sve bude gotovo.

Rođi smo ostavili sve što smo sa sobom ponijeli i detaljne upute kako lakira koje kutije, a ruža je bila moj problem. Njegovo je bilo da moje kutije lakira u crveno, a Lazine u crno i da mjere budu točne. Isprepadali smo ga kako je Lazo velika picajzla i da neće valjati ako bilo što u izradi kutija ode krivo. :)

4.2. Lakiranje medijapana

Kako je lakiranje medijapana komplicirano i nije nešto što ćete lakirati četkom, dobra vijest je bila da rođo ima i kompresor i zna se njime služiti. Naše je bilo samo da nabavimo lakove...

Samo, da...

Nezgoda je što nije baš lako naći dobre lakove za medijapan u malim pakiranjima. Nakon što sam proveo desetak dana obijajući vrata raznih trgovina sa lakovima (između ostalog sam pokušao kupiti lak direktno u Chromosu u pogonu ali tu mi nisu dali jer nisam pravna osoba školovana da radi s tim), Lazo je iskopao rješenje: M-color na Zavrtnici. Došli smo tamo ne očekujući da ćemo se kući odmah vratiti sa lakovima, a za pola sata smo imali sve spremno: razređivač, kontakt, temelj i sam lak. Lazo je odabrao mat crnu boju, a ja sam  ciljao na mat crvenu. Za jedan par zvučnika je kila laka i više nego dovoljno, samo je kilogram najmanja količina koja se može kupiti. Za dva seta zvučnika je cijena lakova bila oko 440 kn, s tim da smo uzeli malo više razređivača, da se nađe za čišćenje dizni i ostalog alata za lakiranje.

Ako trebate lak za medijapan, M-color je mjesto za vas. Bez puno filozofije će vam složiti količine koje vam trebaju i uz njih dati i upute kako se treba lakirati.

U biti se prvo nanose dva sloja temelja, nakon čega ide brušenje i onda barem dva sloja laka sa brušenjem između. Rođo je poslije rekao da mu je bilo teže lakirati crvene kutije i da je tu trebao nanijeti pokoji sloj više da boja dobije pravu nijansu.

Da smo kojim slučajem htjeli visoki sjaj, rođo bi morao udarati jedno 5-6 slojeva laka, cijelo čudo brušenja i na kraju poliranje. Mislim da bi ispalio na ganglije, a bome bi se i cijena rada popela.

5. Preuzimanje kutija

Moram priznati da sam sa laganom zebnjom došao ponovo u Kotoribu da vidim na šta liče te kutije. A kad tamo.... Vilica mi otpala! Rođo je napravio odličan posao i teško je bilo reći koje su kutije ljepše - crvene ili crne. Najradije bih ih sve četiri odnio kući i držao umjesto namještaja! Rođo je prva liga. Mali ga muči vremenska komponenta, ali sve je napravio u milimetar.

Spojene kutije su bile čvrste, zakitane, pobrušene, rubovi zaobljeni (rubovi se obavezno moraju zaobliti jer u suprotnom zna pucati lak na njima), besprijekorno lakirane... Kao da ih je radila tvornica. Zadnja stranica je imala 8 rupa za konfirmat vijke kojima smo je planirali fiksirati za samu kutiju. Osam vijaka za zadnju stranicu. Ove kutije su bile tako čvrste da bi preživjele treći svjetski ra!

Interne pregrade su bile spojene vrunski. Ništa tu nije mrdalo, niti je bilo nahero. Čak je i Lazo ostao otvorenih usta i neko vrijeme je samo šutio. Na kraju je samo rekao: "Sad mu sve opraštam, sve što je kasnio!" A ako je Lazo zadovoljan, onda to ima svoju težinu! Rođo je prošao Lazin test, a to ne može svatko. :)

6. "Stuffing" - ugradnja spužvi

Ove spužve u audiofilskim trgovinama koštaju "sto miLJona maraka". Na svu sreću, Lazo je u stanju iskopati nevjerojatne detalje. Tako je u firmi Oriolik našao oriofon 30mm spužvu koja za ploču 1050x630mm košta oko 38 kn. Kupili smo 6 takvih ploča za 4 zvučničke kutije i na kraju nam je ostala jedna cijela viška (malo smo se preračunali). :)

Rezanje ovih spužvi je pimplav posao, a ocrtavanje mjera je čista poezija - olovka ide po ravnalu a ispod se sve uvija. :) U konačnici je jako zahvalna za postavljanje i kad sam je izrezao, samo lijepljenje je bilo vrlo brzo.

7. Ugradnja drivera, bas refleks tube, speak-on konektora

Kutije su lakirane bez izbušenih rupa. Jedine rupe koje su bile na kutijama su one na zadnjim stranicama kroz koje treba proći konfirmat vijak. Lazo je oklijevao sa bušenjem (biće mu ih je bilo žao razdjevičiti), pa sam ja isprobijao rupe za obojicu. Medijapan je jako zahvalan materijal za obradu (upravo toliko koliko je nezahvalan za lakiranje). Samo sam se malo zanio (oće to u naletu strasti), pa sam na u jednom trenutku prošao dole u pod. Parket  je ostao čitav, ali onaj tepih više nije nimalo čedan. :)

Driveri su sjeli bez problema. Za tweeter je bila mala zavrzlama jer nije dovoljno samo napraviti normalni otvor nego je kasnije potrebno dodatno urezati dva utora kako bi konektori za spajanje vodova mogli ući u profil. Na mojim zvučnicima je to originalno napravio stolar po mojim uputama na što je Lazo pošizio. Naime, Vife imaju osim 5 vijaka kojima se pričvršćuju u kutiju dodatna tri vijka u sredini (a koja ja u početku nisam ni primijetio), i samo u jednom položaju oni tvore simetričan trokut. Naravno da sam ja odabrao položaj gdje taj trokut nije apsolutno simetričan. Kako sam ja već stolaru dao upute da isto napravi i sa Lazinim kutijama, morao sam naknadno intervenirati da na njegovim kutijama ništa tamo ne dira. Te utore sam ja urezao nakon što je Lazo na licu mjesta odmjerio kako stvar treba stajati. A kad sam već razvaljivao rub, urezao sam ih dodatno i na svojim kutijama, tako da smo po tom pitanju ostali simetrični. "Fassion police" bi nam dala prolaznu ocjenu. :)

Sa bas refleks tubama je isto bilo promjena u zadnji čas. U startu smo kupili neke jeftine tube koje su na prvi pogled izgledale normalno. Međutim, par dana nakon što je nacrt otišao kod stolara, Lazo javlja da su one tube niškoristi jer im stvarni unutarnji promjer nije dobar i da je on kupio nove. Samim tim se i rupa za njih na kutijama mijenja. Pa, jauči Robiju da on viče stolaru da buši 60mm rupu umjesto 50 i kusur.

Nakon ova dva slučaja, rođo je počeo ozbiljno shvaćati Lazinu opsjednutost detaljima. Nekako ćutim da su mu se ruke tresle dok je lakirao crne kutije.

Što se konektora za spajanje zvučnika na pojačalo tiče, Lazo je u jednom trenutku zaključio da su oni banana konektori "kurčina i da će to ispadati van". Našao je lazo Speak-on konektore koje inače koriste za spajanje zvučnika na koncertima. :) Ja sam rekao da šta on uzima, da uzima i meni jer mi je apsoštrumpfno svejedno. Moram priznati da je speak-on odlična stvar. Precizan, robustan, lagan za korištenje... Nije po volji audiofilima, ali nismo ni mi audiofili, pa... ;)

Što se vijaka tiče, tu smo isto imali popravni. Poslao mene Lazo po vijke za drivere kod Kranjca. Kaže mi da bi htio sa imbus glavom. Dođem ja, nađem za woofere i kupim. Imbus glava. Za drvo. Duljina paše.

Pita Lazo: "Jesu crni?"
- "Nisu"
- "A u kurac!"

:)

Onda smo Lazo i ja skupa otišli do Kranjca. Lazo je došao s popisom. Rekao sam mu: "Lazo, ti biraj vijke. Što je dobro tebi, dobro je i meni". I jedno 40 minuta je Lazo šetao tipa za pultom dok nije dobio sve vijke koje je htio. I kupili smo ih. Točno u komad. Da je stolar izgubio kojeg, mislim da bi bilo beštimanja. :)

Ipak, kao rezultat ovoga dobili smo jako lijepe kutije. Sve je uredno sjelo, fino crno tamo gdje treba biti. Na kraju nismo našli imbus glave za drivere, ali bar smo dobili crne vijke.

Kod zavrtanja vijaka u medijapan je bitno napraviti rupu manjeg promjera da vijak ima prostor da uđe i napravi si navoj, a da pri tome ne razvaljuje samu ploču. I medijapan je stvarno super zahvalan materijal za to.

8. Izrada skretnice

Lemljenje mi nikad nije bila jača strana. Za bušenje sam prirodno nadaren, bušim žmireći (nekad i prerevno :)), ali lemljenje... Ove skretnice su jedan od mojih prvih lemova koje stvarno trebaju raditi i iskreno... Ja nisam sam sebi vjerovao da će to uopće raditi.

Skrenitce smo radili na komadima šperploče. Prvo je trebalo ocrtati raspored elemenata, onda izbušiti gomilu rupa (taj dio mi je najbolje išao. :)). Zatim ljepilom i vezicama učvrstiti elemente gore i na kraju zalemiti.

Naše skretnice imaju one bijele pipce koje audiofili nikako ne vole, a koji služe da se vodovi prema driverima i speak-on konektoru mogu fino zašarafiti (a po potrebi i odšarafiti). Možda jednog dana to maknem i zalemim direktno, ali u ovom trenutku mi se to nikako nije radilo.

Nakon što sam ih napravio već je bilo stvarno kasno i dogovorili smo se da ćemo nastaviti drugi dan. I zamolim ja Lazu da mi proba skretnice kad stigne da znam da rade.

I šalje mi Lazo kasnije sms ovakvog sadržaja: "Čeka te sutra popodne opet lemljenje, ovo krči ko međimurčeva testera. Pokušavam skontati di si zajeba."

A meni podne. Znam da ne znam lemiti, sve mi se smrklo. Pojma nemam gdje da gledam osim da sve razjebem i lemim ispočetka. I mrčim ja, mrčim, gledam svoje dvije lijeve ruke... Desetak minuta kasnije stiže sms da se šalio i da mi je to za onaj lak za kojeg sam ga digao. O ti jedan...! :) Al mi ga metnuo. Do balčaka! :)

A priča o laku je išla ovako: nakon što se Lazo ozbiljno uzrujao oko bas refleks tubica, kašnjenja sa izradom kutija i  sa krivo postavljenim utorima za položaj tweetera, jedno veče pijem ja u Route66 i pišem mu sms: "Lazo, rekao stolar da se crna boja sjaji ko pasja jaja. Šta da radi?"
I naravno jedno pola sata mu zaboravim javiti da se šalim (oće to kad se pije :)) a on stoički trpi i znoji se... Paaa, zaslužio sam ovo metanje za skretnice. :)

Uglavnom, skretnice su zalemljene kako treba i iz prve.

9. Konačno sklapanje zvučnika

Kako smo radili kada i koliko smo stigli, konačno sklapanje (od trenutka kad su kutije bile gotove do trenutka kad smo zvučnike prvi put uključili) se razvuklo u tri večeri u toku tjedna. Završni radovi uzmu dosta vremena. Nikome ne padne na pamet priprema vodova, stavljanje sloja lema na krajeve radi kvalitetnijeg kontakta i sl... Puno sitnica je tu za napraviti. A Lazo nam je pripremio i razne điđe za zavšrnu obradu krajeva vodiča tako da je to lijepo izgledalo i ulijevalo povjerenje da će kroz to poteći neka suvisla struja. :)

Konačno šarafljenje drivera je išlo kao po loju s obzirom da sam kvalitetno i precizno probušio sve rupe. Tweeteri su sjeli u totalnu simetriju. Kad je sve to ušlo na svoja mjesta, teško je bilo reći da to nisu tvornički zvučnici. Ma totalni šminkeraj. :)

Prazne kutije su imale po 12,2kg, a kad smo ih završili svaka je težila 16,2 kg! Ovo definitivno nisu plastičnjaci iz Kine. :)

Poredali smo ih u sobi i gledali dva crna i dva crvena monolita kako čekaju, mirni kao smrt. Čekaju svoj podražaj...

10. Prvo paljenje

Trenutak istine je bio kad sam sklopio svoj par zvučnika i rekao: "Lazo, pali!". Već sam se pripremio na bijeli dim, krčanje ili u najmanju ruku mrtvu tišinu, a kad tamo - to svira! I to kako svira! :) Prvi put sam ih čuo nakon više mjeseci i ovo je bilo jedno potpuno novo iskustvo. I ono zadovoljstvo da svira nešto što sam sam sklapao... U glavi sam vrio sve one žice, elemente na skretnici, lemna mjesta... A zvučnici su svirali.

Taj osjećaj euforije neću nikad zaboraviti. Napraviti sam nešto što ovako svira... To se ne dešava svaki dan.

Pustili smo im i neke testne frekvencije: 20Hz i 40Hz. To nije nešto što se može čuti kao normalan zvuk ali se u sobi osjetila jaka prisutnost zemljotresa iz daljine. Za nekog ko je dosad u životu imao sam jeftine linije i PC zvučnike, ovo je bio jedan totalno novi svijet! Šesto čulo! :)

Otpala mi vilica (opet)! Progledao sam na uši! :)

Kad smo došli malo sebi od euforije, pogledao sam po sobi sav nered koji je iza nas ostao i moram reći: hvala Luci što nas nije obojicu pobacala vani. Posebne zahvale što nas je hranila danima dok smo mi radili nered u dnevnom boravku. Isprike na razdjevičenom tepihu, nadam se da se ne vidi previše. ;) I nadam se da sada uživa u kvalitetnoj muzici i koristi zvučnike za odložiti pivu (idealne su visine za to :)).

Lazi posebna zahvala na trudu i istraživanju tržišta, šalabahterima za razmještaj elemenata na skretnici... Za neke stvari nisam mogao više pomoći. Previše gluparija sam imao na pameti u to vrijeme.

11. Na radnom mjestu

Zvučnici su sjeli u svoj prostor kao saliveni. Crveno i crno kao dominantne boje cijelog prostora uvukli su ih u sebe kao da su oduvijek tu bili. Na meni je bilo još samo da prođem crnim lakom i tankim kistom rubove ruže i onda je to bilo to.

Kad su prvi put tamo prosvirali, to je bilo nešto posebno. Na prvo slušanje kod Laze sam se žalio da ne osjetim dovoljno basa. Biće da sam bio umoran i lud. Ovo ima basa da napuni cijelu sobu i nekoliko susjednih. :)

Nabavio sam nekakvo polovo Rotel pojačalo sa 60W po kanalu na 8 Ohma i to ne smijem odvrnuti ni do pola jer će mi boja otpadati sa zidova.

Ovo su zvučnici uz koje ćete stvarno zavoliti muziku, osjetiti muziku, početi hvatati instrumente u prostoru. Jedina mana im je što uzrokuju nesanicu - uvečer je problem otići spavati u tišini. Uvijek se nešto fino pusti da svira. Ma samo još jednu stvar da čujem... I onda samo još jednu stvar.. I samo još jednu.. I... :)

Ukupni troškovi izrade su 3200 kn po paru zvučnika. Ovdje je uključeno sve osim našeg rada i truda. Naizgled pristojna suma novaca, ali ovo zvuči kao da košta najmanje pet puta toliko! Kvalitetno lakirani u bilo kojoj sobi će postati dominantan estetski detalj. Definitivno nije nešto što će kvariti estetiku (ako vam je jako bitna) ili nešto što ćete ikad poželjeti izbaciti van.

A uz ovakav stereo... Vjerujte mi na riječ: ne treba vam nikakav home theater 5.1 i slično, pogotovo plastičnjaci iz Peveca. Treba vam samo kvalitetno pojačalo i tolerantni susjedi. ;)

10.2.2011 je dan kad su crne ruže došle na svijet. I nakon tog dana ništa više nije kao prije. :)

Sad slijedi perioid usviravanja, određivanja optimalnog položaja zvučnika u sobi, duljine bas refleks tube... I puno dobrog zvuka. ;)

12. Zašto crne ruže?

Nastanak ovih zvučnika pratio je jedan od najgorih perioda u mom životu. Provlačio se kroz cijelo razdoblje izrade i oni nose stigmu tog perioda. Kad sam razmišljao o zvučnicima, vrlo brzo sam odlučio da želim da budu cvreni. Crna ruža je gore u sjećanje na jednu izuzetnu osobu koja je odlutala i više nije s nama. Crna ruža za jednog Garonju, ma gdje bio. Jak je on, ja znam da će jednog dana izaći na svjetlo. Ma gdje sad lutao...

Cvreni monolit, crnog srca i čistog zvuka je puno više od para zvučnika. To je simbol, sjećanje, epitaf i nada u sutra. I nešto što puni prazne zidove, prazne uši i dušu nečim jačim od sna.

P.S. Za one koji nisu shvatili da se iza svake slike krije mala galerija, sve slike možete pogledati ovdje.