Girevoy sport: fistful of steel

Girja (ili kako je Ameri zovu: kettlebell) nipošto nije nova i revolucionarna sprava. O girji kao takvoj, povijesti i svemu ostalom možete lako pročitati na nekom od linkova koje ću staviti dalje u tekstu.

Nije mi namjera razglabati o školama vježbanja, uzrocima i povodima, ni zašto su stvari takve kakve jesu. Činjenica da je girja nakon puno godina tihog korištenja u bivšem SSSR-u, u Americi pala na plodno tlo i tamo neki biznismeni su shvatili - u ovom bi moglo biti para. I onda danas imamo situaciju da se girjama bavi i onaj tko zna, i onaj tko ne zna.

Ja sam se sa girjama susreo prije godinu dana u teretani u koju idem. Kako sam u teretanu išao prvenstveno kao nadogradnju na biciklističke treninge i nikad nisam pao na tamo neki BB, tako mi je girja odmah zapela za oko kao nešto što može kvalitetno zamijeniti svo ono natezanje sprava i lamatanje slobodnim utezima.

Jer, ruku na srce, biciklistima i trkačima ne treba da dižu 80 kg u benču. Ne trebaju im ni bicepsi radnika treće smjene u brodogradilištu. Sve to samo dodatno troši kisik i na biciklu/trčanju samo smeta. Da ne pričam kako je mišić relativno težak i samo gomilanje mase u gornjem dijelu tijela nema baš smisla. Mišićna hipertrofija nije nešto što biciklistima i trkačima koristi.

Girje, s druge strane, pružaju jednu potpuno novu dimenziju fizičke snage i izdržljivosti. Girje grade funkcionalne mišiće, ne galofakom uhranjene i benčom napuhane balone. Osim toga, sa girjama vježbate cijelo tijelo i više mišićnih grupa odjednom. Još je uz to girevoy, za razliku od teretane, kardio trening.

Kod rada s girjama razlikujemo tzv "kettlebell fitness protokole" i "girevoy sport". Kettlebell fitness je ono što ćete pronaći na DVDovima od Steve Cotter-a. Odlično za početnike i, uz malo pažnje, dosta sigurne vježbe. Ipak, početnicima bih preporučio da se obrate u neku od teretana koje imaju kettlebell grupe i da tamo nauče osnove i izbruse tehniku prije nego što idu vježbati sami.

Činjenica je da se sa girjama možete dosta ozlijediti. Ipak je to željezna kugla koja vam leti oko glave i dovoljan je jedan trenutak nepažnje pa da si je zabijete u koljena ili opalite se po glavi. Poseban oprez treba posvetiti donjem dijelu leđa jer slaba muskulatura u tom dijelu tijela i loša tehnika su siguran put u ozljede.

Ja sam imao sreću da sam o girjama učio od najboljih dok ni oni sami nisu znali da će postati najbolji. :) Nakon skoro godinu dana rada po raznim fitness protokolima, dobio sam poziv da im se priključim na njihovim girevoy treninzima.

Girevoy sport je jedan potpuno drugačiji koncept vježbanja. Girevoy je natjecateljski sport u kojem svaki natjecatelj ima 10 minuta u kojima treba napraviti što je moguće više pravilnih pokreta. Ovaj tip treninga mi je u kratkom vremenu donio veliki skok i motivacijski boost iako je fizički i psihički težak.

Određenu izdržljivost sam dobio kroz bicikl i trčanje tako da mi je to puno pomoglo, ali kad vam dvije girje legnu na pluća, a sve što imate ispred sebe je sat i tempo po minuti, onda postoje samo sekunde do slijedećeg ponavljanja i ništa više - mozak ne radi. Kako minute prolaze, tijelo sve više vrišti da ga lišite patnje. Na vama je da mu ne udovoljite. :)

Kombinacija girevoy i kettlebell fitness protokola je meni toliko legla da skoro godinu dana nisam ni dirnuo utege u teretani, a jači sam nego ikad prije. I što je najbitnije - nisam dobio mišićnu masu koja bi mi samo smetala.

Funkcionalni mišić, bez kompromisa.

Za sve koji su o girjama nešto čuli i zanima ih kako početi, evo par savjeta:

Nije bitan sistem po kojem vježbate. Bitno je da vježbate. Ipak, ako vam nude instant rješenja, nadljudsku snagu preko noći i slično, sjetite se da ovo nije zemlja dembelija. Do rezultata se dolazi sa puno rada, znoja i patnje. Nema zaobilaznih puteva. Takve, tzv trenere samo zaobiđite.

Kod odabira girje, držite se pro-grade natjecateljskih girji. Sigurno ćete primijetiti razne tipove girji. Najlošije su plastične girje. Nijh možete vidjeti po nekim trgovinama sportske opreme. Dobre su samo kao uteg za papir. Postoje i crne girje čiji stvarno oblik i dimenzije ručke ovise o težini girje. Klonitie se i njih. Osnovni problem kod njih je što ćete se iznova morati učiti na sve pokrete kad promijenite težinu girje jer ćete dobiti kuglu koja vam sjeda na tijelo kako niste navikli. Još ako im se i debljina ručke mijenja sa masom girje (čest slučaj), tim gore - imat ćete problem i sa privikavanjem da vam girja ne izleti iz ruke u radu. Neke od girja koje sam vidio su obložene materijalom sličnim gipsu (uključujući i dršku) i onda lakirane u crno. Em što imaju sve gore navedene boljke, em što ćete ih gadno oruniti ako negdje s njima zapnete. Točka na i je glatka lakirana ručka zbog koje je samo pitanje vremena kad će vam girja ispasti iz znojne ruke na dužim serijama.

Pro-grade girje vidite ispod na slikama. Njihova karakteristika je da su u potpunosti napravljene od čelika i drška im nije obojana. Sve su istog oblika i veličine a njihova masa ovisi koliko su ispunjene željezom iznutra. Ove girje su neuništive.

Boja označava masu pa se lako snalaziti. Neobojana ručka je jako bitna za girevoy sport jer se na nju nanosi debeli sloj magnezija. Naime, na dugim serijama se šake znoje, a magnezij smanjuje mogućnost žuljeva.

Žuljevi i oderana koža sa dlanova su svakodnevnica u ovom sportu. Nemojte misliti da ćete se ovim baviti i imati nježne aristokratske dlanove. ;)

Sigurno ste primijetili da je najlakša girja od 8 kg. Ako ste "krhko žensko" i mislite da vam je 8 kg previše, krivo mislite. Uz pravilno vođenje ćete vrlo brzo završiti na 12 kg, a onda sve ovisi o vašem radu. U pravilu žene na natjecanjima rade sa jednom, a muški sa dvije girje. Izuzetak je snatch koji je sam po sebi težak i trga ruke i on se u girevoyu uvijek radi sa jednom girjom.

Gdje vježbati?

Čovjek koji je na čelu WKC asocijacije je veliki Valery Fedorenko. Ako dosad niste, za njega ćete sigurno čuti. Valery drži seminare i trenutno živi u USA.

Apsolutni autoritet u ovom dijelu Evrope je Gregor Sobočan iz Slovenije koji je nedavno osnovao i evropsku girevoy asocijaciju (EGSA). On definitivno najviše radi na promociji girevoy sporta u Evropi i spreman je pomoći sa svim vezanim uz girje i girevoy sport.

A što se Zagreba tiče...

Ponavljam, ja sam imao sreću da sam igrom slučaja došao u ruke najboljima i ja vježbam sa Giryatrijom. Ivana je vrhunski trener i čast mi je vježbati s njima.

Od nekih otvorenih kettlebell društava i kettlebell fitness-a znam za XXL fitness na Velesajmu gdje Saša Grošić vodi kettlebell fitness grupe. Jedna moja prijateljica ide kod njega već dugo i dosta je zadovoljna.

Kettlebell fitness postoji i u Viti. Tamo nitkog ne znam, pa ne znam ni za dojmove.

Moja preporuka je: birajte teretane gdje se radi sa pro-grade girjama. Većina upornih nakon nekog vremena ionako zagrize u girevoy, pa je bolje da se odmah spremite na neminovno. ;)

Mogli biste sa girjom vježbati i sami, ali teško je to, pogotovo u početku. Pogrešno naučen pokret teško se ispravlja, a ozljede koje si možete nanijeti zbog neznanja mogu biti gadne. Ja sam si, recimo, u početku potrgao vezno tkivo u desnom ramenu jer mi je kod snatcha girja pobjegla previše nazad i nisam je znao iskontrolirati. Imao sam više sreće nego pameti jer sam si mogao potrgati cijelo rame. Dva mjeseca me je to mučilo. Puno bolje je ako vježbate sa grupom.

Ako trebate vježbe snage, a teretana vam je dosadna i odbojna ko proljev, možda vrijedi probati girje. Uz dobrog trenera, brzo ćete pohvatati tehniku, a uz dobro raspisane treninge, i vaša motivacija će rasti zajedno sa izdržljivosti. A zbog svega toga nećete morati kupovati novu odjeću jer u staru zbog hipertrofije nećete moći stati. ;)

A ako već želite raditi s girjama, neka vas vodi netko to to stvarno zna. Bolje da odmah naučite kako treba nego da poslije godinama ispravljate stare greške.

Za kraj, evo par filmića sa popularnim girevoy elementima:

God speed! :)