Danas je održano međunarnodno girevoy natjecanje u Long Cycle disciplini pod EGSA asocijacijom u organizaciji mojih dragih prijatelja iz Kettlebell kluba Giryatria.

Za lokaciju je odabrana Pisarovina i odmah moram reći da smo u tom malom mjestu bili jako dobro prihvaćeni a i tribine su cijelo vrijeme nosile popriličan broj navijača. Organizatori su se stvarno potrudili i osigurali lijepe medalje i nagrade za najbolje, kvalitetan program i druženje u večernjim satima za liječenje žuljeva na rukama i eventualnih neostvarenih želja.

Ovo je prvo girevoy natjecanje na kojem sam bio, a isto tako i prvo na kojem sam nastupio. Još dok smo lunjali ove jeseni po Budimpešti uvečer budimpeštanskog polumaratona, slao sam Ivani poruku sa upitom imam li ja šanse spremiti se za ovaj datum da izdržim 10 minuta sa 2x16 kg. Naravno da je odgovor bio optimistične prirode i ja sam nedugo nakon toga poćeo vježbati s njima. Do tri tjedna pred natjecanje imao sam u glavi nastupiti sa 2x16 kg, ali je onda jedan petak naišao Gregor Sobočan i onako usput mi stavio bubu u uho: "pa naravno da ideš sa 2x20 kg, nećeš valjda raditi sa 2x16". :)

I probao sam, nije bilo lako, ali nekako sam uspio prilagoditi se težim girjama. Tako sam jutros ustao odlučan da nastupim sa 2x20 kg, pa kako god to završilo.

1. Pripreme

Neno i Ivana su ovdje odradili najveći dio posla. Napravili su platforme, složili sam izgled podija, sredili majice, medalje, dvoranu, pozivnice... Stvarno je nevjerojatno kako je ovako kvalitetno organizirano natjecanje uspjelo napraviti samo par ljudi. Par jako dobrih ljudi... :)

Meni je ovo prvo girevoy natjecanje na kojem sam bio pa ne mogu ništa reći, ali Gregor je zadovoljno govorio kako je organizacija na svjetskoj razini. Atmosfera je definitivno bila. Girji je bilo dovoljno, magnezija nije falilo, na licu mjesta su bili i redari i medicinsko osoblje, pozvana je televizija, novinari, fotografi... Stvarno skidam kapu organizatorima.

Mene su samo zamolili ako bih im mogao dovesti Đorđa koji je bio maskota natjecanja. Za neupućene, Đorđe je moj plišani drugar koji je usput toliko velik da ga se može voziti samo otraga u autu. Na prednje suvozačko sjedalo ne stane jer mi zaklanja mjenjač.

Đorđe je bio tamo i uredno smo ga ukrasili.

Od poznatih ljudi koji se nisu natjecali, meni nije došao nitko. To nije baš tako trebalo ispasti ali otkazali su mi sat vremena prije mog nastupa i stvarno sam bio tužan zbog toga. Gledao sam Đorđa kako mi se blesavo smije iza redova raznobojnih girja i svašta mi je prolazilo kroz glavu, uglavnom ništa jako lijepo. Đorđe je sa mnom svašta prošao i svašta vidio. Da može pričati priče, imao bi puno toga za reći...

Uglavnom, pred sam nastup nisam bio baš najbolje volje, ali nisam ja došao tu da budem neraspoložen nego da bacam kugle i kugle ću bacati!

2. Long Cycle natjecanje

Najprije su nastupile cure. Kako su na raspolaganju bile 4 platforme, a natjecanje za svakog traje 10 dugih minuta, dok sam ja došao na red, bilo je već 11:30. Fotografija sa mog nastupa nema baš s obzirom da Đorđe ne zna slikati, a on je jedini bio sa mnom a da se nije natjecao ili sudio.

Stao sam na platformu, stavio ispred sebe dvije girje od 20 kg i rekao sebi: "jebi ga, sad ima da mašeš". I vrijeme je krenulo.

Moj cilj je bilo izdržati 10 minuta i raditi cijelo vrijeme. Za to sam si uzeo tempo od 7 ponavljanja po minuti. Posebna mi je čast da mi je na mom prvom nastupu sudio Gregor Sobočan kojeg posebno cijenim. Da sad počnem pričati što sam razmišljao tih 10 minuta, lagao bih. Nisam mislio ništa. Ni-šta. Samo sam se koncentrirao na tekuću minutu: 4 ponavljanja u prvih 30 sekundi, tri u drugih, malo odmora u racku i onda slijedeća minuta. I disanje... I opustiti tijelo, što manje se grčiti... I vrijeme je išlo. Najteža mi je bila sedma minuta. Nakon nje sam znao da imam još "samo" tri minute, i radio sam svoj tempo. U zadnjoj minuti sam uspio i ubrzati pa sam napravio 9 ponavljanja. Sve skupa sam napravio 72 pravilna ponavljanja (sa 40 kg željeza, ispada da sam digao 2,88 tona u 10 minuta što i nije tako loše :)). Izdržao sam svih 10 minuta! Nisam spustio prije vremena! Bio sam jako zadovoljan!

Jest da sam bio siguran da sam u usporedbi sa drugima zadnji na listi, ali to mi nije bilo nimalo bitno. Ja sam svoj cilj napravio, čak i više od toga.

Međutim, kad je krenula podjela medalja, dok sam ja slikao najbolje, u jednom trenutku su pročitali moje ime. Čini se da sam po EGSA pravilima gdje se kombinira masa natjecatelja sa masom girja, čak i ovako zimski odebljan, uspio osvojiti treće mjesto u Long Cycle-u sa 20 kg za muškarce. Bio sam lagano u šoku. Nikad prije nisam stao na neko postolje i ovo mi je bilo nešto potpuno novo. Ali opet jedno jako jako drago iskustvo.

Sa svog prvog natjecanja sam donio ne samo jako lijep osobni rezultat i ostvareni rank po EGSA pravilima, nego i treće mjesto na jednom međunarodnom girevoy natjecanju. Fotografija dok sam stajao na postolju nemam, Đorđe ne slika. Morat ćete mi vjerovati na riječ. Đorđe mi je migao sa strane ali nije ništa rekao. :)

Dok je trajao Long Cycle za žene, gledao sam Katarinu Helcmanovsku, ženu koja garantirano kod kuće čupa ventile golim rukama kako divlja girjom od 24 kg. Žena napravi 115 ponavljanja i nije zadovoljna. :) Svejedno sam joj čestitao. Kad sam si pogledao ruku, bila je sva krvava, a to nije bila moja krv. Katarina je danas zagrizla u željezo bez rezervi i dijelila je krv sa svakim rukovanjem.To je žensko, a ne one koje se mažu puderom po licu. :)

3. Snatch sprint natjecanje

U drugom dijelu natjecanja se radio snatch sprint. Radi se o natjecanju koje traje samo tri minute (minut ipol po ruci) i radi se sa težom girjom i tempo je "koliko ide". Ovdje nisam sudjelovao. Samo sam fotografirao. Talijani jako vole taj snatch sprint i ovdje je organiziran uglavnom zbog njih. Tri minute klanja, pa ko preživi.

Bilo je zabavno gledati, ali stvarno nisam imao želje za to.

4. Voljno

Nakon svega, bilo je lijepo popričati sa nekim novim ljudima, napraviti zajedničke fotke, upoznati Đorđa sa dizačima girji i uživati u bakljadi ispred škole koju su organizatori pripremili za kraj.

Bila mi je velika čast nastupiti danas u Pisarovini i biti dijelom jedne svjetski organizirane manifestacije. Svi koji su iz više ili manje opravdanih razloga odlučili izostati, može im biti samo krivo jer ovo danas je bilo jedno vrhunsko druženje, napravljeni su lijepi rezultati, a svatko se mogao certificirati i ostvariti svoj rank s obzirom da je Gregor bio tu da sudi.

Meni će posebno ostati u sjećanju kao prvo (a prva se pamte) i još k tome natjecanje na kojem sam stvarno osvojio brončanu medaljicu. Đorđe je zadovoljan jer su ga voljele curice velike i male. :)

Hvala prijateljima na vrhunskoj manifestaciji i vidimo se na nekom slijedećem girevoy natjecanju!

God speed! :)