Tri mjeseca sa Giryatrijom

A sve je počelo tako bezazleno... Kao i većina dobrih stvari. :)

Netko je davno stavio u teretanu gdje sam odlazio neke kugle s ručkama, s kojima nisam znao raditi. Pa sam krenuo malo, pa mi se svidjelo, pa sam upoznao Ivanu, pa sam upoznao i girje i, korak po korak... Došao sam do stadija kad sam počeo raditi girevoy.

Za razliku od fitness protokola i nekih drugih načina vježbanja, girevoy sport je natjecateljski sport i kao takav ima neke svoje zakonitosti i načine vježbanja. S vremenom su mi mnoge stvari, koje prije nisam ni percipirao da postoje, postaje puno jasnije.

Ono što je mene privuklo u girevoy je njegov sirovi koncept i brutalnost. Osim toga, nisam ni sam vjerovao da ću ikad moći raditi bilo koji girevoy element duže od 2-3 minute. To mi u početku nikako nije išlo. Snatch mi je trgao šake, podlaktice nisu mogle izdržati, a jerk sa dvije girje mi je bio posebno mučenje - ja u rack položaju nisam mogao ni disati normalno, a o nekom aktivnom odmoru da ne pričamo.

Girevoy sport je sport izdržljivosti, a opet spada u dizačke sportove. Postoje neke sprint discipline koje se rade na natjecanjima (snatch sprint od 3 minute), ali girevoy sport je nešto što traje deset dugih minuta i tu sprinteri ne prolaze. Tempo i tehnika su dvije ključne stvari bez kojih nema nikakvog napretka. Klasični bilderi se jako iznenade kad se uhvate girji jer shvate da im svi ti mišići koje imaju ne znače baš ništa. Dodatni problem je što mnogi krivo misle da girevoy ima neke veze sa body buildingom. Ljudi koji girju koriste kao bučicu su fulali ceo fudbal i oni nikad neće shvatiti girevoy sport.

Kako se godinama rekreativno bavim biciklizmom i trčanjem, u startu sam došao u girevoy sa dobrim aerobnim kapacitetom, sposobnosti da trpim opterećenje i bol i jakim nogama, ali nisam pojma imao o girevoy tehnici.

I mislio sam da to nikad neću ni naučiti. Girevoy ima dosta esplozivnih pokreta koje treba savladati, a ja sam u biciklizmu i trčanju naučio da nema trzajnih pokreta. Sve je tamo tečno, trzaji bilo kakve vrste su svedeni na minimum. Girevoy jerk je, s druge strane, upravo suprotno. On nije nježan, on ima trzaj, jak kontakt petom o podlogu. I to je nešto što sam ja mislio da nikad neću "ubrati". Moj mozak teško prihvaća ideju da je najbolje dvije kugle baciti iznad glave tako da se bace kao da nema sutra. Trebalo mi je puno vremena i Ivana je morala smisliti razne koncepte treniranja da bih ja uspio - isljučiti taj mozak. :)

Ono što sam postigao u tri mjeseca treniranja biathlona (biathlon = jerk + snatch) je da su mi girje od 20kg postale prelagane, da sam popravio tehniku, da mogu napraviti 10 minutni jerk set, na kraju ubrzati i poslije normalno funkcionirati. Sve ovo je zasluga Giryatrija tima i Ivane koja je definitivno broj jedan girevoy sport trener u Hrvatskoj (i jedan od boljih u Evropi).

Ivana je uspjela ono što sam ja mislio da nije moguće: da mi popravi tehniku, da mi digne tempo, da se u rack poziciji stvarno mogu odmarati (meni je prije i disanje sa 40kg željeza na plućima bilo pravo mučenje) i ono najbitnije - da me pripremi za slijedeći logičan korak. Ja o periodizaciji i načinu treniranja za girevoy sport ne znam ništa i učim po putu. Tek sada vidim koliko su neki koncepti koje je Ivana primijenila na meni imali efekta. U vrijeme kad sam radio neke treninge, nisu mi bili logični, mislio sam čak da su kontraproduktivni, a ustvari su bili pun pogodak.

Još uvijek imam problem sa tom eksplozivnošću (mozak ima tendenciju da kontrolira nešto što se ne bi smjelo kontrolirati) i puno je tu mjesta za napredak, ali nakon samo tri mjeseca kvalitetnih treninga, došao sam u stadij da to sad na nešto liči i da imam bazu za daljnji napredak. A ponekad uspijem i ugasiti mozak koji samo smeta po putu. ;)

Ono što Giryatrija radi su ustvari individualni treninzi (nas je malo i dobro se poznajemo) i dok postoji jaka motivacija, uz dobrog trenera, napredak je zagarantiran. Ivana jako dobro zna što i zašto radi i svi mi napredujemo prema zajedničkom cilju.

Čekaju nas natjecanja po IGSF pravilima, a tamo postoje samo girje od 16kg, 24kg i 32kg. Nema ničeg između. Treba raditi, puno raditi da se za njih spremi, a Giryatrija je grupa odličnih ljudi i siguran sam da ćemo zajedno do tog i doći. Ja vozim bicikl i trčim, pa girevoy radim manje nego ostali, ali u sklopu toga imam želju napredovati koliko mogu. Na neka girevoy natjecanja neću moći otići s njima zbog ostalih utrka. Dobra stvar je što svi za to imaju razumijevanja i nema presinga i pretenzija. Svatko napreduje upravo onoliko koliko ima motivacije i vremena da napreduje.

U cijelom timu vlada jedna vrlo zdrava atmosfera koja se danas rijetko nalazi i čast mi je biti u jednom takvom timu.

Ja imam neke utrke koje moram prije riješiti, a onda... Zeleni zmajevi mi dolaze u goste i mislim da nas čeka duugo, znojno, pakleno vruće ljeto.

Kao što bi rekao Frank Sinatra: "The best is yet to come." ;)