Rankiranje je dosta bitna stavka u bilo kojoj girevoy organizaciji. Rankiranjem vam se priznaje da ste dovoljno ovladali određenim girjama u nekoj od disciplina. Ovo naravno ne znači da ste majstor međunarodni niti da nakon uspješno napravljenog ranka automatski prelazite na teže gidje i ove više ne dirate.

Rankiranje je samo jedno lijepo priznanje, Ameri bi rekli "milestone", koje kaže: da, ono što ste radili je lijepo i dovoljno za prvi korak. Neko nepisano pravilo kaže da dok nemate rank sa girjama neke težine, ne biste trebali ići na teže girje.

Za mnoga natjecanja na visokoj razini je uvjet prije priznat  rank u disciplini u kojoj biste se natjecali tako da rankiranje itekako ima smisla.

U principu postoje dvije discipline za koje se rankiranje radi: LongCycle i Biathlon (jerk + snatch). U girevoy sportu se više cijeni rank napravljen u Biathlonu jer ga je dosta teže napraviti nego LongCycle, a zašto, vidjet ćemo kasnije.

Gregor Sobočan je organizirao u Ljubljani specifično natjecanje u biathlonu čiji je cilj bilo upravo rankiranje. Svatko je mogao doći, odabrati težinu girje i probati napraviti rank.

Kako se određuje rank? Pogledajmo donje tablice za Biathlon.

EGSA biathlon, muškarci

EGSA biathlon, žene

S jedne strane imate vlastitu masu, a s druge strane masu girji i shodno time određenu rank klasu: Rank 3, 2, 1, MS... Boje stupaca označavaju masu girji. Plava je 12kg, žuta 16kg, ljubičasta 20kg, zelena 24kg, narandžasta 28kg i crvena 32kg. Prva brojka je broj jerkova koje trebate napraviti sa svoj rank, a druga je broj snatcheva po jednoj ruci. Svaku od disciplina (jerk i snatch) radite 10 minuta. Između dva seta morate imati barem sat vremena odmora.

1. Pripreme

Iz Zagreba smo krenuli sa tri auta i kod Gregora smo došli u lijepom broju, kao i obično. Rank vam se može priznati na natjecanju ili na ovakvim organiziranim rankiranjima i ovo je bila odlična prilika da probamo napraviti svoj rank. Šteta bi bilo to ne iskoristiti.

U 8 sati je bilo vaganje, a u 10 je počeo prvi dio - jerk set. Gregor je pripremio četiri platforme, što je trebalo biti dovoljno da svi dođu na red u normalno vrijeme.

2. Jerk

Svatko od nas je došao sa nekom svojom idejom, svojom taktikom i planom. Rankiranje je dvosjekli mač. S jedne strane postoji samo jedan protivnik - vi sami. A s druge strane, previše kalkuliranja može dovesti do nepredviđenih problema i rank vam lako može iskliznuti iz ruku.

Ja sam odlučio ovdje raditi tempo 8. Tim tempom sam rank napravio za 8 ipol minuta. Ono što nisam znao ni u trenutku kad sam stao na platformu je da li ću raditi svih 10 minuta ili ću spustiti ranije. Biathlon je opasan jer vas nakon dugog jerka čeka isto tako dugi snatch koji sam po sebi zna biti nepredvidiv, a ako se na jerku zakoljete, na snatchu možete očekivati sve.

Krenuo sam svoj tempo i išlo mi je dobro. Girje mi nisu bile teške, 8 minuta je prošlo brzo, pa sam napravio svih 10. U Zadnjoj minuti sam tempo digao na 10, tako da sam jerk set završio sa 82 ponavljanja (za rank mi je trebalo 67).

Svi se kod biathlona boje snatcha, a danas se pokazalo koliko je biathlon sam po sebi nepredvidiv. Leu je za rank odmah na jerku falilo jedno ponavljanje. Neno je imao loš dan i te 28ice nikako nisu letjele kako treba. U dva navrata je probao napraviti taj jerk. Prvi put je spustio nakon 7 minuta, drugi put nakon 5 minuta. Jednostavno nije išlo.

Kalkuliranje je gadna stvar. Držati u glavi konačnu brojku koja vam treba je najveći neprijatelj. Teško vam je, umjesto na tempo, pogledavate na semafor sa ukupnom brojkom i onda kroz glavu krene: "30 sam napravio. Još 37. ... 37?! Al su teške... Još 36..." I ako se ne uspijete osloboditi te pokvarene misli, teško ćete izvući set da ne spustite. A ako vam u tom trenutku još padne na pamet: "Ajoj, a imam još i 124 snatcha koja moram  poslije napraviti...", imate problem. :)

3. Snatch

Snatch je došao na red dva sata nakon jerka. Za to vrijeme se stignete malo istegnuti, odmoriti i, naravno, potpuno ohladiti. Jerk vas sabije kao da vam po leđima sto vragova igra na disko podiju i ako se dobro poslije ne istegnete, mogli biste imati problema kod snatcha. Ako se prije snatcha opet dobro ne zagrijete, opet se svašta može desiti.

A kad krenete raditi snatch nakon svega, ne možete sa sigurnošću reći kako će to izgledati. Hoćete li imati snage u nogama, hoće li vam tehnika otići u smokve jer ste umorni, da li će glava izdržati ili ćete puknuti na pola, da li će podlaktica otkazati prije vremena ili ne...

Ja sam znao da 5 minuta snatcha sa 24kg nemam. Možda bih ih imao kad sam odmoran, ali nikako ne nakon 10 minuta jerka.  Za moj rank su mi bile dovoljne 4 minute snatcha po ruci uz tempo 16 po minuti.  Rank mi je 62 po ruci, ovo bi bilo 64. A da napravim ja još jedan pa da bude fino 65 i okrugla brojka?

Tako sam ja zabavljao mozak  i krenuo. Tempo 16, nema ubrzavanja. U trećoj minuti radim 17, u četvrtoj opet 17. Desna ruka mi je lijepo držala danas. Mijenjam ruke na 4 minute (budale vole simetriju, šta ćeš :)). Lijevom rukom radim u prve dvije minute tempo 17 po minuti (kao, da poslije moram manje). U trećoj minuti mi podlaktica lagano govori "de, oladi malo". Radim 16. U četvrtoj minuti mi je već pun kurac i jedva čekam da je napravim pa da sam gotov. Zabrojao sam se negdje, nemam pojma koliko sam ih napravio. Semafor pokazuje 132, a meni mozak otišao na godišnji i ne uspijevam zbrojiti 62 i 62. Jel to 120 i nešto ili 130 i nešto? I mislim si: "Ko tebi diplomu dade?" Držim girju iznad glave i pitam Ivanu "jel to dosta?!" Ne da mi se više.

Netko viče "još dva!". A jebemti dva. Idem raditi slijedeći i girja mi jednostavno iscuri među noge. I taj trenutak sam pomislio da nisam napravio rank. Onaj jedan trenutak kad ti je krivo i svašta bi si rekao da ti mozak radi, al kako ne radi - samo ti je krivo. Onda Ivana pogledava na tablicu za rankove i viče: "da, dovoljno je!" Naravno da je dovoljno jer je 62+62=124, a ne 134. :)

Ovo je prvi put da sam snatch u jednom trenutku prestao raditi na tempo i dozvolio da mi misli odlutaju. I lijevom rukom sam napravio prve dvije minute za jedno ponavljanje previše. I to me je koštalo. Na svu sreću, ovo je bila jeftina edukacija.

Biathlon rank 1 po EGSA federaciji je moj! :)

Ono što je za mnoge od nas bilo još bitnije od samog rankiranja je osjetiti što znači raditi biathlon. Neki od nas nikad dosad nisu išli na biathlon natjecanja. LongCycle je puno predvidiviji. Imate jedan set od 10 minuta i što napravite - napravili ste. U Biathlonu možete briljirati u jerku i kiksati na snatchu. Ili omanuti odmah na jerku pod pritiskom da vas nakon svega čega još toliko snatcha. Nikako nije svejedno raditi snatch odmoran i nakon dugačkog seta jerka.

Može se desiti puno toga što ne možete predvidjeti. I sad mi je jasno zašto se Biathlon više cijeni od LongCycle-a. A i jasno mi je kako je moguće da prosječno inteligentan i obrazovan čovjek u tirjeznom stanju ne uspijeva zbrojiti dva parna dvoznamenkasta broja. :)

4. Dodjela priznanja

Ako sam dobro izbrojao, nas 24 je nastupilo, a 17 nas je uspjelo napraviti rank. Napraviti rank je bilo teže nego što sam ja mislio da će biti. Ja sam bio siguran da će svi napraviti svoj rank, a to nije bilo tako. Kod muških smo imali dva kandidata za MS i jednog za CMS. Nitko od njih nije uspio napraivti rank. Rank 1 smo radili Leo i ja. Leo je imao nesreću da mu je falio jedan jerk do ranka.

Kod žena je Ivana napravila MS i isto je na snatchu pogrešno iskalkulirala. Da je malo drugačije odigrala, imala bi i CMSWC. Željka je uredno napravila rank 3 i sada je sigurno spremna za psihofizičke pripreme prema ranku 2. ;)

Ali stoji ono što sam ja rekao svima: ako danas pokupimo sve  što se pokupiti da, čemu ćemo se radovati sutra? :)

5. Voljno

Nakon završetka formalnog dijela, Gregor je održao kraći seminar o načinu treniranja, dao jedan program po kojem se može raditi i ukazao na najčešće greške koje smo radili.

A poslije svega smo se okupili u restoranu da nešto pojedemo (zaslužili smo :)) i družimo se malo bez magnezija.

Od nepredviđenih socijalnih događanja, vrijedi spomenuti Yugića Milivoja koji je odbijao upaliti i kojeg smo naguravali skoro sat vremena po prašnjavom parkingu. Na kraju došao jedan cigo, došlo njih par, pa neki lokalci i Milivoje je krensnuo, biće od muke što toliko svi jašu po njemu. Ali nekako mi se čini da Milivoja neće tako skoro voditi u EU. :)

Na kraju, zahvalio bih Gregoru na lijepo organiziranom natjecanju.

Zahvalio bih Giryatrija timu na svim trenucima, na znoju, krvi i smjehu do suza.

A posebno bih zahvalio Ivani na svemu što smo zajedno napravili. Uopće ne sumnjam da sam nakon napravljenog ranka 1 najebao ko žuti, ali moram napomenuti da me je dovela do ranka 1 u dva mjeseca rada. Dva mjeseca biathlon priprema sa 24kg!

Postoje timovi i timovi, a postoji Giryatrija. Postoje treneri i treneri, a postoji Ivana. :)