1. Pripreme

Prošlogodišnje LongCycle natjecanje u Pisarovini je ujedno bilo i prvo natjecanje koje je organizirala KBT Giryatrija. Ja sam tad bio potpuno novi u ovome i to je ujedno bilo moje prvo natjecanje gdje sam nastupio sa 20kg. Nakon ovog natjecanja sam dobio poziv da se priključim Girjatrija timu i tu ustari moja priča sa girevoy sportom počinje.

U ovih godinu dana se desilo jako puno na polju girevoy sporta, kako za ovaj sport u Hrvatskoj, tako i za klub i mene osobno. Stvari smo digli na jednu višu razinu, napravilo se stvarno puno, svi su napravili jedan veliki skok: povećao se broj natjecatelja, individualne kilaže girji sa kojim ljudi rade, kao i brojke koje se rade.

Čini se da je prošlogodišnje natjecanje ostavilo dobar dojam pa se ove godine pojavilo duplo više natjecatelja u odnosu na prošlu godinu. Ove godine sam sudjelovao i u organizaciji pa sam imao priliku do u detalja vidjeti obje strane jednog ovakvog natjecanja: i iz kuta natjecatelja, i iz kuta organizatora.

Kod planiranja termina natjecanja za ovu godinu, napravili smo pomak od mjesec dana jer je termin početkom siječnja nezahvalan (praznici, puno se jede, malo se trenira...). Gledali smo da ne stavimo termin u vrijeme nekog drugog evropskog natjecanja. I tako smo odabrali 18.2 kao dan. Nadugo nakon toga su momci iz UK stavili isto natjecanje na isti dan. Ne vidim smisao, ali svatko je tu da napravi kako misli da je ispravno.

Dodatno smo odlučili izbaciti snatch sprint i držati se isključivo Long Cycle dijela. Bit će snatcha do mile volje kad krene biathlon dio sezone i to u propisanom trajanju od 10 minuta.

U svakom slučaju, jučer je nastupio 61 natjecatelj, sve kategorije su imale svoje predstavnike i imali smo jedno jako lijepo natjecanje. Sa organizacijske strane je bilo posla oko vaganja, papirologije, izrade startnih lista i ostalog, ali ovaj put smo maksimalno  stvar pojednostavili tako da smo imali online prijave na osnovi kojih smo radili liste. Izuzetak je bio Oleh Ilika i njegovi Talijani za koje se do zadnjeg časa nije znalo koliko ih stiže ni koji su to, pa smo njih morali popisivati na licu mjesta.

Neno se zbog posla oko organizacije na kraju odliučio ne natjecati iako je bio potpuno spreman i do zadnjeg tjedna je trenirao kao da ide u Pisarovinu napraviti svoje brojke. I pored toga je bilo strašno puno organizacijskih i logističkih sitnica koje su se morale napraviti da bi stvari funkcionirale i tu smo svi pomogli koliko smo mogli.

Što se treninga i priprema za ovo natjecanje tiče... Radili smo po Anasenkovom programu koji je u originalu trajao 3x3 tjedna i razbijen je u 3 mikrociklusa. U startu smo vidjeli da je to zajeban sistem treninga i da to ni približno nije jednostavno kako se čini. Ali napravili smo dva od tri. I u ta dva smo pucali po šavovima. Da smo išli raditi trećeg, mogli bismo samo poslije na psihijatriju ili u traumu, šta dođe prije. :) Ovo nisu treninzi za nas koji imamo iza sebe godinu-dvije-tri iskustva u ovom sportu. Anasenkov sistem koji nam je ostavio lomi i tijelo i um, ali najviše um. I gladan sam bio od tih treninga ko trudnica koja ima trakavicu. To nije bilo normalno.

Zadnja tri tjedna prije natjecanja smo radili po Ivaninom sistemu i on je zaslužan za moj stvarni rezultat ovdje. Tijelo je ništa bez jake glave koja ga goni kontrolira.

Jednom davno su mi rekli da je razlika između dobrog i lošeg sportaša (između ostalog) u tome što dobar sportaš može skinuti kile kad je potrebno. Bome sam za ovo natjecanje sve do dva dana prije mislio da sam loš sportaš. Vaga je vrlo često skakala i do 86kg u zadnja dva mjeseca. Bio sam lud od toga a nisam si mogao pomoći. Long Cycle mi je uzimao sve i ostavljao me tako izgladnjelog da sam komotno mogao glumiti mozga gladnog zombija u nekom hororu. Na endrofinu. :)

Tek u zadnji čas sam se uspio nekako skockati i danas sam na vagu stao sa 82kg. Napokon, normala!

Natjecanje se rankira po koeficijentu tako da je svaka kila bitna. Ipak, meni je više bila bitna psihološka granica od 84 kile nakon koje EGSA ima skok u višu ranking kategoriju. Nisam očekivao probleme oko dostizanja rank1 u Long Cycleu danas, ali nikad se ne zna što se može desiti u tih deset minuta.

2. Long Cycle, prvi dio

U prvom dijelu su nastupile žene i nekoliko muških koji su morali ići na put direktno poslije ili su imali neke druge obaveze. Prvi flight je startao u 10:45 a imali smo 7 flightova.

Cure su startale žestoko i nabacale impresivne brojke. Palo je dosta osobnih rekorda, a Katarina Helchmanovska je startala kao žena u muškoj kategoriji (u biti je to van kategorije jer za žene ne postoji disciplina sa dvije girje) i nabacala 100 Long Cycleova sa 2x16kg.

Čestitke svima, bilo vas je zadovoljstvo gledati.

3. Long Cycle, drugi dio

Nakon stanke od pola sata u kojoj smo Neno i ja izvrtili rezultate i složili liste sa poretkom za žene, krenulo je još 11 flightvova za muškarce. Ja sam na rasporedu bio u 14:45 tako da sam sve do 13:30h mogao uredno pomagati u organizaciji. Oko 13h su došli Sandra i Goran. Bilo mi je drago vidjeti ih. Neka sestra i brat vide kako se ovdje budale pate i krvare po platformama.

Pola sata prije mog flighta, otišao sam se presvući i zagrijati. Iza platformi, u prostoru za zagrijavanje je već bilo dosta pokapane krvi po parketu. Ko da sam u Petrovoj 3, ne u sportskoj dvorani. :)

Ivana mi je namazalia girje, ja sam napravio svoju proceduru zagrijavanja. To je bilo to. Sad pucaj, pa da idemo.

Moram naglasiti da ne volim baš Long Cycle kao disciplinu, premda je upravo Long Cycle bio moj ulazak u svijet girevoy sporta. Jednostavno mi izvrne utrobu, posisa svu energiju. Mašem ko lud, a svako ponavljanje traje tri gladne godine. Današnjim danom završava moj Long Cycle dio ove sezone. Ko voli, nek izvoli. Ja se poslije ovoga bacam na biathlon.

Kad sam spremao ovo natjecanje cilj je bio dići tempo sa 6 od Italije prošle godine na 8 ili 9. Sve treninge sam radio ciljajući tih 9 poanvljanja po minuti, ali svejedno nisam znao imam li to ili ne. Znam da imam deset minuta sa 24kg, ali ako zajebem tempo, možda nemam ni 6. :)

Ipak, odlučio sam krenuti sa 9 i držati to fiksno do kraja. Kad se sat napokon pokrenuo i girje počele letjeti iznad moje glave, bilo mi je odmah lakše. Nema goreg od tog čekanja. CIjelo vrijeme sam znao u kojoj sam minuti, ali nisam na njih obraćao pažnju. Brojao sam si samo ponavljanja u tekućoj minuti: 5 u prvoj polovini, 4 u drugoj. I tako minutu po minutu. VIdio sam maglovito ljude ispred, vidio sam Sandru, suce, monitor sa brojkama... Samo me zanimao sat i da li mi sudac odbrojava svako ponavljanje.

I išlo je. Sedma minuta je poslovično najteža, ali ovaj put mi je najteža bila deveta. Kad sam došao tako daleko, nisam htio smanjiti tempo, a već mi je bilo podne od ovoliko nabijanja girjama po trbuhu. Kad bih išao dole u clean, ne mogu reći da mi se želudac dizao jer je bio potpno prazan, ali da mi je bilo baš dobro od toga - nije. Ono, ne znaš jel bi se porigao il bi se izvrnuo. A kako ne znaš šta bi od to dvoje, onda bacaš i dalje. :)

Ali još je jedna minuta ispred mene. Izbacaću to pa makar ispljunuo želudac tu na platformu. Kad sam napravio 90. ponavljanje i vidio tu brojku na monitoru ispred, meni se činilo da imam još 1-2 sekunde do kraja i spustio sam. Cilj ostvaren, 10 minuta, 90 ponavljanja. Rank1 za Long Cycle zaslužen. Kasnije sam tek skužio da sam teoretski mogao napraviti još jedno ponavljanje jer sam imao 6-7 sekundi do kraja. Ali, ruku na srce, ovo je danas bio moj limit i ja sam svoje napravio.

Tempo 9 po minuti na 10 minuta za Long Cycle sa ovim kilažama je jako jako dobra brojka i znao sam da sam napravio ne samo svoj osobni rekord nego i vrhunski rezultat u kategoriji na 24kg. Kasnije mi je Gregor javio da sam napravio HR rekord u LongCycle-u sa 24kg, kako u kategoriji, tako i apsolutno.

Ako usporedim rezultat iz Turbiga prošle godine, digao sam sa 60 na 90 ponavljanja. To je skok od 50%. Ako to nije rezultat vrijedan osmjeha od uha do uha, ne znam šta bi bio. :)

4. Proglašenje pobjednika

Kad su svi natjecatelji prošli, Neno i ja smo slagali tablice sa poretkom i sve kontrolirali nekoliko puta, a Ivana i Željka su pisale priznanja.

Rezultati su pokazali da sam drugi u poretku, kako po koeficijentu, tako i u apsolutnoj kategoriji. Jedini čovjek koji je bio ispred mene je Oleh Ilika,  majstor iz Italije i jedan od velikana ovog sporta. Čovjek koji nabacuje girje od 24kg kao što bih ja vjerojatno one od 12kg i koji iza sebe ima godine natjecanja i vrhunskih rezultata u profesionalnoj kategoriji sa 32kg.

Koliko je Oleh van svake kategorije govori i podatak da je napravio 145 long cycleova sa 24kg što je otprilike i fizički maksimum pravilnih pokreta koji se mogu napraviti u ovoj disciplini.

Bila mi je čast danas biti u istoj kategoriji sa jednim ovakvim ateltom i napraviti drugi najbolji rezultat natjecanja u kategoriji od 24kg.

Za sve koje zanima, rezultate u pdf-u možete pogledati ovdje.

Iza nas je jedno veliko i kvalitetno natjecanje. Da su se pojavili Rusi koji su u igri bili  u jednom trenutku, bilo bi stvarno vrhunsko. Ali mladismo, vremena imamo. Mladih nada isto ne manjka. Biće. :)

Samo nek se bacaju kugle i uživa u tome, rezultati i sve drugo će doći. Čestitam svima koji su jučer stali na platformu i pokazali šta znaju.

Fotografije možete pogledati ovdje.

Vidimo se dogodine u Pisarovini.

Godspeed!