Ovaj vikend je održano drugo "Pound for pound" natjecanje u Ljubljani. U subotu se radio biathlon (jerk+snatch), a u nedjelju long cycle. Bodovalo se na slijedeći način: snatch 1 bod, jerk 2 boda, long cycle 3 boda. Pobjednik je onaj ko skupi najviše bodova. Koeficijent je bio tu da svede deblje i tanje na zajednički nazivnik.

Ove godine sam bio u treningu pa sam mogao i nastupiti (za razliku od prošle godine kad sam se puno kasnije vratio iz Indije), samo sam imao obaveze u subotu koje su potrajale duboko u noć. Zato sam u Ljubljanu stigao po najvećoj magli koju sam ikad vidio oko 2 sata ujutro, prespavao u hostelu sa nekim Portugalcima koji su došli vidjeti Ljubljanu kroz dno od flaše, a onda u nedjelju u dvoranu.

1. Prvi dan: Biathlon

Zbog toga nisam vidio majstora Lea kako je nabacao 123 jerka i preko 150 snatcheva sa 24kg. Definitivno apsolutna brojka. Uopće ne sumnjam da je to izgledalo kvalitetno i impresivno.

2. Drugi dan: Long Cycle

Iako je natjecanje imalo svoj primarni cilj skupljanje bodova za najboljeg dizača, moj cilj je ovdje bio nešto drugačiji. U prvom redu htio sam doći i podržati drugare iz Slovenije koji su se potrudili i organizirali ovo natjecanje. Zatim, podružiti se malo sa svima. Rijetko se vidimo na okupu pod zadnje pa treba iskoristiti ovakve prilike. A trebalo je i napraviti dugi set za trening i s tim ciljem sam stao na platformu.

Razmišljao sam da li da radim tempo 7 ili 8. Iako sam u Pisarovini radio tempo 9, to je bilo natjecanje na kojem je tempo 9 bio primarni cilj i cijela periodizacija je bila podređena tom danu. Ovdje sam došao iz treninga i na kraju sam se odlučio za tempo 7, da osjetim 10 minuta u glavi, odradim ciljani tempo, na kraju malo ubrzam, ovisno kako se budem osjećao i da razmišljam o tehnici.

Izuzetno je važno svakih par mjeseci stati negdje na platformu, bez obzira na karakter natjecanja i samo napraviti tih 10 minuta. Ove godine mi se desilo da sam nakon Pisarovine otišao samo na sprint snatch u Turbigo i nakon toga u a IGSF svjetsko prvenstvo u Vanzaghello gdje sam imao problem sa nadrigirjama i drobljenjem palčane kosti što je rezultiralo da sam zadnji put 10 minuta na platformi imao u Pisarovini u drugom mjesecu. Podsvijest je kurva, podsvijest je u stanju zaustaviti i najodlučnije. Zato sam danas ovdje nabio vlastitu podsvijest u dupe i posebno uživao u zadnje tri minute kad sam je rokao sa svakim ponavljanjem. I nek bude sretna da joj nisam namećao 12 minuta, što ne znači da uskoro i neću. :)

Tempo 7 je išao bez problema, na kraju sam ubrzao tek toliko da pustim tijelo da odradi što može u ovom trenutku. Trening uspješno odrađen, kako tijela, tako i glave. 

kamera je stala ali mi nismo :)

2.1. Štafeta

Štafeta je neka ruska fora: Skupi se po pet ljudi u timu i svatko radi po tri minute. Čim jedan završi, drugi uzima i nastavlja. Tri minute je sprint, pa se tako u 15 minuta nabaca cijelo čudo toga. Nisam ljubitelj ovih kratkih setova, ali danas ih nisam htio odbiti. Samo sam ja radio svoj tempo 10, a ne dok mi želudac ne ispadne na nos. Još tri minute ekstra nakon onih deset, točka na i. :)

Što se rezultata tiče, bio sam prvi u LongCycle-u na 24kg, Leo odmah iza mene.

Ali ono najbitnije je da je Leo osvojio prvo mjestu u muškoj kategoriji, koeficijentu unatoč. Ovo je najbolji dokaz da koeficijent ima smisla i da i teški mogu itetako biti prvi.

Leo, skidam kapu. Nemećao si se ovaj vikend kao Dirk Diggler u cijeloj karijeri. :)

Fotografije sa cijelog natjecanja možete pogledati ovdje.

Gregoru i ekipi bih zahvalio na lijepoj organizaciji i gostoprimstvu. Vidimo se na nekom od slijedećih natjecanja.