IUKL European Cup 2013 (Zagreb)

IUKL je ruska profi girevoy federacija. Ujedno je i najjača. Većina svjetskih rekorda je oborena upravo pod IUKL zastavom. Kako se radi o ruskoj federaciji, možete očekivati na bilo koejm IUKL natjecanju kronični nedostatak sluha za bilo koji jezik osim ruskog, strogo suđenje i neka pravila za koja niste ni sanjali da postoje, ali, eto: po IUKL pravilniku iz te i te godine sitnim ćiriličnim slovima piše nešto i kad vam suci to stave pod nos, to možete prihvatiti ili otići kući. Nema treće opcije.

Ove godine su drugari iz KB Sparta dobili na organizaciju IUKL europski kup koji se održao u Zagrebu, u Dubravi (u kvartu gdje i Chuck Norris radi šta mu se kaže :)) 19 i 20.10.2013 godine.

Po rasporedu je prvi dan bio biathlon, a drugi dan long cycle.

IUKL raspis je glasio:

U IUKL žene radi samo snatch, premda je organizator za naše napravio i LongCycle ali on nije mogao biti bodovan, niti suđen po IUKL pravilima. Ipak, IUKL je federacija sa dugom tradicijom, strogim suđenjem i reputacijom da iz nje dolaze šampioni. Otići na IUKL natjecanje je bila prilika koja se ne propušta.

A što se mene tiče... Ove godine sam imao peh koji me je dosta vratio unazad što se tiče bacanja željeza, peh koji mi se igrao s glavom mjesecima poslije. Oporavak je potrajao puno duže nego što sam mislio, ali vrijeme je nešto što se ne može kupiti. Neke stvari se ne može ubrzati. Za neke stvari je forsiranje samo kontraproduktivno. U tom cijelom procesu, najteže je bilo glavu držati smirenu i spokojnu. Mišić će se vratiti na staro kad za to dođe vrijeme, ali ako ego nadvlada i luda glava počne forsirati po svaku cijenu, moglo bi to dovesti do ozljeda koje nisu tako lako izlječive, a to ne bi bilo lijepo. Nikako nisam htio da od sitnice nastane višegodišnji problem, pa sam bio vrlo oprezan u povratku na treninge.

I znao sam da za ovo natjecanje nisam spreman, da sam kondicijski realno skoro dvije godine unazad. Čak sam tjedan dana prije natjecanja ozbiljno razmišljao da ne izađem na ovo natjecanje, ali na kraju sam odlučio stati na tu platformu. Stati i napraviti trening. Stati i podržati Igora i ekipu koja se potrudila organizirati ovo natjecanje. Stati i podržati Giryatriju, jer smo trenirali skupa cijelu godinu.

I tako sam i napravio.

Organizacijski su Igor i ekipa ovo odlično napravili, iako su im suci iz Rusije u nekoliko navrata pokvarili rasporede flightova sa svojim pravilima koja nitko osim njih, čini se, nije znao. Interesantno je da su iz Rusije stvarno došli službeni IUKL suci, a i sam predsjednik IUKL federacije.

Na početku su vagali svaku girju koja je stajala na jednoj od šest platformi. Zatim su ih sve označili brojevima. Svaka platforma je imala svoj set girja (dvije od 32kg, dvije od 24kg i jedna od 16 kg) i nije bilo dozvoljeno miješati girje među platformama. Ovo ne bi bilo problematično da su sve platforme imale iste girje. Denisov je iz Rusije donio dio ruskih girji, ali ih nije bilo dovoljno, pa su platforme bile prošarane sa kombinacijom ruskih i compact girji. Compact girje nisu ni najmanje kompaktne već imaju deblje ručke koje svima sa manjim rukama znaju itekako smetati. Ruske girje su ergonomski vrlo dobre, imaju bolje težište, ali nitko od nas nije s njima radio. Na sve te promjene, ma kako suptilne bile se treba navikavati jer na 10 minuta bi se moglo pokazati da vam girja na koju niste navikli napravi toliko neugodnosti da ne izdržite tih 10 minuta.

A suci su se držali pravila "svaka girja na svojoj platformi" osim kad nisu. Bio je barem jedan izuzetak od tog pravila koji nije trebao biti. Dobra strana cijele priče je da su girje na platformama ostajale sve do kraja natjecanja nepomiješane. Loša stvar je što između setova imate točno pet minuta da si namažete girje magnezijem i u potpunosti pripremite za set koji slijedi. Tu su stvarno bili točni. Definitivno jedna potpuno drugačija dimenzija u organizaciji u usporedbi sa IGFS svjetskim natjecanjem prošle godine u Italiji.

Na ovo natjecanje je došlo cijelo čudo Rusa. Od velikih imena, skoro svi su bili tu: Denisov, Anasenko, Egorov, Rachinsky... Bila mi je čast stati na istu platformu sa ruskim bombarderima.  IUKL svrstava natjecatelje u nekoliko kategorija: profi sa 32kg, amateri sa 24kg i veterani sa 16kg. Kod žena su profi sa 24kg, a amateri sa 16kg (ali samo snatch).

Prvi flight je startao u 10:45. Najprije su išli momci sa 32kg i to je bilo jako lijepo za vidjeti. Šteta samo što sam se morao pripremati za svoj set, pa nisam baš stigao uživati u ovoj jedinstvenoj prilici. Moj flight je bio peti po redu i trebalo se pripremiti. Bio sam na platformi broj četiri. Šacnuo sam girje tamo i one od 24kg su bile kompaktice sa kojima sam već prije nešto radio i nisu bile loše. Užasavao sam se ponavljanja scenarija iz italije od prošle godine, a ruske girje su mi djelovale sumnjive (mada se kasnije pokazalo da su odlične, uz određen period prilagodbe).

Sad je došlo vrijeme za odrediti taktiku. Tempo za jerk? Paaaaa... U glavi sam si rekao da ću ići u konačnici na 11 po minuti, sa blagim šaranjem. To su moje brojke od prije dvije godine, ali s obzirom na okolnosti, ovo je bilo realno. Očekivao sam strogo suđenje. Ruku na srce, očekivao sam i nepravedno suđenje, ali to se nije desilo. Ne mogu reći da su mi sudili išta krivo. Tu je sve bilo vrlo korektno.

Krenuo sam sa tempom 11. 11, 11, 10, 11, 11, 10.. To je bio plan. Kako je išlo? Paaaa, išlo je. Uglavnom. Sklizio sam jednu minutu više na 10, predzadnju dizao na 12 i zadnju na 14. Imao sam sve skupa 2 no-counta. Na suđenje se stvarno ne mogu požaliti. Sudac je bio vrlo korektan. 111 jerkova u 10 minuta.

Snatch mi je bio točno sat ipol kasnije. Trebao je biti dva sata kasnije, ali su se neki Rusi pobunili, pozvali se na neko od IUKL pravila i natjerali organizatore da zgusnu flightove. S jedne strane mi je pasalo da to bude ranije. Na kraju sam se stigao i uredno odmoriti između dva seta.

Snatch je postao moja boljka otkako mi je jerk krenuo i ja sam tek na putu da to popravim, tako da ovdje nisam imao nikakvih pretenzija. Išao sam samo raditi, bez tempa, jednostavno brojeći po 10. Na 55 sam mijenjao ruku. Na kraju sam mislio da će biti 111, ali mi je nakon 109 girja jednostavno iskliznula iz ruke. To je bilo to. Dobra stvar je što dlanovi ne samo da nisu puknuli, nego se nisu ni počeli guliti. Tehnički to ide na bolje, sad treba samo vrijeme.

Danas sam napravio koliko sam mogao i zadovoljan sam napravljenim.

U kategoriji do 85kg sam dobio i medalju, što laska, ali nije toliko bitno. Da sam ostvario svoje planove za ovo natjecanje koje sam kovao na proljeće, to bi bilo nešto za pamćenje. Ali, put je dobar, sve što je potrebno je vrijeme i upornost.  Toga imamo napretek i ako zdravlje i strpljenje posluže, bit će svega drugog.

Posebno mi je bio gušt gledati Lea u profi klasi sa 32kg kako je napravio solidan jerk i jako jako dobar snatch. Leo, bila mi je čast, kako na treningu, tako i na platformi. :)

Zahvaljujem organizatoru na jako lijepom natjecanju. Organizacijski je sve bilo na nivou, jako su dobro držali pod kontrolom situaciju, unatoč određenim poteškoćama. Zbog listanja ad hoc pravila od strane IUKL vrhuške je dolazilo i do promjena rasporeda flightova. Nadam se da slijedeće godine neće  biti ovakvih zavrzlama. I kakve god girje da budu, bilo bi jakod obro da busu sve iste, kako na platformama, tako i na zagrijavanju.

Čast mi je bila biti jedan od predstavnika Hrvatske na IUKL natjecanju na kojem je nastupilo više od 160 natjecatelja iz 19 zemalja. Do slijedećeg puta...

Fotografije možete pogledati ovdje.

Ovim natjecanjem sam ujedno zatvorio sezonu koja je bila, blago rečeno, neobična, ali ne mogu reći da je bila loša. Samo slabo vidljiva neukom oku.

The best is yet to come! ;)