Ne vjeruj
Ne vejruj prijatelju kad ti ruku pruža, jer ti nemaš prijatelja. Pa zar te već jednom nisu ubili? Zar te nisu ostavili lešinarima? Sve što si bio i imao odjednom je nestalo, a ostao je samo pokvareni smijeh na njihovim poganim usnama. Ostao je samo očaj u tvojim očima i nepovjerenje u vlastiti mozak da se to dešava. E pa dešavalo se... I dešavaće se... I nikad neće prestati, jer si ti taj koji je osuđen na vječno progonstvo i samoću. Nitko te ne želi, jadniče, nikome nisi drag. Nitko ne želi biti tvoj prijatelj. Ti nemaš veza ni poznanstava koja vrijede, ti poznaješ samo samoću, a ona nikome ne treba i stoga su ti je i ostavili. Ne vjeruj prijatelju, jer ti nemaš prijatelja.
Ne vjeruj djevojci kad te u usta ljubi, jer ti si previše odvratan da bi te netko mogao ljubiti. Tvoje tijelo nikoga ne zanima. Tvoji osušeni udovi se nikome ne dopadaju i nijednu ne uzbuđuju. Tvoje iskrene oči daju joj poticaj da te prevari, izda, uništi. Ne vjeruj djevojci dok ti, milujući te, izvlači novčanik. Nitko si i ništa, nula, manjina, nema te, čovječe, i ne postojiš u ovome svijetu kurvi i pijavica. Nitko te ne može spasiti, ali bar im ne vjeruj. Pokaži da bar nešto vrijediš. Na ugriz vrati ugrizom, otrovom otrov, samo ne vjeruj djevojci koja te u usta ljubi, jer ti si previše odvratan da bi te itko mogao ljubiti.
Ne vjeruj ocu dok te pokriva, jer još jutros ti je kičmu slomio žaračem. Ni kad ti poklone kupuje, ni kad te hrani, ne vjeruj, jer to je samo varka. On samo želi popiti tvoj dječiji doplatak, natjerati te da za njega prosiš, popiti ti krv i unovčiti tvoj dar za sviranjem. "Zarađuj sine da tata može uživati..." Ne vjeruj! Pa zar te nije bezbroj puta, pijan, izbacio iz kuće na kišu, snijeg, u tamu...? Što trijezan misli, pijan govori i radi, i zato nemoj mu vjerovati ni kad ti čokolade kupuje. Ne vjeruj ocu dok te pokriva, jer još jutros ti je kičmu slomio žaračem.
Ni majci ne vjeruj dok te doji, jer dobro znaš da bi te bacila u kantu da samo da nije naišao policajac. Ubacila bi te u WC školjku i pustila vodu za tobom da je imala dvije kune za WC. Dala bi im da te kliještima i noževima izrežu iz njene utrobe i bace tvoje dijelove kroz prozor, samo da je imala da plati. Da, da plati... Ti si višak i nitko te neće, nitko ne želi tvoje prisustvo. Svi žale bilo šta što je u tebe uloženo. I spermij od kojeg si nastao je protraćen. Bilo bi bolje da ga je progutala. Ne vjeruj majci dok te doji, jer njene su misli sumorne i crne, i dobro znaš da bi te bacila u kantu samo da nije naišao onaj policajac.
Sam si, čovječe, sam i ostavljen. U pustinji svog života ti si jedina oaza. Nikada nećeš pronaći svoj mir. Zauvijek ćeš lutati, mučiti se i gladovati. Uvijek ćeš se nadati, ali nikada se nećeš obradovati, jer tebe nitko ne želi, jadni mali čovječe. Ti si nečista krv, duša bez pristaništa, utvara, zloduh. Šta god radio neće biti dovoljno, ma koliko se trudio, tvoji napori će ostati jalovi.
Čemu se nadaš, čovječe? Nekim novim vremenima? Nema novih vremena!!! Tvrda korica tvoga kruha je jedina i vječna stvarnost. Još jedino ti samoća nije neprijatelj.
Dani prolaze, čovječe, zašto uopće živiš? Ti si greška, čovječe. Greška prirode, tvornice kondoma, ljudske pohote, alkohola... Ti si ništa i nitko, nula, manjina...
Ne vjeruj nikada nikome, jer ti nitko neće pružiti ruku kad budeš visio na rubu provalije prema kojoj sve brže ideš. Pođi mirno u svoju propast. Jedino ću te ja tamo čekati. Tko sam ja? Ja sam, jadniče, jedini koji te spriječio da joj se baciš pod noge i da moliš. Ja sam te natjerao da pobjegneš od oca koji te tukao i majke koja te seksualno zlostavljala. Ja sam taj koji te gura u ponor, jer ćeš jedino tamo naći svoj mir.
Ja sam, jadni mali čovječe, nešto veće i od tebe samog. Ja sam tvoj ponos.
Ne vjeruj djevojci kad te u usta ljubi, jer ti si previše odvratan da bi te netko mogao ljubiti. Tvoje tijelo nikoga ne zanima. Tvoji osušeni udovi se nikome ne dopadaju i nijednu ne uzbuđuju. Tvoje iskrene oči daju joj poticaj da te prevari, izda, uništi. Ne vjeruj djevojci dok ti, milujući te, izvlači novčanik. Nitko si i ništa, nula, manjina, nema te, čovječe, i ne postojiš u ovome svijetu kurvi i pijavica. Nitko te ne može spasiti, ali bar im ne vjeruj. Pokaži da bar nešto vrijediš. Na ugriz vrati ugrizom, otrovom otrov, samo ne vjeruj djevojci koja te u usta ljubi, jer ti si previše odvratan da bi te itko mogao ljubiti.
Ne vjeruj ocu dok te pokriva, jer još jutros ti je kičmu slomio žaračem. Ni kad ti poklone kupuje, ni kad te hrani, ne vjeruj, jer to je samo varka. On samo želi popiti tvoj dječiji doplatak, natjerati te da za njega prosiš, popiti ti krv i unovčiti tvoj dar za sviranjem. "Zarađuj sine da tata može uživati..." Ne vjeruj! Pa zar te nije bezbroj puta, pijan, izbacio iz kuće na kišu, snijeg, u tamu...? Što trijezan misli, pijan govori i radi, i zato nemoj mu vjerovati ni kad ti čokolade kupuje. Ne vjeruj ocu dok te pokriva, jer još jutros ti je kičmu slomio žaračem.
Ni majci ne vjeruj dok te doji, jer dobro znaš da bi te bacila u kantu da samo da nije naišao policajac. Ubacila bi te u WC školjku i pustila vodu za tobom da je imala dvije kune za WC. Dala bi im da te kliještima i noževima izrežu iz njene utrobe i bace tvoje dijelove kroz prozor, samo da je imala da plati. Da, da plati... Ti si višak i nitko te neće, nitko ne želi tvoje prisustvo. Svi žale bilo šta što je u tebe uloženo. I spermij od kojeg si nastao je protraćen. Bilo bi bolje da ga je progutala. Ne vjeruj majci dok te doji, jer njene su misli sumorne i crne, i dobro znaš da bi te bacila u kantu samo da nije naišao onaj policajac.
Sam si, čovječe, sam i ostavljen. U pustinji svog života ti si jedina oaza. Nikada nećeš pronaći svoj mir. Zauvijek ćeš lutati, mučiti se i gladovati. Uvijek ćeš se nadati, ali nikada se nećeš obradovati, jer tebe nitko ne želi, jadni mali čovječe. Ti si nečista krv, duša bez pristaništa, utvara, zloduh. Šta god radio neće biti dovoljno, ma koliko se trudio, tvoji napori će ostati jalovi.
Čemu se nadaš, čovječe? Nekim novim vremenima? Nema novih vremena!!! Tvrda korica tvoga kruha je jedina i vječna stvarnost. Još jedino ti samoća nije neprijatelj.
Dani prolaze, čovječe, zašto uopće živiš? Ti si greška, čovječe. Greška prirode, tvornice kondoma, ljudske pohote, alkohola... Ti si ništa i nitko, nula, manjina...
Ne vjeruj nikada nikome, jer ti nitko neće pružiti ruku kad budeš visio na rubu provalije prema kojoj sve brže ideš. Pođi mirno u svoju propast. Jedino ću te ja tamo čekati. Tko sam ja? Ja sam, jadniče, jedini koji te spriječio da joj se baciš pod noge i da moliš. Ja sam te natjerao da pobjegneš od oca koji te tukao i majke koja te seksualno zlostavljala. Ja sam taj koji te gura u ponor, jer ćeš jedino tamo naći svoj mir.
Ja sam, jadni mali čovječe, nešto veće i od tebe samog. Ja sam tvoj ponos.