Pogled kroz prozor

Čekala je i gledala, ležeći mlohavo na postelji. Kroz prozor je virilo sunce i škakljalo je po usahlom licu.

Ni lijekovi više ne pomažu. Ispaćeno tijelo se trza od bolova, ali više nema snage ni za to. Gotovo ništa više ne čuje. Vid joj se muti, ali ipak gleda. Upija sve po posljednji put.

Vani djevojčice trčkaraju po pustom parku i skupljaju požutjelo lišće. Lišće, koje je nekad treperilo puno sokova života, sad beživotno leži na dječijim rukama.

I ona je sad kao uvenuli list. Koža joj je naborana i potamnjela kao oguljene jabuke na zraku.

"Kako je to lišće sretno. Njega će sačuvati i staviti u vitrinu, a mene nema tko ni pogledati!", tužno je govorila prisjećajući se proživjelog života. Je li ga bilo vrijedno uopće i živjeti?

..................................................

Kao uvenuli cvijet......... Kao isušena koža........... Kao samac na samrti......... Pogled se muti i sijeda glava polako klonu na jastuk.