Sutra

Jednog dana Sunce će opet sjati
I cvijeće ponovo mirisno cvasti
Bezbrojne kosti žrtava besmislenih
zemlji će se izručiti.
Rodit će se generacija nova
koja će u život vjerovati i neće se toliko mučiti.


Hoće li tako stvarno biti, ili ćemo se, kao i danas,
u skloništima, ko divljaci u pećinama kriti?


Bojim se samo da će po stazi života sina moga
Gospodin Napalm grijati tjelesa mnoga
I Sunce krvavo kožu paliti
I kisele kiše hranu mu sladiti
Hoće li po smetlištu taj ratar novi rukama orati
I, tražeći hranu, oči naprezati i čelo znojno borati?


Bojim se za unuke svoje
Hoće li se u epruveti rađati
I roditelje svoje cijeli život biti prisiljeni pogađati?
Neki liječnici novi smiješat će sokove života
I u ime znanosti stvoriti još jednog novog skota.


Hoće li ga natčovjekom ili primatom zvati
Nije važno!
Kad znamo da je sve to hibridno i lažno!


Ne znam smijem li se usuditi u sutra se nadati
I svome danas tako podlo i bezočno lagati?!

23.5.1996