Moje posljednje putovanje u bol
Nakon ovog ništa neće biti važno; ni hoće li Sunce sjati, hoće li zrak biti svjež, hoće li negdje duboko još postojati ono malo stidljivo što se zove ljubav.
Danas je omega svega što mi je ikad značilo.
Da, čudno je to... Ne znam odakle mi dolazi snaga, ali i ne želim da znam. Mozak mi ključa od energije, osjećam se tako jako, tako superiorno i tako blesavo mirno s obzirom na ono što namjeravam učiniti.
Špricu sam već odavno odložio.
Ne trebam više to smeće! Misli mi lete kao lude... Ma tko je uopće napravio ovaj grozan scenario u kojem ja moram igrati glavnu ulogu?! Tko su ti nevidljivi koji mi kroje život i vuku konce ove jadne marionete? Tako bih im rado htio reći da vuku u prazno.
Krvopije! Ne možete me više dotaknuti. Nikad više me nećete moći uhvatiti! Ja imam ono što ste vi vidjeli samo na slikama. Ja imam muda!!! Ne možete me uhvatiti!
Vjetar je na krovu dosta jak, ali me više stvarno nije briga hoću li se prehladiti ili ne! Nema više antibiotika, toplih napitaka i bolovanja. Ležanje je za pedere!
Pokušavam se sjetiti nekog tko mi je drag, ali ne uspijevam.
I za tebe mi se jebe, draga! Draga kučko, tko te jebe! Ako misliš da između nas još nešto postoji, gadno si se preračunala. Kad te gledam, ja vidim zid iza tebe, vidim ljude koji hodaju iza tebe... Samo tebe ne vidim. Nevidljiva si! Ti si sada nitko i ništa i zanimljiva si mi koliko i sifilis! Želim ti ranu frigidnost i puno, puno malih slatkih spolnih bolesti... Draga...
Što da kažem na kraju... Život je kurva koju sa zadovoljstvom napuštam.
Gledam ljude koji su se skupili šest katova niže. Smiješni mali naivci! Kako ste glupi! Kako ste samo slijepi! Možda će vas ovaj Ikar dvadesetog stoljeća opametiti! Možda... Ma nema više vremena za priču.
Gledam vlastite noge kako me nose do ruba i bacaju s krova najljepše zgrade u okolici. Hladan vjetar mi šiba blijedo lice. Srce mi u grlu kuca, ali neće još dugo.
Čuo sam se kako vrištim dok sam udarao o pločnik..........
...............................
I znate šta? Osjećam se više živ mrtav nego kad sam bio živ.
Ne možete me uhvatiti!!!
Danas je omega svega što mi je ikad značilo.
Da, čudno je to... Ne znam odakle mi dolazi snaga, ali i ne želim da znam. Mozak mi ključa od energije, osjećam se tako jako, tako superiorno i tako blesavo mirno s obzirom na ono što namjeravam učiniti.
Špricu sam već odavno odložio.
Ne trebam više to smeće! Misli mi lete kao lude... Ma tko je uopće napravio ovaj grozan scenario u kojem ja moram igrati glavnu ulogu?! Tko su ti nevidljivi koji mi kroje život i vuku konce ove jadne marionete? Tako bih im rado htio reći da vuku u prazno.
Krvopije! Ne možete me više dotaknuti. Nikad više me nećete moći uhvatiti! Ja imam ono što ste vi vidjeli samo na slikama. Ja imam muda!!! Ne možete me uhvatiti!
Vjetar je na krovu dosta jak, ali me više stvarno nije briga hoću li se prehladiti ili ne! Nema više antibiotika, toplih napitaka i bolovanja. Ležanje je za pedere!
Pokušavam se sjetiti nekog tko mi je drag, ali ne uspijevam.
I za tebe mi se jebe, draga! Draga kučko, tko te jebe! Ako misliš da između nas još nešto postoji, gadno si se preračunala. Kad te gledam, ja vidim zid iza tebe, vidim ljude koji hodaju iza tebe... Samo tebe ne vidim. Nevidljiva si! Ti si sada nitko i ništa i zanimljiva si mi koliko i sifilis! Želim ti ranu frigidnost i puno, puno malih slatkih spolnih bolesti... Draga...
Što da kažem na kraju... Život je kurva koju sa zadovoljstvom napuštam.
Gledam ljude koji su se skupili šest katova niže. Smiješni mali naivci! Kako ste glupi! Kako ste samo slijepi! Možda će vas ovaj Ikar dvadesetog stoljeća opametiti! Možda... Ma nema više vremena za priču.
Gledam vlastite noge kako me nose do ruba i bacaju s krova najljepše zgrade u okolici. Hladan vjetar mi šiba blijedo lice. Srce mi u grlu kuca, ali neće još dugo.
Čuo sam se kako vrištim dok sam udarao o pločnik..........
...............................
I znate šta? Osjećam se više živ mrtav nego kad sam bio živ.
Ne možete me uhvatiti!!!