Laibach - Volk tour
... welcome to the industry
of seven deadly sins
walk into the universe
of laibach kunst machine
it'll take your soul, possess your mind
score deadly channels in your heart
but you will kneel down unashamed
when evil takes you by the hand ...
Zagreb, 2.2.2007, kino SC: Laibach Volk tour ...
Moj prvi koncert Laibacha. I to me Sandra nafukala na njega. Sandra koja mrzi Laibach, koja ga ne može smisliti... :)
Ono što mogu reći nakon svega... Laibach radi odlične koncerte! Imaju svoj specifičan stil i smisao za humor, ali napravili su tako dobar koncert da je Sandra uživala. A da netko u samo jednom koncertu od fanatičnog mrzitelja bedna napravi još jednog novog fana... E to, čini se, može samo Laibach. A ja sam ostao zabezeknut sa tom promjenom! :)
Prije koncerta je bila slušaona. Puštali su sve i svašta od Laibacha, ali ne njihov zadnji album. I u velikom prostoru i na jakom ozvučenju Laibach zvuči nevjerojatno dobro!
A na koncertu društvo šaroliko: od mladih djevojaka obučenih u kvazi-nazi uniforme i haltere, do srednjovječne populacije koja mirno nateže pivu u kutu i čeka početak.. Atmosfera na nivou...
Malo je bummer bilo što je to sjedeći koncert, ali šta je tu je. Sjeli smo gdje smo htjeli i čekali početak... A pored nas je sjeo neki lik sa naočalama, onako miran, tih, povučen. Imao je neku blesavu torbu... Onako, tipičan introvertirani geek koji se ni vode ne zna napiti. Bar je tako tad izgledao. :)
Prije početka svira hrvatska himna. Čista provokacija! :) Laibach je startao na vrijeme sa repertoarom sa Volk albuma. Jako dobro izvedeno, uz video prezentacije u pozadini... Dali su jasnu poruku, dali su jasno do znanja po ne znam koji put... Rekli su stvari toliko jasno i toliko brutalno jednostavno da je to strašno! Nema smisla da pokušam sad to opisati - to treba doživjeti.
I završili su i otišli... A mi smo ostali čekati šta će dalje biti. Svirala je himna NSK... A onda.. Onda su se vratili... I opleli svoje poznate stvari: Tanz mit Laibach, Alle gegen alle i ostale.. Jaooo kako to vuče ruke i noge da mlate... Lik pored nas je pomahnitao... Ja sam mislio da će potrgati stolice kad se rasplesao... Atmosferu su usijali u par minuta... Svaka sekunda je bila dragocjena... A stolice su samo smetale..
Koncert su završili sa Das Spiel ist aus. Koliko god svirali, uvijek je malo... Ovo naprosto zove da se ponovi... Još puno puta! :)
Laibach rula! :)
