Fenomen zvan "Bjesovi"

Ima bendova koji vam uđu u uho i izađu, ima ih koji vam ostaju i pjevušite lagane melodije dok se vozite u tramvaju ili peglate, a ima bendova koji vas udare direktno u srce i tamo ostave trajni pečat.

Njihove pjesme često nisu iz prve shvatljive, melodiju i ritam u početku tražite svijećom da bi ste, kad ih nađete, spoznali da ih nista našli uhom nego - srcem. Bjesovi su jedan od bendova koje se sluša srcem i dušom.

U njihovom neobičnim pjesmama ima toliko ljudskog da će vas pomesti s nogu, samo ako uspijete čuti ono iznutra. Neki su mi rekli da u njihovim pjesmama ima nešto skriveno i jako mračno, drugi su rekli da ne pronalaze ritam, ali to su sve površne analize.

Bjesove se ne sluša uhom i metronomom. Bjesove ili čujete ili ne. Bjesovi su u vama ili nisu. Bjesove ne odabirete - oni odabiru vas.

Ja sam Bjesove prvi put čuo na walkmanu svog dobrog prijatelja kad sam bio brucoš. Iskreno.. Osim jedne jedine pjesme, ja tad Bjesove nisam čuo. Ipak, ta jedna stvar mi je ostala tako duboko urezana da sam puno godina kasnije potražio njihove ostale albume. Tad sam čuo. Što više sam ih slušao, bili su mi sve bolji. Otkrivao sam ritam, atmosferu i smisao postepeno, iz slušanja u slušanje. Ono mračno nije bilo mračno - bilo je to samo ono ljudsko. Ono što jesmo, sa svim nadanjima, strahovima, smjehom i suzama.

Ako dole u pjesmama čujete samo šum i žalost, vi ne čujete Bjesove. Ali ako jednog dana uspijete kroz tu melodiju uspijete čuti sebe same, možete reći da čujete Bjesove. Tad možete reći da nosite Bjesove u sebi.