For Lies I Sire - udarac tupom stranom čekića

U ovo vrijeme praznika kad se svi pravimo tako veseli, puni, prpošni... Kad trpamo u sebe smeće da bi popunili glad koja ne dolazi od praznog želuca, kad jurimo tulume i čajanke da u buci i stiskavcu sakrijemo od sebe koju prazninu imamo u sebi...

Jedan album koji nije baš uobičajen za ovo doba godine, ali itekako dobro puni sve pukotine i praznine koje zjape u svakom od nas.

Nešto drugačije, antiterapija, antitijelo, divlje, smrtno živo...

Ako netko slučajno nije čuo, My Dying Bride je legendarni engleski bend koji postoji od davne 1990 godine. Udario je temelje cijelom jednom pokretu i, premda su ga mnogi pokušali kopirati, My Dying Bride nikad nitko nije uspio iskopirati. Ovom neobičnom bendu su prognozirali propast toliko puta da je samo njegovo postojanje nakon toliko godina pravo čudo.

Njihov zadnji album "For Lies I Sire"  i pripadajući singl "Bring me Victory" je po njihovim riječima vjerojatno najdepresivniji album koji su ikad napravili i definitivno nije za ljude labilnog živčanog sklopa. Ovo je jedan od onih albuma koji se sluša nekoliko puta i svaki slijedeći put možete čuti nešto novo, neki novi ritam, nit vodilju, rez violine koja vodi... Tupom stranom čekića po srcu u nadi da ga ponovo pokrene... Ovo je jedan od albuma koji ćete slušati na vlastiti rizik, voljeti, mrziti i vraćati se po još.

Ja sam ovaj bend obožavao još 1993 godine kad me je stvarno prala višegodišnja depresija. S vremenom sam stvorio imunitet i danas u njihovim pjesmama mogu uživati bez straha da se izgubim. Ali da su bezazleni - nisu. Da su bend za razbibrigu - nisu. Prije nego zaronite u dubine stare dobre engleske depresije, uzmite si dovoljno zraka da se uspijete vratiti na vrijeme. Vežite se za radijator da ne odlutate. Ovo nije Tajči. ;)

Nemojte poslije reći da niste bili upozoreni.